Imela (Viscum album L.) pripada obitelji imela (Familiae Loranthaceae), a ljekarnički su joj nazivi herba visci albi, stipites, folia. Imela je prirodni antidepresiv, antikarcinomik, antitumorik, antihipertensiv, antidijabetik, antiekcemik, arteriosklerotik, antihemoragik, antiepileptik, citocidal, diuretik, hipertenzor, kardik, laksativ, metabolik, relaksant, sedativ, stimulant, tonik i vazodilatator.

Razni narodni običaji upotrebe imele u zaštiti od zlih duhova zadržali su se do današnjeg dana. Germani su imelu smatrali jakim, strašnim i smrtonosnim magijskim oružjem. Kao sveta biljka keltskih druida rabljena je u magijskim obredima za dobivanje napitaka za snagu, hrabrost, nepobjedivost i za liječenje svih bolesti. Imela je predstavljala simbol ljubavi i vjenčanja ako se nosila kao talisman. U Tirolu (Austrija), pod nazivom vještičina metla, danas se imela upotrebljava kao tradicionalno sredstvo protiv uroka, zlih vještica i đavola. Za mnoge je biljka sreće ili ispunjenja želje, posebice ako se radi o udaji, te je običaj da se svežnjevi imele stavljanju u sredinu doma, obično na luster, kako bi svojom moći privukli željenog mladoženju, a za neke je ta biljka zaštitnica zdravlja. Potrebno je naglasiti da se imela drži do 2. veljače sljedeće godine, odnosno do Svijećnice, kad se mora spaliti.


U pučkoj medicini imela se upotrebljava protiv kroničnog zatvora, za opuštanje živčanog sustava, za protuupalna djelovanja, protiv upale usta, grla i crijeva, za zaustavljanje krvarenja, kod krvarenja iz pluća i maternice, protiv visokog krvnog tlaka kao posljedice bolesti srca i bubrega (najprije povisuje, a zatim snižava tlak na normalu, dok se bilo ubrzava), kod vazomotornih smetnji, kod epilepsije, histerije, nesvjestice, groznice, raznih bolesti srca kao srčani stimulans. Nadalje, imela se u pučkoj medicini često upotrebljava protiv raznih glavobolja, ekcema i raznih drugih bolesti.


Svježi sok iz listova pomaže kod liječenja kožnih osipa. Imela se priprema na hladan način. Listovi se moče četiri do osam sati, te se tada uzima kao čaj, a ako se miješa s drugim biljem, potrebno je posebno napraviti čaj od listova imele, te ga dodati čaju od ostalog bilja.


Danas ekstrakt imele predstavlja znanstveno dokazan lijek u liječenju najtežih bolesti, kao što su tumori i karcinomi. Ekstrakt imele (total extracts of Viscum album, engl. Mistletoe) danas je znanstveno najviše proučavan biljni ekstrakt u Njemačkoj. Dosadašnji rezultati studije pokazuju da je svrhovit u liječenju mnogih bolesti, a ponajviše kod najteže bolesti današnjice - karcinoma.


Upotrebljava se u kemoterapiji:


- kolona


- rektuma


- želudca


- grudi, i to kod već uznapredovalih metastaza u području pazuha (axillary)


- malih stanica bronha


- glave i vrata


- adenokarcinoma gušterače.


Ekstrakt imele koristi se i u prevenciji karcinoma, ali i u liječenju herpesa simplexa, HIV-a, AIDS-a, B-staničnog limfoma, papilloma virusa, karcinoma plućnih stanica, ne-Hodgkinova limfoma, oboljenja kao što su ranice na maternici, Papa II. i III., leukoplakije i mukoze, mastopatie est. III., kolitisa ulceroznog, Crohnove bolesti, a koristi se i za odstranjivanje bradavica.


S listovima imele često se miješaju kadulja, preslica, stolisnik... Zapadna pučka medicina imelu koristi u liječenju: artritisa, bolesti živaca, bolesti menopauze, crijeva, srca, cirkulacije, groznice, glavobolje, gušterače, krvarenja pluća i drugih krvarenja, karcinoma, konstipacije, škrofula, vrtoglavice, vodenih bolesti, varikoznih vena, upalnih stanja, kod slabog lučenja žuči, kao i za narkotično i magično djelovanje. Od plodova se pravi ljepilo za ptice.J.Kn.