Magazin
TEMA TJEDNA: PREDBLAGDANSKI KONZUMERIZAM (I.)

U prosincu trošimo, u siječnju se kajemo
Objavljeno 15. prosinca, 2018.
Kukamo do nemamo novca, a ove godine obaramo rekorde potrošnje

Predblagdanska potrošačka groznica davno je počela, zahuktava se, ali vrhunac tek slijedi. A prema procjenama Hrvatske gospodarske komore, potrošnja u prosincu 2018. iznosit će oko 13,5 milijardi kuna, što je porast za čak milijardu kuna u odnosu na isto razdoblje lani. "To je najviša prosinačka potrošnja otkako se mjere ti podaci i koja će prvi put nadmašiti blagdansku potrošnju iz pretkrizne 2008., pri čemu se udarno razdoblje potrošnje očekuje od 19. do 24. prosinca", rekla je direktorica Sektora za trgovinu Tomislava Ravlić.

Ravlić također ističe kako će se najviše kupovati igračke, kozmetika, obuća i odjeća te delikatesni prehrambeni proizvodi, što potvrđuje da su građani ipak više okrenuti praktičnijim darovima, negoli luksuzu. Prema jednom od lanjskih istraživanja većina od 39 posto je, pritom, na blagdanske darove potrošila između 100 i 500 kuna, njih 31 posto 500 do 1000 kuna, dok je tisuću kuna premašilo svega devet posto ispitanih. Nažalost, svaki peti građanin prije godinu dana nije išao u blagdanski šoping, ili je za to u novčaniku imao skromnih sto kuna, a pretpostavlja se da će slično biti i ove godine. Konačno, tu je i vječno blagdansko pitanje. Je li blagdanski shoping potreba, navika, tradicija, ili pomodarstvo? Naravno, svega je tu pomalo, bez obzira na to što ima i onih koji upozoravaju da su najljepši darovi bez šopinga, ljubav, razumijevanje, trud i vrijeme. Jer svakog prosinca ista priča - sve obuzima blagdanska groznica darivanja.

MOŽE I BEZ NOVCA
U današnjem materijalističkom društvu podrazumijeva se da poklon mora biti "konkretan", i da se njegova vrijednost mjeri novcem. S druge strane, u vrijeme najveće potrošačke manije u godini, često se može čuti da su najbolje stvari u životu - besplatne. Premda se ta izreka "zloupotrebljava" i u raznim reklamama, u njoj je mnogo istine. Ljubav, razumijevanje, suosjećanje, trud - za to nije potrebna "robna razmjena". Ne morate nužno nešto kupiti za određenu cijenu, nego možete dati i ono što je neprocjenjivo - bar malo svoga vremena i dobre volje. Nerijetko to zvuči odveć patetično, ali je dobrodošao pozitivizam u kontekstu sveopćeg predblagdanskog i blagdanskog kaosa, stresa, trošenje novca i gubljenja živaca. Drugim riječima, dobro dođu pozivi na humanost, ljubav, razumijevanje, prijateljstvo, a ne samo druženje s novčanikom i jurišanje u shoping. No teško se oduprijeti prosinačkoj atmosferi u kojoj nas neman konzumerizma vreba iza svakog ugla, a melodije poput Jingle Bells mame u trgovine iz našeg "sokaka", ili u megacetre u gradu ili na periferiji. Jednostavno rečeno - božićna atmosfera sve podigne na višu raznu i novac se nemilice troši premda, nažalost, ima i onih kojima to ne pada na pamet, jer su ostali bez ičega - bez novca, posla, možda i stana, kuće..., pa im blagdane koliko-toliko spašavaju pučke kuhinje, Caritas, razne udruge, volonteri... I to je dio priče, ona tmurnija i surovija strana konzumerizma koja je tu, oko nas, više ili manje izražena u cjelini društva podijeljenog na bogate i siromašne.

Prema sindikalnim istraživanjima većina Hrvata ne može preživjeti bez zaduživanja, ali unatoč tome blagdanska groznica u prosincu povećava promet u trgovinama od 30 do 50 posto. No, otkud novac? Dio odgovora na to pitanje mnogi analitičari pronalaze i u činjenicu da Hrvati na štednji drže na desetke milijardi kuna! No, to je ipak neka druga priča, ali dobro je to znati i u ovoj prigodi. Što se pak povećane potrošnje tiče, direktorica Sektora za trgovinu HGK Tomislava Ravlić kaže kako je to rezultat rasterećenja plaća i njihova rasta kroz porezne reforme, koji su djelovali na optimizam građana, pa tako i na potrošnju. "Imali smo i dobru turističku sezonu, što također ide u prilog ovogodišnjem rekordnom prosincu", napomenula je, dodajući da će svoj doprinos potrošnji dati i povećanje neoporezivoga dijela za božićnice i regres, budući da je sve više poslodavaca odlučilo radnicima isplatiti dodatnu plaću, veće božićnice ili bonuse.

BOŽIĆ NA RASPRODAJI
Bilo kako god, da dolazi Božić prvo nas podsjete trgovci, koji već nakon Dušnog dana, 2. studenoga, a neki još i prije, ukrase svoje prostore i izloge, i tako kreću s blagdanskom ponudom. I slobodno se možemo zapitati dolazi li nam to Božić svake godine sve ranije? A na nama je da do Nove godine, dakle puna dva mjeseca, samo trošimo i trošimo, koliko možemo i koliko imamo - novca. I tako svake godine, jer upravo je prosinac vrijeme kad konzumerizam trijumfira u cijelosti, sa svim svojim pozitivnim i negativnim odlikama. To, pak, što svećenici često kritiziraju božićnu shoping groznicu kojom ne slavimo Isusovo rođenje, nego razne trgovce, konzumerizmu teško da može nauditi. Etnologinja Zorica Vitez također navodi: "Za rasprodaju svega i svačega zlorabe se i likovi božićnih darovatelja: svetog Nikole i Djeda Božićnjaka. Užurbanost u predblagdansko vrijeme vidi se u cijeloj Hrvatskoj, a najveće gužve su u trgovačkim centrima i supermarketima. Pune vrećice ne daju naslutiti da je prosječna plaća samo 6500 kuna, a većini i niža. Ovdje se, naravno, možemo dodirnuti i uobičajenih pitanja gube li se i stari tradicijski običaji zbog sve izraženijeg konzumerizma, što bi Božić trebao biti, i je li doista to - ili se duh Božića zagubio negdje u supermarketu.

SIROMAŠNI DUHOM
"Na televiziji su samo reklame za Djeda Mraza, a gotovo nigdje nema Svete obitelji. Mislim da se to zaboravlja... Konzumerizam izjeda Europu. Pojednostavljeno rečeno, što je standard viši, to je manje vjere, manji natalitet, i to je vrlo mjerljivo. Kršćanstvo nije protiv materijalnoga, ali jest za umjerenost, jest za primat duhovnog nad materijalnim", komentirao je za DW mons. prof. dr. Franjo Topić. "Ne bi trebalo prevladavati materijalno nad duhovnim. Evo i prijedloga da, kad netko kupi dosta robe za svoju obitelj, neka nešto odvoji i za nekog siromaha", dodaje zaključno.

Uzimajući sve u obzir, zaključak možemo svesti na nekoliko rečenica. Kad govorimo o suvremenoj, aktualnoj potrošačkoj kulturi, Hrvatska konzumeristički jest napredovala posljednjih godina, što ukazuje i na rast standarda, premda razdoblje otprije 2008. i dalje osataje nepremašeno "zlatno doba" potrošnje. Također nema dvojbe da su i Hrvati, bar onaj dio koliko-toliko novčano "potkovan", postalo dijelom internetskog konzumerističkog kupovnog raja pa iz inozemstva naručuju sve i svašta. I plaćaju danak, ako što pođe u krivo. A kad se radi o Božiću, zaključak bi mogao biti da smo izlažući se dragovoljno pošasti konzumerizma postali više siromašni duhom nego financijski.

Piše: D.GREGOROVIĆ/D.JERKOVIĆ
Ne veselimo se kao prije
Da je upravo konzumerizam suvremena pošast koja nerijetko ruši tradicijske vrijednosti, komentirao je svojevremeno i sociolog prof. Slavo Kukić. “Filozofija konzumerizma urušava cjelokupan sustav vrijednosti. Postaje uvriježeno da bez kupnje i potrošnje ništa nema značenje, odnosno, da to postaje početak i kraj, bit svega. Isto je i s Božićem”, kaže profesor Kukić. On upozorava kako je danas sve izraženije mišljenje da potrošnja uvjetuje i osigurava čak i društveni status. “U protivnom”, komentira Kukić, “nailazi se na osudu i društvenu izolaciju. Tako je i Božić sve manje vjerski izraz prema Bogu, a sve više stanje konzumerizma i potrošnje koji znače društveni status i prestiž.” Uz to, primjetno je i da se ljudi za blagdane ne vesele kao što je to bilo prije.

IVICA RAGUŽ

IGRAČKA SMO U RUKAMA NEOLIBERALNOG TRŽIŠTA

 

Kao onaj koji se bavi izučavanjem Svetoga pisma, da bih uopće nešto mogao reći o konzumerizmu, potrebno je ukratko progovoriti o uzrocima konzumerizma, odnosno o uzrocima nastanka shvaćanja čovjeka kao "potrošača".

Konuzmerizam je fenomen koji prati cijelu ljudsku povijest, ali je u posljednjih pedeset godina postao fenomen koji je stvorio i stvara novoga čovjeka, čovjeka "potrošača", i koji sve vidove ljudskoga života pretvara u "potrošnju". Glavni uzrok pojave toga svemoćnog konzumerizma vidim u nestanku Boga kao onoga koji predstavlja Zakon, Sveto, Nedodirljivo, Drugo, Autoritet, Oca. Moderni je čovjek Boga, a s Bogom onda i sve ono što iole ima ulogu predstavljanja Boga, Zakona, Autoriteta, Svetoga (religija, roditelji u obitelji, institucije, škola, sveučilište), u cijelosti odbacio. Riječ je o sljedećem.

KULTURA EGOCENTRIKA
Kako su to programski istaknuli Deleuze-Guattari, idoli liberalizma, potrebno je konačno osloboditi se Edipa (kompleks Oca, Zakona, Autoriteta, Boga) jer nas on ugrožava u slobodi, u neograničenom ostvarenju svega onoga što želimo i u čemu želimo uživati. Zato je, tvrde ti autori i svi njihovi sljedbenici do današnjega dana, potrebno društvo anti-Edipa, onih koji će se bez ometanja i bez ograda - bilo Boga, Autoriteta, Oca, Zakona, Roditelja - konačno moći mirno posvetiti svojim osobnim uživanjima. I u stvarnosti to se i dogodilo. Današnje je društvo društvo anti-Edipa, društvo koje ne priznaje više nikakvu Mjeru, Zakon, Svetost, Boga, Oca, nego jedino vlastiti ego, vlastito uživanje, vlastitu sreću. Roditelji više nisu roditelji (simboli Drugoga, Autoriteta), nego u antiedipovskom duhu žele biti jednaki (prijatelji) svojoj djeci, nisu sposobni više postavljati Mjeru, Zakon, Granicu svojoj djecu, jer i oni sami ne poznaju to isto. Isto se može vidjeti u obrazovanju i odgoju. Više se ne razlikuju studenti od profesora, u središtu nije više "odgoj u ime Znanja, Vrjednota". Nadalje, nitko više ne želi biti zreo, a zrelost podrazumijeva odgovoran život u skladu s Mjerom, Zakonom, Granicom, tako da svi žele biti "nezreli", vječito slobodni Petar Panovi bez ikakve Mjere, Granice, Autoriteta. Više i ne znamo tko je mlad, a tko star jer su svi postali mladi. Ili pak u politici. Govorilo nam se neprestano Nacija, Država - sve je to Edip, sve to ugrožava našu autonomiju, pa je potrebno biti anacionalan, bez države, dakle opet slobodan anti-Edip, bez povijesti i bez ikakve Mjere, Nacije, itd.

I da ne nabrajam dalje, danas sve više uviđamo bijedu takvoga društva anti-Edipa na svim razinama: bespomoćni roditelji u odgoju djece, depresija posvuda (tabletomanija), nesigurnost politike i društva, krah odgoja i obrazovanja, nasilje na svakom koraku, besmisao mladih itd. Dakle, i više nam je nego jasno da se taj anti-Edip pretvorio u nešto jako opasno, a to je egocentrik. Nastao je egocentrik. Tom egocentriku sada je njegovo JA jedina Mjera, Bog, Autoritet. Moje Ja moj je bog - glasi moto egocentrika! I mi se onda čudimo kakve su nam obitelji, mladi, religija, škola, sveučilište, kakvo nam je društvo! Ali, vratimo se našoj temi. Lako je uvidjeti da je upravo takvo društvo, društvo anti-Edipā i egocentrikā, stvorilo čovjeka potrošača, potrošačko društvo. Ili, ako hoćete, obratno: potrošačko društvo stvara, zahtijeva i oblikuje čovjeka anti-Edipa, egocentrika, a time i potrošača.

