NOVA JOŠAVA - Stara kolinja bila su slična, ali i potpuna drugačija nego danas. Ovo je jedna od tih starih priča iz jedne skromne seoske slavonske obitelji s orahovačkog područja koju nam je ispričao po svojim sjećanjima iz djetinjstva Ivan Grgurić.- Sveta Kata, snijeg za vrata – stara je narodna izreka. Tako je nekada i bilo. Obilan snijeg od Svete Kate pa do Josipova. Za tako duge i oštre zime trebalo se pripremiti. Rokću debeli smokovi u svinjcu. Dobro su uhranjeni kukuruzom, posijama, bundevama. Nekad su davno svinje žirovali. Ništa se od svinjčeta nije bacalo. Šunke, slanina, kulen, kulenova seka, kobasice, švargl, krvavice, kašnjare visit će na tavanu, dimiti se i sušiti. Na par dimova visit će i svinjske nogice, uši i kožice za hladetinu. Svinjska mast naći će se u kanti, a čvarci zatopljeni u ćupu. Sa strsnute vode u kotlu nakon obarivanja krvavica skinut će se crvena mast, pretopiti, pa u dunstflašu (staklenku). Prababa nije dala baciti ni preostalu strsnutu vodu. U zimska jutra grabila bi je i podgrijavala pemica pa je jelo zvala prdelova čorba. Svinjska dlaka prikuplja se za izradu četki, a papci za proizvodnju lajma (tutkalo, ljepilo u stolariji). Prolazili su selom otkupljivači i otkupljivali svinjsku dlaku i papke. Masni otpaci idu za "safun", kuhan u kotlu sa sodom, pa pravilno izrezan u komade. Svoju uporabu čekat će sušeći se na tavanskoj gredi. Koliko samo posla treba da se sve to napravi. Taj sapun je upravo zbog sode strašno grizao za oči pri kupanju pa sam ja kao dijete u nabrajanju dana u tjednu uvijek preskakao subotu jer je subotom bilo kupanje. Seosko kolinje bilo je važan događaj i ozbiljan posao. Treba odgovorno sve odraditi, nema brljanja – priča Grgurić te opisuje kako je teklo kolinje od ranih jutarnjih sati.

- Još mrak, a iz kotla se puši. Grije se voda za šurenje svinja. Pomalo se okupljaju mesari. Dolaze rođaci, susjedi, prijatelji. Oko domaćice okupljaju se žene. Treba puno ruku za ovako važan posao. Domaćin hvata lončić kuhane rakije i redom dijeli. Netko izvana javlja da će voda brzo zakuhati. Mesari zasuču rukave i oko tora. Hvataju svinjče. Trka, vamo-tamo, drž-ne daj! Pobjegne pa ga opet hvataju. Zaklano svinjče stavljaju u veliko korito. Treba ga ošuriti, politi vrućom vodom. Ko za vraga, voda prestala kuhati. Trgaj plot od pruća, daj suhu pritku od graha, samo da se vatra dobro razgori. Vrijeme je za još jednu kuhanu rakiju dok voda ne zakuha. Majstor mesar u proključalu vodu dosipava hladne. Rukom pljesne po vodi i klimne glavom. Vodom posipaju svinjče u koritu. Lancima ga okreću. Dlaka slabo ide. Zapureno. Nema veze, obrijat će ga oštrim noževima. Dižu svinjče na vješala pa ga rasparaju. Mesari idu dalje na obradu mesa, a žene na pranje droba. Pranju nikad kraja. Osjeti se, smrdi. Peri, pa peri. Komad droba bace na zid. Ako se zalijepi dobro je opran. Domaćica zove na doručak. Pečena džigerica (jetrica) posuta bijelim lukom, kiseli krastavci. Ima i pečenog svinjskog mozga i vratnih žlijezdi. Ukusno je. Može nakon toga vino. Dan polako prolazi. Posla puno. Prave se kobasice. Pritišće mesar ručnu špricu na trbuh. Dobio je i pregaču. Vadi se kuhano meso iz kotla. Bolji komadi odvajaju se za švargl, ostalo u krvavice. Za drugim kotlom tope se čvarci. Domaćin ide soliti meso. Sol dobro utrlja u svaki komad. Dok soli, mora šutjeti. Ako priča meso će se pokvariti. Nije to lako. Oko njega pjesma i zadirkivanje, a on šuti. Spustila se večer. Posao gotov. Domaćin zadovoljan. Vrijeme je za večeru. Kuhinjom mirišu friške krofne. Spajaju stolove jer će biti puno gostiju. Na večeri nisu samo oni koji su radili na kolinju. Pozvani su i kumovi, drugi rođaci i prijatelji. Pjesma i druženje do kasno u noć, a potom uskom prtinom u snijegu svojoj kući - zaključio je Grgurić o kolinju te dodao kako s kolinja postoji niz zanimljivih priča i anegdota, npr. nekima je svinja pri šurenju pobjegla iz korita pa se sakrila ‘‘pod đubre‘‘, bilo je tu sklizavica i padanja u blato, raznih podbadanja, no posao je uvijek bio odrađen odlično i na vrijeme te, što je najvažnije, uz puno ljubavi, prijateljstva i na kraju u zagrljaju s pjesmom.

To je naš narod, to je naša Slavonija, vrijedni i radišni ljudi velikog srca i, što se ono kaže u Slavonca: ako ima za jedna, bit će i za šest usta. Vladimir Grgurić