Organizatori slatinskoga Adventskog sajma i svečanosti njegova otvorenja nisu mogli odabrati bolje: doveli su Ninu Kraljić, jedan od zasigurno najljepših glasova hrvatske glazbene scene.

Pjevačica nevjerojatno snažnoga, a istovremeno duboko osjećajnoga glasa, ležerno je, ali vrlo profesionalno odradila svoj božićni nastup i izvela niz pjesama u kojima su do izražaja došle sve mogućnosti njezina glazbenog talenta. Godine 2015. u prvoj natjecateljskoj emisiji The Voice – Najljepši glas Hrvatske, uvjerljivo je osvojila prvu nagradu. Nakon tri predizbora, audicije, rada s mentorom Jacquesom Houdekom, nastupa u live programu i polufinala, o konačnom izboru pobjednice presudila je njezina upravo nevjerojatna izvedba makedonske pjesme Zajdi, zajdi. Sljedeće godine osvojila je diskografsku nagradu Porin za novog izvođača godine, a na Euroviziji 2016. u Stockholmu pjesmom "Lighthouse" izborila je nastup u finalu. Tako je Nina Kraljić nakon sedam godina ponovno uvela Hrvatsku u finale natjecanja za pjesmu Eurovizije.

Ne samo da ste doveli Hrvatsku u finale Eurosonga, nego ste osvojili i titulu Miss Eurosonga "zbog svoje unutarnje i vanjske ljepote", zar ne?


- Osvojiti ovakvu titulu zbog osobnosti, to je najveće priznanje. The Voice i Eurosong donijeli su mi veliku platformu učenja, bio je to baš ubrzani tečaj. To su stvarno velike pozornice i veliki auditorij.

Postoji li nešto što biste učinili drukčije u svojoj dosadašnjoj karijeri?


- Ne bih ništa mijenjala, ja nikad ne mislim da nešto treba bolje ili gore. Ako se nešto događa, događa se s razlogom, svemir ti da onoliko koliko trebaš i možeš, tako da sam ja vrlo zadovoljna svojom karijerom i s tim kako sve to ide. Naravno da imam ambicije proširiti svoju muziku većem broju ljudi, to je neka vrsta terapije kroz glazbu, i naravno da bi mi bilo draže da je u sve to uključen mnogo veći broj ljudi. Mi radimo na tome, ali ljudi koji rade autentično na sebi ne mogu postići željene ciljeve brzo. To je proces koji traje, to je sporo upravo zato što se radi kontinuirano. Konačni cilj ne može se postići kroz brzi imidž u novinama, nego kroz konstantne pokazatelje kvalitete.

Sudeći prema dosadašnjim uspjesima, ali i prema reakcijama glazbene javnosti, Vaša kvaliteta nije upitna.


- Mislim da mi tu kvalitetu imamo, i mislim da smo to danas pokazali. Mi možemo jednako uspješno nastupiti za Božić ili za neki drugi događaj, a i mjesta naših nastupa to nekako potvrđuju – palače, dvorci, nacionalni parkovi… Imamo doista predivne nastupe u posljednje tri godine. Ja sam zahvalna jer doista živim to što ja jesam, i na pozornici i izvan nje. Ljudi koji me znaju privatno mogu posvjedočiti da sam takva i na pozornici, nema tu isplaniranih govora ili nečega pripremljenog unaprijed. Moj je cilj svakome individualno pristupiti, svakom čovjeku u publici, dati mu šansu da se upoznamo, da se energetski povežemo.

Čini se da Vas je posebno "pogodila" posljednja pjesma "Najljepši dan", ostvarena u suradnji s Aljošom Šerićem?

- Pjesma "Najljepši dan" nekako je postala moja stvarnost, a htjela bih da postane stvarnost i drugih, ljudi koji dožive neko loše iskustvo i kojima je potrebna snaga da obnove vjeru u sebe. Meni je ta pjesma u jednom trenutku bila određena terapija i mislim da sam uspjela učiniti ju svojom.

Što trenutačno radite i što nam novo spremate?

- Nakon pet nastupa u Švicarskoj sa zborom Belper Chor, nastavila sam koncertne aktivnosti. Između ostaloga, radim i filmsku glazbu, a u sklopu programa Hollywood Film Music bila sam i posebna gošća nagrađivanoga francuskog pijanista i skladatelja Jean-Michela Bernarda u Lisinskom. Inače, na Zagrebačkom festivalu predstavit ću se s novim singlom "Lava", snimljeni spot je u izradi i objavljivanje se očekuje tijekom prosinca. Tu je moj bend, tu je filmska glazba, a tu su i moje autorske pjesme koje radim na engleskom ili na nekom izmišljenom jeziku, tako da ima mnogo različitih interesa. Volim se obrazovati u svakom smislu, tako da jednoga dana možda budem nečija mentorica.

Jeste li od početka svoje glazbene karijere mijenjali svoj stil ili vrstu glazbe kojom se izražavate?

- Od prvih javnih nastupa nisam promijenila stil, ono što ja pjevam kombinacija je popa i etna s određenom vrstom elektronike, a to je vrlo eksperimentalna muzika. Ona se zove world music, jer je kombinacija više stilova, fusion stilova. Jako mi je važno da konstantno idem u istom smjeru, ali čovjek se mijenja, pa je normalno da se mijenjaju i eksperimenti kroz muziku. Ja i ne želim biti konstantno ista, ali stil je isti kroz ove autorske pjesme. To se ne mijenja, to je moj autentični znak, jako volim tu kombinaciju etna i popa, to mi je super.

Vašu pratnju čine sjajni glazbenici, gitarist Miro Gugić i udaraljkaš Marko Šturman.


- To nekako život donese. Miro mi je ušao prvi u život kao gitarist, s njim sam nastupala u Slovačkoj, Češkoj i nekim turnejicama, a poslije je došao i Marko. Energetski smo se jako složili, između nas je baš prava obiteljska, iskrena atmosfera. Nismo zajedno samo da odradimo nešto, a ja i inače pristupam glazbi mnogo ozbiljnije: neću odraditi pjesmu samo da je odradim, ja idem prema kvaliteti...