Na stotine policajaca pretraživalo je u četvrtak istočnu Francusku u potrazi za bjeguncem koji stoji iza krvavog napada na božićnom sajmu u Strasbourgu, gdje je usmrtio dvoje ljudi i još šest osudio na kritičnu borbu za život.

Francuska je, kako javlja Hina, odonda podigla stupanj sigurnosti na najvišu razinu, a policija je objavila i portret bjegunca Cherifa Chakatta, glavnog osumnjičenika, koji je i prije toga bio na listi za promatranje kao potencijalna sigurnosna prijetnja. Vlasti kažu kako je 29-godišnjak razvio radikalni pogled na svoju vjeru dok je bio u zatvoru.

Više od 700 policajaca bilo je uključeno u drugi dan potrage, pretražujući Strasbourg, koji leži na zapadnoj obali rijeke Rajne, i ostale dijelove regije. Policija je postavila kontrolne točke na granici s Njemačkom te ispituje osumnjičenikove suradnike. Na novinarsko pitanje je li policiji naređeno da Chakatta uhvate živog ili mrtvog, glasnogovornik francuske vlade Benjamin Griveaux je rekao: "Nije bitno. Najbolje bi bilo da ga pronađu što je prije moguće." Policiji su trebali mjeseci da uhvate Salaha Abdesalama, glavnog osumnjičenika za napade na Pariz 2015., a kojeg su pronašli u stanu u Bruxellesu.

Svjedoci su rekli istražiteljima da je Chakatt vikao "Allahu akbar" ("Bog je velik") u trenutku kada je otvorio vatru na božićnom sajmu, a ta je meta, prema pariškom tužitelju Remyju Heitzu, bila simbolična zbog vjerskih konotacija. Chakatt ima 27 kaznenih presuda za krađu i nasilje te je bio u zatvorima u Francuskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Susjedi koji žive u istom stambenom kompleksu gdje i Chakattova obitelj opisuju osumnjičenika kao običnog momka koji je radije odijevao trenirke nego tradicionalne muslimanske halje.

U Strasbourgu su se i u četvrtak na ulicama i u svakodnevnom životu grada, koji bi ovih dana inače bio jedno od najatraktivnijih turističkih odredišta u Francuskoj i Europi, osjećale posljedice terorističkog napada. Središte grada bilo je nešto življe, s nešto više ljudi nego u srijedu, no još uvijek su ulice izgledale prazno. Božićni sajam i dalje je bio zatvoren. Građani Strasbourga, kao i turisti, mogli su se vidjeti oko mjesta stradanja, gdje su se molili, palili svijeće i ostavljali cvijeće, kao i različite poruke koje su pozivale na ujedinjenje protiv barbara ili davale potporu.

Na velikom trgu Kleber bilo je mnogo novinara. Brojne televizijske ekipe javljale su se s poprišta zločina. Na ulicama su neprestano patrolirale skupine policajaca i vojnika. Na ulazu u gotovo sve veće trgovine u središtu zaštitari su od svakoga tko bi ulazio tražili da pokaže sadržaj torbe te raskopča i raširi jaknu ili kaput. U srijedu navečer nas osmero Slavonaca, nakon završetka obveza koje smo imali u Europskom parlamentu, otišli smo do centra. Bez uobičajene predblagdanske vreve, povijesni dio grada, s okićenim zgradama i postavljenom, ali ne i uključenom blagdanskom rasvjetom i mnogim ukrasima, izgledao je pomalo sablasno. U brojnim barovima nije bilo mnogo ljudi. Svirala je glazba. No svaki izlazak na prazne ulice podsjećao je na tragediju. Dok smo na ulici ispred bara čekali taksi, prišle su nam dvije osobe i upozorile da ne smijemo na ulici biti u skupini većoj od pet osoba te zatražile da se odmah razdvojimo. Poslije nam je objašnjeno kako policija drži da smo u većoj skupini potencijalna meta. I taksist koji nas je iz središta vozio do hotela bio je zabrinut. Iz svoga kuta gledanja svjestan je da njegov posao neće biti tako uspješan, kakav bi inače bio da je u gradu uobičajena predblagdanska gužva i veselje. "To nikakako nije dobro. Užasno je", govorio nam je. Odgovorili smo mu da jako dobro znamo kako izgleda taj užas jer smo iz Hrvatske, gdje smo preživjeli rat. "Čekajte, vi ste ratovali protiv muslimana", kao da se taksist prisjećao događaja na Balkanu devedesetih godina. "Ne. Nismo ratovali protiv muslimana. Mi u Hrvatskoj branili smo se od srpske agresije", objasnili smo mu.