Osijek
VOZILI SMO SE VLAKOM DO PEČUHA

Vesela avantura za nostalgične i strpljive
Objavljeno 8. siječnja, 2019.
Putovanje traje predugo i isprekidano je brojnim stajanjima. No izlet vlakom u Pečuh ipak ima svoje čari

Nova željeznička linija Osijek - Beli Manastir - Pečuh, koja je prometna poveznica između tih dvaju prijateljskih gradova ponovno postala 9. prosinca, u svome se prvom mjesecu pokazala kao pravi hit među Slavoncima. Za sada je na relaciji Osijek - Pečuh putovalo čak 545 putnika, od kojih samo u prosincu 344. Vlakom do Pečuha i natrag provozali smo se i mi, u društvu djece kojoj je ovo bilo prvo putovanje vlakom u životu i razonoda za praznike, te se kao takvo pokazalo zanimljivim i veselim.

Karte po uistinu povoljnim cijenama - povratna karta za odrasle 49,40 kuna, a za djecu od 6 godina 25,50 kuna - kupili smo na glavnom željezničkom kolodovoru u Osijeku. Kako smo putovali turistički, u formi jednodnevnog izleta, te u društvu troje djece predškolske dobi, odlučili smo se za polazak iz Osijeka u Pečuh u 10.12 sati te za povratak iz Pečuha u Osijek u 17.10 sati.

Vlak za Beli Manastir krenuo je s kolodvora Osijek gotovo na vrijeme (tri minute kašnjenja). One koji nisu duže od desetljeća putovali vlakom iznenadila je i ražalostila činjenica da su kupei prošlost. Među njima bile su i četiri umirovljenice koje su u Pečuh krenule, kako su i same rekle, "putem mladosti".

Podsjeća na "kaubojac"
Luka, Lana i Ema, djeca naviknula gotovo isključivo na vožnju automobilom, i to u autosjedalicama, isprva disciplinirano sjede na svojim mjestima i vire kroz prozor. No, već nakon 10-15 minuta vožnje primjećuju kako u vlaku ipak mogu biti puno "komotnija". Što zbog činjenice da ne postoje sigurnosni pojasevi na sjedalima (!), tako i zbog "brzine".

Nakon pola sata kraćim stajanjima isprekidane vožnje stižemo u Beli Manastir i vrijeme je za presjedanje. Prelazak iz jednoga vlaka u drugi prolazi bez problema jer, kako nam je i rekao službenik kolodvora pri kupnji karata, vlak za Pečuh uistinu se ne može promašiti. Djelomice zato što je na belomanastirskom kolodvoru jedini osim ovoga kojim smo se dovezli iz Osijeka, ali i zato što na prvu izgleda kao da je izišao iz vesterna. Dok prilazimo mađraskom vlaku, umirovljenice s početka priče razvlače nostalgični smiješak, mame skeptično mjerkaju vozilo, a tate ga kroz smijeh nazivaju "kaubojcem".

"Koliko stojimo?" šapuću svi na "puš-pauzi" pokraj "kaubojca" dok vrijeme curi. Prilazim mađarskoj službenici pokraj lokomotive. Hrvatski ne zna, ali na ruku (svoju) olovkom napiše kako krećemo u 11.08. Što znači da ovdje stojimo čak pola sata! Mirimo se sa sudbinom i krećemo u potragu za kavom, novinama i slatkišima. No tu nema ničega. Djeca trčkaraju iz vlaka u vlak, fotkamo se, jedemo sendviče... Prolazi 11.08 sati, ali ne krećemo, granična kontrola u konačnici nam želi sretan put u Mađrasku.

Vlak iz Belog Manastira kreće punom brzinom. I upravo kada smo se uljuljkali u klopotanje, stižemo u Magyarboly, pa u Villany, gdje stojimo po čak 15 minuta. Do Pečuha se nastavljaju izmjenjivati česte stanice. Putovanje pratimo preko Google mapsa te u trenutku posljednjeg stajanja, oko 10 kilometra pred Pečuhom, već padaju sarkastične pošalice da bismo možda trebali izići iz vlaka i do Pečuha ići gradskim prijevozom kako bismo brže stigli.