Naime, neoliberalizam, koji poznaje jednog jedinoga boga, a to je "proizvod", "potrošnja", "trošenje", želi i podupire čovjeka egocentrika, čovjeka bez Mjere, Autoriteta, Zakona, Granice. Zašto? Pa da bi "proizvodi" mogli slobodno strujati, da bi se roba mogla svemoćno, bez ikakvih ograničenja (religijskih, odgojnih, obrazovnih, kulturalnih, roditeljskih), "trošiti", stvarati tržište i donositi dobit. Takva kultura egocentrika i potrošača, koja se savršeno podudara s neoliberalnim društvom potrošnje i kapitalizma, određuje sve pore današnjega čovjeka. Dovoljno je samo pogledati ljubavne odnose danas, o čemu sam pisao u novom broju Communija (seksi čovjek i negativni odnosi danas; Eva Illouz): ljubav se svela na "trošenje", druga se osoba treba potrošiti i odbaciti; krah vjernosti u braku (ako si drugoga "potrošio", ostavi ga: budi svoj, itd.); promiskuitetni odnosi ("trošenje") itd.

PRESTANIMO LAMENTIRATI
I što sada? Kao onaj koji u Svetom pismu pronalazi smisao svojega života, moram priznati da sam već umoran od stalnih jadikovki nad današnjim društvom, odgojem, obrazovanjem, mladima. Jer, čemu to jadikovanje ako i dalje želimo biti anti-Edipi, egocentrici, "potrošači"?

Sveto pismo nudi jedan vrlo koristan lijek za iscjeljenje, ozdravljenje današnjega čovjeka egocentrika, "potrošača". Naime, u Pismu susrećemo sljedeću misao misao: "Prestanite i znajte da sam ja Bog" (Ps 46, 11). Psalmist je duboko svjestan da je čovjek stalno u napasti da svoj ego, svoje užitke, svoje "potrošnje" i "trošenja" proglasi bogom, da odbaci Boga, Sveto, pred čime bi se trebao i morao "zaustavljati", pred čime bi morao "prestati" slijediti svoj ego. Ali, psalmist dobro zna da bez toga "prestajanja", "zaustavljanja" pred Bogom, Svetim, Zakonom, Autoritetom, čovjek prestaje biti čovjek, pretvara se u "potrošača", u puku igračku u rukama neoliberalnoga tržišta. Zato već jednom "prestanimo", da se poslužimo istim glagolom, lamentirati o potrošačkom društvu ako nismo i sami (roditelji, svećenici, odgojitelji, političari) spremni "prestati": ako nismo spremni ponizno priznati da postoji Nešto, Netko, Bog, Zakon, Autoritet, Drugi, Sveto koje će čuvati nas, našu djecu, našu obitelj, Crkvu, naciju i ovaj svijet od egocentrizma potrošačkoga društva.

Možda je Božić prigoda, bili mi vjernici ili ne, da konačno "prestanemo" s prijašnjim načinom življenja, da "prestanemo" i "upoznamo" Boga, Sveto, da pred njim "prestanemo", kako bi nam se učvrstila volja da budemo dobri ljudi, a ne egocentrični potrošači.

Piše: Ivica RAGUŽ

RATKO ČORIĆ

NE TREBA MORALIZIRATI, OD TOGA KORISTI NEMA

 

Ako želimo dovesti u vezu new age (i uopće duhovnost) s potrošačkim društvom, trebamo se zapitati o prirodi suvremenog, postmodernog konzumerizma. Francuski filozof i sociolog Gilles Lipovetsky u svojoj knjizi Paradoksalna sreća, Ogled o hiperpotrošačkom društvu (Antibarbarus, Zagreb, 2008.), bavi se upravo time.

Već iz podnaslova knjige saznajemo da Lipovetsky govori o hiperpotrošačkom društvu. Ono izrasta već u okrilju prethodne etape razvoja konzumerizma, započete 50-ih godina dvadesetog stoljeća, a obilježenog masovnom potrošnjom u okrilju "države blagostanja". Ono što karakterizira treću etapu konzumerizma, hiperpotrošnju, jest nadasve vrlo individualizirana potrošnja, štoviše, kroz potrošnju ostvaruje se i potvrđuje individualni identitet ("ono sam što kupujem"). Ona, između ostaloga, uključuje skrb o vlastitom zdravlju, i to tjelesnom, ali i duhovnom, dakle, ne kupuju se samo materijalni predmeti, nego i duhovne tvorbe. U tom kontekstu u literaturi se osobito naglašava komercijalna dimenzija new agea. To čini i Lipovetsky kada govori o marketizaciji vjerskih i paravjerskih aktivnosti, pa ističe kako se u mrežama koje se pozivaju na new age "umnožavaju specijalizirane knjižare i izložbeni saloni, čitava trgovačka ponuda koju čine radionice s guruima, centri za osobni i duhovni razvoj, seminari zena i joge, radionice o čakrama, savjetovanja o duhovnoj medicini, tečajevi o astrologiji i numerologiji itd". (str. 83.) Ovo je svakako povezano s individualizacijom religijskog iskustva i prakse, što je obuhvaćeno pojmom nevidljive religije (T. Luckmann). Uzimamo ono što nam odgovara, drugo odbacujemo. Ovo se ne odnosi samo na eklektičke oblike duhovnosti kakav je new age, nego i na tradicionalna vjerovanja, pa i na kršćanstvo. Novija istraživanja vrednota pokazuju ovu tendenciju i u Hrvatskoj. (Vrednote u Hrvatskoj i u Europi, ur. J. Baloban, K. Nikodem, S. Zrinščak, Zagreb. 2015.).

