Drugo gostovanje u osječkom HNK-u u sklopu Siječanjskog popusta ponovno je zadovoljilo osječku publiku. Prepuno gledalište vidjelo je osamdesetak minuta zanimljivog intimnog života dvoje sredovječnih supružnika koji su se zbog ponovnog seksualnog približavanja ili rastave izdvojili u romantični hotel. Za znatiželjnike završilo je happy endom.

Bez izvrsnih glumaca Igora i Vlaste Golub vjerojatno bi predstava nazvana "Seksi rublje" Gradskog kazališta Virovitica mogla izazvati i drukčije raspoloženje zahtjevne i kritički raspoložene osječke publike, no izvrstan tekst, vjerojatno i dramaturgija, omogućili su im ispoljavanje svojih najboljih glumačkih sposobnosti. Doista, predstava je proletjela, ponekad uz smijeh, a ponekad i uz zabrinutost tristotinjak ili malo više posjetitelja. No dug pljesak, čak iznenađujući za oboje glumaca, dokazao im je da imaju zaista dobru predstavu. A to je zasluga svih koji su ju izabrali, prilagodili, režirali i odigrali. Iako osječki repertoar raznovrsnošću (drama, komedija, mjuzikl, opereta, oprera, balet, duodrama, komorna drama, koncerti), zadovoljava osječku publiku, ovo gostovanje pravo je osvježenje. I zato će ih, prema mogućnostima, biti što više (ako novčane prilike to dozvole. Jer publika je zainteresirana i uglavnom je pogledala sve predstave iz sadašnjeg repertoara). Zato se s nestrpljenjem očekuju premijere koje se već pripremaju.


Inače, prevoditeljica i dramaturginja predstave je Dora Golub, redateljica Lea Anastazija Fleger, scenografkinja Marta Crnobrnja,


kostimografkinja Vanda Grba, oblikovatelj svjetla Damir Gvojić, a izbor glazbe Igor Golub.

Naslov predstave "Seksi rublje" trebao je, prema riječima Dore Golub, biti "Bračno krstarenje", ali zbog ograničenja autorskih prava ipak su se morali odlučiti za doslovni prijevod, metafori bračnog krstarenja, sa svim burama i nevremenima koja ispresijecaju mirno more zajedničkog, dugogodišnjeg života dvoje ljudi.


Drama kanadske autorice Michele Riml dobro je skrojen komad na žanrovskom razmeđu komedije i drame. Napisan je da zabavi, ali i omogući emocionalnu identifikaciju s glavnim likovima, supružnicima u pedesetim godinama života, roditeljima troje djece, poljuljanima u pouzdanju u svoje životne izbore i odluke, nostalgičnima, možda i pomalo poraženima. Iza naizgled trivijalne seksualne frustracije i vrckavih svađica u maniri američke screwball komedije skrivaju se duboka tjeskoba, tuga zbog minulog vremena, nezadovoljstvo rutinom posla i obiteljskih odgovornosti, strah od smrti.


I premda se stoga čini da je zadatak da izrežira ovu predstavu trebao pripasti nekom s debelim životnim iskustvom, odluka Kazališta Virovitica bila je da režiju povjeri mladoj osobi, Lei Anastaziji Fleger. Ta odluka stoji na čvrstim dramaturškim temeljima: poštovanje kakvo je mlada redateljica doživjela od strane mnogo starijih suradnika te ga u zamjenu pružala, može svjedočiti ne samo o prijelazu preko eventualnog generacijskog jaza, nego i obogaćuje kontekst same predstave i njezine simboličke potrage za mladošću koju protagonisti naposljetku ne nalaze na „lažnim“ talijanskim plahtama pretjerano mondenog hotela, nego jedno u drugome. Iako fraza mlad si koliko se osjećaš mladim, naspram tolikih osvjedočenja napadnog medijskog kulta mladosti može djelovati kao zastarjela i pljesniva floskula, drama koju gledate sadržajno, kontekstualno, a onda i izvedbeno, donosi spoj mladenačke energičnosti u obliku temperamentne glumačke igre, zaigranije i drskije od mnogih drugih uprizorenja ove uspješnice Michele Riml, i iznimne životne i kazališne zrelosti, napisala je Dora Golub.