Sport
SP ZA RUKOMETAŠE

Start u Olympiahalle: I 2003. cilj su bile Olimpijske igre
Objavljeno 10. siječnja, 2019.
Hrvatski rukometaši nastupit će na svom 13. Svjetskom prvenstvu od osamostaljenja

Nakon što se isprati stara i dočeka nova godina, pa potom ode na skijaški tjedan i pojedu sve sarme, slijedi rukomet. I tako svakog siječnja. Otkad je u dogovoru Europske i Svjetske federacije uveden koncept da se završnice velikih rukometnih priredbi umjesto u ljeto ili kasno proljeće igraju u zimi.

Rukomet je zimski sport postao praktički od ulaska u novo tisućljeće. Tako nas svake godine u novom mileniju, dok su nogometni tereni još prekriveni snijegom, a većina nogometnih momčadi na pripremama, sportske ovisnike uz male, a posljednjih godina i još manje ekrane prikuju rukometaši.

Već 13. SP
Zasluge što je rukomet postao tako privlačan sport pripisuju se i uspjesima hrvatske rukometne reprezentacije. Ovo će im biti već 13. Svjetsko prvenstvo od ostamostaljenja. Znači, naši rukometaši nisu propustili ni jedno, premda rezultatski dosezi nisu uvijek bili vrhunski pa da se stvara euforija oko rukometa. Nakon titule svjetskih viceprvaka na premijernom nastupu hrvatskih rukometaša na SP-u u Islandu 1995. uslijedilo je sedam "gladnih godina" i plasmani daleko od postolja. Sve do 2003. godine i Portugala. Na koji je jedna tada mlada i perspektivna selekcija s nekoliko iskusnijih igrača pod vodstvom tada široj javnosti ne pretjerano poznatog izbornika Line Červara otišla s ciljem ostvarenja plasmana koji bi im jamčio nastup na Olimpijskim igrama u Ateni. Hrvatska je tada otišla do kraja. Postala je svjetski, a godinu dana poslije i olimpijski prvak, što su do danas ostala jedina zlata u hrvatskoj rukometnoj riznici. Uslijedile su godine taborenja pri samom vrhu, ali ne i na njemu. Balić, Metličić, Lacković i ostali oduševljavali su svijet. Baš prije 12 godine u Njemačkoj igrali su možda i najatraktivniji rukomet koji je neka reprezentacija prikazivala. No, završili su nastup bez medalje. Bili su peti premda su u deset utakmica doživjeli samo jedan poraz. Na tron su se vratili kod kuće, u Zagrebu su nas u finalu svladali Francuzi. Bio je to posljednji SP u prvom Červarovu mandatu. Naslijedio ga je Slavko Goluža, s kojim smo 2013. osvojili broncu, a 2015. u Kataru doživjeli i najlošiji rezultat od 2001. godine. Naslijedio ga je Željko Babić, vratio nas u krug borbe za medalju, no promašeni sedmerac u polufinalu SP-a protiv Norveške koji bi nas odveo u finale i potom dotad neviđeno ispuštanje pobjede za broncu protiv Slovenije stajali su i Babića posla. I povratak Line Červara. Iskusnijeg, ali i 16 godina starijeg u odnosu prema Portugalu i svojem prvom Svjetskom prvenstvu. S novom momčadi ponovno je cilj plasman na Olimpijske igre, odnosno ovaj put mjesto koje bi vodilo tek u kvalifikacije za nastup u Tokiju 2020. godine.

