Prilično bombastično nedavno najavljena mogućnost dolaska južnokorejskog Hyundaija u Hrvatsku, čini se, mnogo je više želja nego realnost pa će od gradnje tvornice automobila te kompanije kod Varaždina, lako je moguće, i ostati samo želja.

Velike automobilske kompanije i dalje zaobilaze Hrvatsku. Greenfield investicije u prerađivačku industriju općenito su u Hrvatskoj rijetkost. Naša je zemlja za sada atraktivna samo ulagačima u turističke poslove. Zašto je to tako?


Ekonomist Ljubo Jurčić kaže kako u pravilu nema razlika između inozemnih i domaćih privatnih investicija. - Ako se isplati ulagati, doći će i domaći i strani investitori. Međutim, u Hrvatskoj se, primjerice, automobilskim proizvođačima ne isplati raditi zbog fiskalne i monetarne politike, koje nisu prilagođene hrvatskim specifičnostima. Neka politika može biti efikasna u Njemačkoj ili Nizozemskoj, ali ne mora u Hrvatskoj. Zašto je to tako? Njemačka ima BDP od 35 tisuća eura po stanovniku, a Hrvatska od 11 tisuća eura. Njemačka i slične zemlje imaju politike koje trebaju pridonijeti podizanju dohotka na 45 tisuća eura po stanovniku, a ista takva politika ne može se primijeniti u Hrvatskoj koja cilja na podizanje dohotka na, recimo, 15 tisuća eura. Kopiranje takvih politika u Hrvatskoj je besmisleno jer one nemaju veze s hrvatskim specifičnostima - povijesti, tradicijom, infrastrukturom, znanjem i postojećom strukturom gospodarstva. Nedostaje nam i politika realnog sektora, odnosno industrijska politika. Mi smo ju samo prepisali zbog pristupanja Europskoj uniji. Ako nemaš politiku realnog sektora i ne znaš što ćeš raditi, velika je vjerojatnost da promašuješ i s fiskalnom i monetarnom politikom, koje nisu prilagođene postojećoj ekonomiji i država ne zna na što usmjeravati investitore. Bez industrijske, sektorske politike neće doći ni strani investitori, jer im država ne može reći što će raditi. Oni će, recimo, doći u Hrvatsku i eventualno investirati u kupnju postojećih, ali ne i novih industrija. U takvom okruženju neće biti ni domaćih investitora u nove industrije - kaže Jurčić.

Ekonomist Damir Novotny kaže kako zemlje koje žele privući investitore moraju učiniti velike napore kako bi ti investitori i došli, posebice oni veliki, koji ulažu u industriju. Za Hrvatsku bi, naglašava on, automobilska industrija svakako bila vrlo poželjna, jer je velik generator regionalnog razvoja.


- Imamo primjere koji to pokazuju u nekoliko istočnoeuropskih zemalja. Sada je, recimo, aktualno ulaganje njemačkog BMW-a u mađarskom Debrecinu. Taj kraj u Mađarskoj doista nema industrije. Što je to Mađarska morala napraviti da bi, unatoč nekim Orbanovim glupostima, privukla kompaniju poput BMW-a? Mađarska je vlada u taj projekt usmjerila dio europskog i nacionalnog novca, u okviru onoga što EU dopušta, kao subvencije investitoru. Usmjerila je i lokalno visoko obrazovanje za potrebe te industrije, oslobodila je investitora od poreza na dobit u sljedećih deset godina. Posljednja mjera koju je donijela mađarska vlada u korist investitora jest omogućavanje prekovremenog rada. Posljednjih desetak dana ta je mjera liberalizacije radnog zakonodavstva naljutila sindikate, koji vladu optužuju da pogoduje velikom investitoru. Jasno je da ta mjera nije donesena samo zbog BMW-a nego i zbog više velikih inozemnih automobilskih kompanija koje posluju u Mađarskoj. Dakle, prije svega država mora mnogo toga učiniti da bi privukla automobilsku industriju. Nitko ovamo neće doći samo zbog onoga što donosi zakon o poticanju ulaganja koji imamo - ističe Novotny.


Hrvatska je devedesetih godina propustila dovesti automobilsku industriju, no Novotny ističe da "svi vlakovi još uvijek nisu prošli". On naglašava kako se sada događa novi val širenja automobilske industrije, u kojoj se događaju velike promjene s očekivano velikim rastom proizvodnje električnih vozila, što pokazuje i posljednji, mađarski, primjer.


- Razvija se praktično nova industrija s novim tehnologijama. Možemo vidjeti to i na primjeru našeg Rimca. Dakle, uz novu automobilsku industriju razvijat će se i nove proizvodnje komponenti za električne automobile. Tek ćemo vidjeti u kojem će smjeru ići i Rimac u toj priči. Ta nova automobilska industrija idućih godina tek će imati velik rast. Tu nije riječ samo o automobilima, vjerojatno će se razvijati i proizvodnja, recimo, gradskih električnih autobusa te različitih dostavnih vozila. Recimo, njemačka pošta ima tvornicu električnih vozila za dostavu paketa. Ne vidim zašto se ne bi moglo dogoditi da se dio takve proizvodnje preseli i u Hrvatsku. Dakle, želim reći da mi u Hrvatskoj nismo propustili šanse, ali se bojim da ih još jednom ne propustimo zbog pasivnosti - kaže Novotny.

On podsjeća da Hrvatska ima "neku" industrijsku strategiju, koju je svojevremeno izradilo Ministarstvo gospodarstva, dok ga je vodio ministar Ivan Vrdoljak. Novotny je sumnjičav oko te strategije.


- Ponovno ću navesti primjer Mađarske, koja je rekla kako želi automobilsku industriju i da će sve učiniti kako bi ju dovela u zemlju. Slično su napravili i Srbi, ali i Slovenci. Srbija je dovela Fiat, iako nisam siguran jesu li pogodili pravog partnera. Za to zajedničko ulaganje izdvojili su 300 milijuna eura. Renaultu je u Sloveniji partner također država. Po tom receptu moglo bi se lako zaključiti da bi i hrvatska država mogla tako postupiti i, recimo, prodati jedno od brojnih poduzeća čiji je vlasnik i taj novac možda usmjeriti u dovođenje u Hrvatsku nekog japanskog proizvođača automobila - navodi Novotny.
Ne spominje slučajno japansku automobilsku industriju. Naime, upravo se ovih dana potpisuje sporazum o slobodnoj trgovini između Japana i Europske unije. Bit će to jedan od najvažnijih bilateralnih sporazuma EU-a koji će omogućiti jednostavniju trgovinu automobilima, sklapanje automobila i slične poslove. Novotny podsjeća da je tu dobrodošla hrvatska pomorska orijentacija.