PLANET MARKETING
Uz individualizaciju potrošnje, a vezano uz izgradnju osobnog identiteta, vezuje se i promišljena ili refleksivna potrošnja, vezana posebice uz etička i ekološka pitanja. Tako neka istraživanja konzumerizma u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj pokazuju visoku razinu spremnosti na bojkot onih proizvoda koji nisu ekološki ili etički prihvatljivi u onom smislu u kojem proizvođači krše norme očuvanja okoliša ili pak iskorištavaju rad djece.

Naravno, nisu svi potrošači u suvremenom društvu ekološki i etički osviješteni, nisu svi refleksivni individualci. Uostalom, i Lipovetsky, govoreći o trećoj etapi hiperpotrošnje, ukazuje na to da etički osviješteni potrošači supostoje uz masovne potrošače iz prethodnog razdoblja. Uz ovo nužno pojašnjenje dolazimo i do potrošaštva u Hrvatskoj, pa i do pitanja o konzumerizmu i blagdanima koji bi trebali biti obilježeni duhovnošću, a lišeni materijalističkog i napose komercijalnog ozračja.

Mislim da se, kada se govori o ovom pitanju, prije svega treba osloboditi moraliziranja. U vremenu globalizacije Hrvatska je ubrzo nakon ratnih godina uhvatila trend kojim su krenule i ostale postkomunističke zemlje. A taj trend bio je, vezano uz našu temu, prihvaćanje potrošačkih vrijednosti prije onih građansko-demokratskih. Trgovački centri bili su poželjniji i primamljiviji od birališta i odabiranja političkih opcija. U vremenu globalizacije i globalizma (prema Ulrichu Becku globalizam je sinonim za neoliberalnu ideologiju), događa se da svjetski (globalni) trendovi dopiru vrlo brzo do svih dijelova svijeta, ali i do svijesti umreženih pojedinaca. Uostalom, planetarna marketizacija svega, u socijalizaciji mladih generacija poništava sve što je bilo ranije. Ono što je danas nastoji se naturalizirati kao da je bilo oduvijek. Dakle, i Hrvatska se priključila globalnom potrošačkom svijetu, i mi smo eto imali Black Friday! Ali priključila se i hiperpotrošačkom svijetu (osviještenih potrošača). U prilog ovome upućujem na postojanje udruga za zaštitu potrošača, kao i na pažnju koja se posvećuje odgoju i obrazovanju za odgovorno potrošaštvo. Uostalom, o supostojanju masovnih potrošača (o tome svjedoči broj zaduženih) i ekološki i etički osvještenih potrošača kod nas svjedoči i veliki uspjeh medijski promoviranih humanitarnih priredbi u kojima se promocija pomaganja bolesnima, nezaštićenima i siromašnima ostvaruje potrošnjom telefonskim impulsa gledatelja i slušatelja.

VIJEK TRAJANJA
Prisutnost konzumerizma u vrijeme blagdana? Konzumerističke i duhovne vrijednosti? Ne treba nas čuditi. Uostalom, tržišne (neoliberalne) vrijednosti ušle su u sve pore društva, od medija, preko zdravstva do obrazovanja. Kako da duhovnost bude pošteđena? No, ponavljam, ne treba moralizirati, od toga koristi nema. Stoga, uz naznaku da refleksivna i odgovorna potrošnja svakako donosi neke pozitivne pomake i da vrijeme potrošačkog kapitalizma, kao i sve, ima svoj vijek trajanja, promislimo o onome s čime Lipovetsky zaključuje svoju knjigu: "Doći će dan kada traženje sreće u potrošnji neće imati istu privlačnu snagu, istu pozitivnost: potraga za samoostvarenjem na kraju će se odvojiti od beskrajne trke za potrošačkim zadovoljstvima".

Piše: Ratko ČORIĆ
Možda ste propustili...

DAN PLANETA ZEMLJE: VEDRAN OBUĆINA O VJERSKIM ZAJEDNICAMA I EKOLOGIJI...

Ekološka je kriza prije svega duhovna kriza čovjeka

Najčitanije iz rubrike