Nastavlja se dominacija kuglača s Drave na pojedinačnoj seniorskoj državnoj smotri. Na kuglani Vijuš u Slavonskom Brodu odigrano je prošlog vikenda 28. izdanje prvenstva Hrvatske, koje je kod kuglača suvereno osvojio Mario Mušanić.

Kuglaču Osijeka ovo je peti naslov prvaka u posljednjih deset godina. Premijerno je slavio 2009. (tada se i prvi put igralo na ispadanje), potom je bez premca bio 2013., 2015., 2017. i sada je primat potvrđen za 2019. godinu. Znači svake neparne sezone Mušanić je gotovo u pravilu najbolji u Lijepoj Našoj.

- Uvijek se našalim malo za neparne godine, ali doista ispada da mi leže. Jedna mi je ipak promaknula, ali nakon 2011. sam u pravilu svake dvije godine osvajao naslov. Osim osobnog uspjeha, tu je i onaj klupski, jer je KK Osijek u nokaut-završnici imao četiri predstavnika, a uz moj naslov tu je i treće mjesto Ivana Pušića. Nikad nismo imali dva igrača u poluzavršnici, stoga ove dvije medalje imaju težinu - kaže Mušanić, koji je na tronu naslijedio svog klupskog suigrača Marija Liovića, s kojim je postojala i mogućnost međusobnog obračuna u četvrtfinalu.

- Na startu nokaut-faze za protivnika sam imao Božidara Krajačića, koji najbolje poznaje kuglanu, jer je član brodskog Zanatlije. Prolaz sam potvrdio bez problema (579:530), a očekivao sam potom Liovića u sljedećoj rundi. No, izgubio je od Darija Dude, koji je odigrao odličan meč. S druge strane, Mario je to subotnje jutro proveo u rađaonici, a nakon što je dobio kćer Klaru, došao je i odigrao dobrih 120 hitaca, ali nije prošao. Iz moje perspektive to nije bila loša opcija, ali ne bih imao ništa protiv da sam igrao protiv suigrača jer su i u drugom četvrtfinalu za prolaz igrali Pušić i Dario Radoš. Protiv Dude sam imao potpunu kontrolu (606:571), Pušić je prošao Radoša, stoga je bilo jasno da će netko iz Osijeka dan poslije igrati za naslov - kaže 47-godišnji kuglač s Drave, koji je objektivno bio i prvi favorit u nedjelju.

- U kvartetu sam bio najmlađi, a s druge sam imao najviše iskustva igranja ovakvih završnica. U polufinalu me čekao Pušić, kojem Vijuš leži, nije slučajno imao i najbolji rezultat u kvalifikacijama. Ali, ovo je ipak drukčija utakmica, vidjelo se to i na suparniku, koji je bio nervozan, stoga sam znao da ću u finale.

Izborio ga je je pobjedom 2.5:1.5 (586:569), a tamo je čekao Darko Kasumović iz Bjelovara, koji je prije 13 godina nosio dres tadašnjeg Konikom Osijeka. No nije imao izgleda jer je Mušanić najbolje ostavio za kraj.

- Nisu na prvenstvu bili visoki rezultati, do finala su samo četiri bila preko 600 čunjeva. Ja sam u borbi za naslov ostvario i najbolji rezultat u dva dana, sa 618 čunjeva sam potvrdio primat. Zasluženo, što su potvrdili i neutralni promatrači sa strane, koji su konstatirali da nitko nije na ovakav način stigao do kraja. Neću reći da je bilo lako, jer nije, ali sam u sva četiri susreta sve konce držao u svojim rukama, nitko od suparnika nije imao ni najmanje izgleda, sve sam rješavao i prije posljednjeg seta. Bio sam dobro mentalno i tjelesno pripremljen. Za razliku od prvog dana, kada je između dva nastupa bilo više od tri sata pauze, u nedjelju je između polufinala i finala bilo samo 15-ak minuta za predah. To mi je i bolje odgovaralo, bio sam u dobrom ritmu, što sam potvrdio najboljim rezultatom završnice, zborio je nakon još jednog uspjeha Mario Mušanić, koji je sada učvrstio drugo mjesto na listi pobjednika s pet naslova (devet ima sugrađanin i bivši suigrač Branislav Bogdanović). Ako se nastavi ovako, šesti bi mogao stići za dvije godine. Svaka neparna je njegova...