Djeca oduševljena
Na odrediše stižemo kako i stoji na karti - u 12.42 minute. Kolodvor, u odnosu prema osječkom (a posebno belomanastirskom), odaje sliku posvema drukčijeg pristupa željaznici nego u Hrvatskoj. Svi su peroni aktivni, sve vrvi željezničkim radnicima koji reguliraju prelaske putnika s perona na peron, a u ugodnoj i toploj zgradi kolodvora sve je kao po špagi. No iz skupine Osječana koja se ovdje iskrcala bar polovina mora na toalet. Druga se polovina hvata cigareta i upaljača. Ali odmah stiže hladan tuš u oba smjera - bez 120 forinti (koje nitko nema, a kune ne primaju!) nema ni pristupa WC-u, a na kolodovoru je, čak i u vanjskom dijelu, pušenje zabranjeno. Ne nalazimo mjenjačnicu, pa trkom krećemo prema gradu.

U povratku u vlak sjedamo već u 17 sati. Umorni, bez entuzijazma, nitko se od odraslih ne veseli kombinaciji od dva i pol sata vožnje i stajanja. No, djeca se vesele vlaku jednako kao i izjutra, pa nekako putovanje prolazi. No za vrijeme ove vožnje prvi put ulazimo u toalet "kaubojca" uz zaključak "nikada više". Na granici opet ista priča, čekanje i granična kontrola. Ipak, stoji se "samo" 35 minuta. U Osijek stižemo u 19.20 sati. S obzirom na to da je put natrag bio kraći za oko pola sata, svi su oduševljeni. No, i dalje umorni. Djeca odmah nakon stupanja na peron pitaju kada ćemo se opet voziti vlakom. Dajemo zaobilazne odgovore, mi se odrasli pogledavamo i šapćemo: "Drugi put autom!" No, sve u svemu - avantura doživljena. Sretni smo. Zbog toga smo i išli. Međutim, da smo kojim slučajem u Pečuhu morali hvatati vezu za vlak do, primjerice, budimpeštanskog aerodroma, s kojega treba letjeti nekoliko sati do krajnjeg odredišta, teško da bismo mogli reći isto.

Ivana Solar
SVAKI DAN IZ OSIJEKA U PEČUH I OBRNUTO PO ČETIRI POLASKA
Prije 148 godina Osijek i Pečuh prvi su put povezani željeznicom preko Belog Manastira i Villanya (20. prosinca 1870.). Bila je to ujedno prva željeznička pruga u Slavoniji i Baranji, te druga u Hrvatskoj. Ponovno uspostavljanje željezničke veze nakon rata između dvaju prijateljskih gradova rezultat je suradnje dviju gradskih uprava, u Osijeku gradonačelnika Ivana Vrkića te u Pečuhu gradonačelnika Zsolta Páve.

Tako se, s novim voznim redom i tarifnom sezonom 2018./2019., koji su na snagu stupili 9. prosinca 2018., na graničnom prijelazu Magyarboly ponovno otvorio pogranični promet te svakodnevno na relaciji Beli Manastir – Magyarboly – Pečuh vozi osam vlakova. Iz oba su smjera organizirani polasci četiri puta u danu. Iz Osijeka za Pečuh s polaskom u 6.26, 10.12, 13.20 i 18.13, a iz Pečuha u Osijek s polaskom u 5.12, 9.10, 13.20 i 17.10, sve uz presjedanje u Belom Manastiru.

Cijena karte za 2. razred vlaka na relaciji Osijek - Pečuh obračunava se kao pogranična karta uz 70 posto popusta na jednosmjerna i dvosmjerna putovanja, te iznosi 25 kuna za jednosmjernu, odnosno 50 kuna za povratnu. S time da cijena ovisi o tečaju eura. Djeca u dobi od šest do 12 godina plaćaju pola snižene cijene karte za odrasle. Studenti i mladi mogu koristiti razne popuste (npr. Interrail karte ili karte za grupno putovanje mladih). Karta za jednosmjerno putovanje vrijedi jedan dan, a za povratno putovanje četiri dana.

Mnogim je putnicima iz Osijeka zacijelo zanimljiva činjenica da je ovom linijom Osijek vlakom povezan preko Pečuha sa zračnom lukom u Budimpešti. Naime, na relaciji Pečuh - Budimpešta - Pečuh radnim danom prometuje više od 15 vlakova uz jedno do tri presjedanja, ovisno o rangu vlaka i vremenu polaska.
Za sada je na relaciji Osijek - Pečuh putovalo čak 545 putnika, od kojih samo u prosincu 344
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike