Magazin
TJEDNI OSVRT

Spoticanje kipara zbog lica Franje Tuđmana, ili nešto treće
Objavljeno 15. prosinca, 2018.

Pa to nije moj tata! Zašto to rade? Ne prepoznajem oca u tim spomenicima. Samo me onaj u Škabrnji podsjeća na njega - izjavio je Stjepan Tuđman, i tako se i on, kao sin, svrstao u brojne nezadovoljnike s u ponedjeljak, na dan njegove smrti, u Zagrebu otkrivenim spomenikom prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu. A riječ je o radu uglednog akademskog kipara Kuzme Kovačića koji je, doduše, i autor spomenika u Škabrnji.

No, u čemu je onda problem s gotovo svih do danas dvadesetak kipova Tuđmanu otkrivenih diljem Hrvatske? Što se tiče posljednjeg, ujedno i najvećeg, mnogi na licu kipa nisu uspjeli prepoznati Tuđmana, uključivši mu i sina Stjepana. Kip je otkriven u središtu Zagreba, pokraj poznatih Bandićevih fontana, i visok je gotovo sedam metara. Gleda prema Sljemenu, odnosno ideja je da skulptura s rukom na srcu, gleda prema “svom djelu”, Spomeniku domovini, koji će se postaviti nasuprot kipu. Mnogi kritičari ipak tvrde da smo dobili “još jednog krivog Tuđmana”, i da ne znamo pokazati Tuđmanovo lice. Zašto? Navodi se da većina kipara koji rade ove spomenike štuje Tuđmanov lik, no čine mu medvjeđu uslugu svojim radovima. Jer Tuđman se često ljutio, imao specifične, iskrivljene crte lica, nosio je naočale, a to je navodno najteže umjetnički iskazati. Naravno, teško se s time složiti, kao i s navodima da se umjetnici ne znaju izraziti i zbog toga što ni sami nisu načisto s Tuđmanovom ostavštinom. Potvrđuje to i kipar Alem Korkut, koji kaže: “Vješt kipar znat će bez problema riješiti tehnički problem naočala”. Povjesničarka umjetnosti Sandra Križić još dodaje: “Kipari spomenika Tuđmanu u najvećem broju ne ulaze u dijalog s likom koji predstavljaju”. Stoga je očigledno da je tu negdje i bit problema zašto gotovo ni jedan spomenik osnivaču moderne hrvatske države, pa ni ovaj zagrebački, nije umjetnički uspio, ali i da bi bio politički korektan i narodu prihvatljiv. Problem je i u tome, iako pomalo dvojbeno, što u stručnim krugovima postoji zahtjev da svaki spomenik bude umjetnost i da o njemu nitko drugi ne može odlučivati. Povjesničar umjetnosti Feđa Gavrilović navodi da “Tuđmanovim skulpturama nedostaje skromnosti, a ona često govori rječitije od velikih dramatičnih gesta kojima svjedočimo na brojnim Tuđmanima diljem Hrvatske”.

Činjenica je i to da prvi hrvatski predsjednik nije bio crno-bijela ličnost kakvim se prikazuje, nego mnogo kompleksnija, pa je i važno pitanje što spomenicima želimo poručiti, ističe pak povjesničar Tvrtko Jakovina. A rasprava će sigurno je biti još, bar do jednog “pogođenog” Tuđmana.

Piše: Damir GREGOROVIĆ
Možda ste propustili...

TRIBUSONIJADA: JEDINSTVEN HRVATSKI OPUS

Od sjena prošlosti bježati je uzalud!

TEMA TJEDNA: AMATERIZAM U POLITICI (I.)

Ne možeš biti čist kupajući se u blatu!