Start s Islandom
Simbolično, Hrvatska će svoj 13. SP koji je jučer započeo u Njemačkoj i Danskoj i lov na olimpijske vize započeti u Olympiahalleu u Münchenu. Kažu domaći teren s obzirom na velik broj Hrvata u Bavarskoj, ali i da se do Münchena iz Hrvatske zna potegnuti u jednom cugu. U Portugalu smo krenuli protiv Argentine. Ovaj put s Islandom. Iste su reprezentacije bile suparnice i našim "Vatrenima" lani u Rusiji. Osim Islanda, put prema drugom krugu tražit će se preko Makedonije, Španjolske, Japana i Bahreina. Samo troje ide dalje. A onda pravo "kreševo". Odlazimo na "mjesto nesreće" u Köln, gdje smo prije 12 godina poraženi u četvrtfinalu. Križamo se sa skupinom u kojoj su svjetski prvaci Francuzi, domaćini Nijemci, Rusi koji se vraćaju i uvijek neugodni susjedi Srbi i Brazilci. Da, i Brazilci. Sjetite se kakve smo muke imali s njima u osmini finala SP-a u Kataru. Prežive li i to, slijedi polufinale u Hamburgu. Finalisti se potom sele u danski Herning, gdje ih čekaju "preživjeli" iz danskog dijela kostura. No, daleko je Herning i 27. siječnja. Za početak idemo, što bi rekao Luka Bulić (sigurno i sada nešto sprema, nap. a.), "Island poslat kući svome lišaju".

Krešimir Lacković
Ime i prezime*pozicija**klub

Marin Šego** vratar* MOL Pick Szeged

Ivan Stevanović** vratar**Kadetten Schaffhausen

Zlatko Horvat** desno krilo**PPD Zagreb**

Ivan Vida**desno krilo** NEXE

Manuel Štrlek**lijevo krilo**Telekom Veszprem

David Mandić** lijevo krilo**PPD Zagreb

Željko Musa**pivot**Magdeburg

Krešimir Kozina**pivot**Frisch auf Göppingen

Marin Šipić**pivot**NEXE

Halil Jaganjac**lijevi vanjski**NEXE

Ivan Slišković**lijevi vanjski**Frisch auf Göppingen

Damir Bičanić**lijevi vanjski**PPD Zagreb

Alen Blažević**lijevi vanjski** MOL Pick Szeged

Domagoj Duvnjak**srednji vanjski**Kiel

Luka Cindrić**srednji vanjski**PGE Vive Kielce

Igor Karačić**srednji vanjski**Vardar

Luka Stepančić**desni vanjski**PSG

Jakov Vranković**desni vanjski**Grundfos Tatabánya
PORTRET IZBORNIKA: LINO ČERVAR
Rođen 22. rujna 1950. godine u Delićima kod Vrsara. Trenersku karijeru počeo je u RK Novigrad, a nakon toga je Istraturist iz Umaga iz pete lige u pet sezona odveo u Prvu jugoslavensku ligu. Potom je radio u Austriji i Italiji, gdje je bio i izbornik i direktor talijanske reprezentacije. Od 2000. godine bio je trener Badel 1862 Zagreb, a 2002. imenovan je izbornikom hrvatske rukometne reprezentacije, s kojom je paralelno vodio i talijanski Conversano. S reprezentacijom Hrvatske osvojio je naslov svjetskih prvaka 2003. i olimpijskog prvaka 2004. godine, te dvije titule europskih viceprvaka (2008. i 2010.) i svjetskih viceprvaka (2005. i 2009.). S izborničkog mjesta otišao je nakon EP-a u Austriji 2010. godine. Otada je samostalno osam godina vodio skopski Metalurg, a na prošlom SP-u u Francuskoj bio je i izbornik Makedonije. U travnju 2017. godine vratio se na klupu Hrvatske s kojom je osvojio 5. mjesto na Europskom prvenstvu 2018. godine, izborio Svjetsko prvenstvo 2019. godine, te osvojio zlato s Hrvatskom na Mediteranskim igrama u Tarragoni.
HRVATSKA NA SP-u
Islandu 1995. - 2. mjesto

Japan 1997. - 13. mjesto

Egipat 1999. - 10. mjesto

Francuska 2001. - 9. mjesto

Portugal 2003. - 1. mjesto

Tunisu 2005. - 2. mjesto

Njemačka 2007. - 5. mjesto

Hrvatska 2009. - 2. mjesto

Švedska 2011. - 5. mjesto

Španjolska 2013. - 3. mjesto

Katar 2015. - 6. mjesto

Francuska 2017. - 4. mjesto
dva domaćina
SP U DANSKOJ I NJEMAČKOJ
Možda ste propustili...

LOŠI NASTUPI HRVATSKIH TENISAČICA U DUBAIJU

Donna se slomila usred meča i zaplakala