O tome kako se konzumerizam manifestira u hrvatskom društvu, koliko je pozitivnog, a koliko negativnog utjecaja u današnjem globaliziranom i umreženom svijetu kojim smo i sami svednevice izloženi, razgovarali smo s dr. sc. Željkom Pavićem, profesorom na Katedri za sociologiju Filozofskog fakulteta u Osijeku.

Prosinac je mjesec prave šoping-groznice, koja trese i Hrvatsku. Iz HGK najavljuju da ćemo do kraja godine oboriti rekorde potrošnje unatrag desetak godina. Kako to komentirate?

- Hrvatsko je društvo nedvojbeno dio globaliziranog svijeta, a kulturna globalizacija koja uključuje djelomično izjednačavanje životnih stilova i vrijednosti dio je procesa globaliziranja. Često se za širenje konzumerističkog duha okrivljuju mediji i reklamna industrija, i u tome ima ponešto istine, no valja reći da je želja za što ugodnijim životom, udobnošću i materijalnim dobrima sastavni dio ljudske vrste. Vrlo je teško na vagu staviti takvu prirodnu ljudsku težnju i, s druge strane, negativne utjecaje koje potrošnja sigurno izaziva, osobito kada su u pitanju njezine ekološke posljedice. Mislim da se kritikom konzumerizma često zapravo nesvjesno impliciraju drugi procesi koji s njime i nisu tako usko povezani. Tako se duhu konzumerizma često pripisuje sebičnost, no tu je riječ o procesu individualiziranja koji bi se događao i da konzumerizam nije prisutan u tolikoj mjeri. Ukratko rečeno, sve što nam se možda ne sviđa u suvremenim društvima možda olako pripisujemo najvidljivijem fenomenu - povećanoj potrošnji - iako se u pozadini nalaze društveni procesi koji se već dugo odvijaju (bar) u zapadnom svijetu, a odnose se na sve veću orijentiranost pojedinca na samoga sebe i vlastite potrebe. Ne znači to, naravno, da čovjeku više nije važna pripadnost društvenim grupama, osobito obitelji, nego da se ta pripadnost često mjeri s pomoću dobrobiti i koristi koje donosi pojedincu. Često se govori i da je potrošnja iracionalna i da čovjeka mogućnost izbora većeg broja materijalnih dobara čini nesretnim, no teško da postoje uvjerljivi empirijski dokazi za takve tvrdnje. Iako je taj odnos prilično složen, životno zadovoljstvo i sreća pozitivno su povezani s materijalnim blagostanjem i na individualnoj i na društvenoj razini analize. Drugim riječima, bogatiji pojedinci unutar jednog društva u prosjeku su sretniji, a u bogatijim društvima u prosjeku žive sretniji ljudi nego u manje bogatim. Naravno, to ne znači da je potrošnja recept za sreću i da se povećanjem bogatstva i potrošnje sreća beskonačna povećava, no svakako u pravilu potrošnja nije ni recept za nesreću, osobito kada govorimo o društvima poput hrvatskog, u kojima potrošnja još nije dosegnula razine koje postoje u najrazvijenijim društvima. To isto tako ne znači da povećana potrošnja nužno znači i sebičnost. Možemo trošiti i na druge ljude, a neka istraživanja pokazuju da smo čak sretniji ako dio svoga dohotka trošimo na takav način.

Kad govorimo o suvremenom potrošačkom društvu - kakvo je ono u RH, jesmo li s tim u vezi napredovali ili nazadovali posljednjih 10-15 godina, i koliko smo kao društvo konzumeristički "jaki", da se tako izrazim?

- Gospodarskim rastom, doduše uvelike prekinutim tzv. Velikom recesijom koja je u nas trajala duže nego u većini drugih zemalja, po definiciji rastu potrošnja i duh konzumerizma. Dio smo istoga procesa koji postoji u drugim zemljama. Valja reći da često nismo sami sa sobom načisto želimo li veću potrošnju ili ne, pa se istovremeno u javnosti pojavljuju međusobno kontradiktorni diskursi. U blagdansko je doba tako moguće susresti kritiku konzumerističkog blagdanskog duha odmah pokraj vijesti o povećanju BDP-a, koji u nas trenutno raste upravo zahvaljujući komponenti potrošnje kućanstava. Ova druga vijest obično je pozitivno intonirana, a zapravo je riječ o trijumfu konzumerizma. Drugim riječima, nemoguće je kritizirati konzumerizam a da posve ne promijenite društvo koje je zapravo sazdano na ideji beskonačnog gospodarskog rasta.

Ni Božić ne prolazi bez konzumerizma, kupujemo što nam treba i što nam ne treba, pri čemu se duh religioznosti, uz časne izuzetke, sve više gubi. Kako to objasniti?

- Povećana blagdanska potrošnja rezultat je vremenskog poklapanja Božića i dolaska nove godine, specifičnog stanja duha koje vlada u to doba godine koje je velikim dijelom uvjetovano i društvenom funkcijom darivanja kojom se simbolički izražavaju prije svega obiteljski, ali i prijateljski društveni odnosi. Nedvojbeno je da za jedan dio ljudi Božić ima više sociokulturnu i konzumerističku, a za drugi dio uz te ima i religijsko-duhovnu funkciju. No ne bih rekao da je konzumerizam uzročnik takve podjele. U pitanju je proces sekularizacije i sekulariziranja koji se i danas ubrzano odvija u europskim zemljama, a rezultat je niza društvenih i kulturnih procesa (racionalizacija, indvidualizacija i sl.) koji bi sekularizaciju izazivali čak i kada ne bi bilo tako napadnog konzumerizma. I ovdje je riječ o tome da se konzumerizmu pripisuje odgovornost za nešto što je mnogo dugoročniji i dublji fenomen od potrošnje kao takve.

Kako se zaštititi od pretjeranog konzumerizma, kupnje/potrošnje (ovog prosinca obaramo rekorde, blagdanska je potrošnja najveća od 2008.!), ima li antikonzumerizam, koji i kakav, uopće šanse protiv konzumerizma?

- Postoje razni antikonzumeristički aktivistički pokreti koji se često i na vrlo maštovite i duhovite načine, preko kulturnih diverzija, ironiziranja i bojkota, nastoje boriti protiv kulture konzumerizma i stvoriti nove društvene vrijednosti. U određenom su smislu i uspješni jer se u zapadnim zemljama može primijetiti jačanje tzv. etičke potrošnje u kojoj se pojavljuju potrošački zahtjevi u pogledu etičnosti načina proizvodnje, radničkih prava i prava dobavljača, ekološke prihvatljivosti i sl.

No kapitalističko je društvo zasnovano na načelu neograničenog gospodarskog rasta, profita i potrošnje te je njih nemoguće zaustaviti. Više je riječ o tome da se gospodarski rast i potrošnja, a to su iste stvari, učine dugoročno održivima na način da nepovratno ne unište ili ne iscrpe prirodne resurse koji su nam potrebni.

Konzumeristička je kultura nezaustavljiva jer je teško očekivati da ćemo odjednom stvoriti kulturu skromnosti i materijalnog odricanja u gospodarskom i društvenom sustavu koji je zasnovan na drukčijim načelima. Ključno je pitanje može li se konzumerizam odvijati unedogled, a da ne uništi materijalnu podlogu budućnosti ljudske vrste.(D.J.)