Budući da je iz prošlosezonskog saziva tri kluba hijerarhijski napredovalo, a nitko se nije iz toga razreda spustio, odnosno vratio u regiju, slavonsko-baranjski četvrtoligaški nogometni saziv tekuće sezone ima 14 sudionika. Ponajprije zbog pragmatičnih razloga, jer će sljedeće sezone biti reorganizacija na trećoj državnoj natjecateljskoj razini, koja će od jeseni imati pet liga, a jedna će biti u istočnoj Hrvatskoj. Stoga će četvrti razred biti u lokalnijim okvirima, a reformator je predvidio da on obuhvaća Vukovarsko-srijemsku i Osječko-baranjsku te Požeško-slavonsku i Brodsko-posavsku županiju pod uvjetom da ima dostatno sudionika, što se ponajprije odnosi na dvije potonje županije.

Kako će sljedećezonski treći istočni razred okupiti 16 klubova, a trenutačno ih 13 participira u tome okruženju, iz MŽNL Slavonije i Baranje neće više od četiri kluba izboriti viši razred, a svi ostali će, dakle, ostati na sadašnjoj natjecateljskoj razini, premda, nedvojbeno, manje kvalitetnoj. Zapravo je najbolje biti do trećeg mjesta jer ono sigurno jamči sljedećesezonski viši status, kojem gravitira i aktualni hrvatski drugoligaš BSK iz Bijelog Brda te će, ne zadrži li se u toj ligi, u regiju. Tomu treba dodati da će prvak 3. HNL “Istok”, odnosno onaj tko ishodi licencu, u Drugu ligu, a kako će taj, izvjesno, biti Slavonac, oslobodit će jedno (treće)ligaško mjesto tako da se tehnicira s četiri profitabilna.

Osvojiti titulu stoga nije nužno, ali je nedvojbeno da mnogi upravo tomu teže zbog natjecateljskog duha. Utješne će, dakle, nagrade biti tri iza nositelja pobjedničkog pokala, a čemu gravitira pola lige. Pokazatelj je to izjednačenosti momčadi pa stoga ni one iz donjeg jesenskog doma ne treba u tome kontekstu eliminirati. Naročito jer se u predstojećem uvjetnom zimskom prijelaznom roku mogu pojačati te se domoći četvrtog mjesta. U prednosti su, ipak, momčadi koje su jesenas bile relevantn(ij)e, u čijem je kontekstu najbolji bio županjski Graničar. Klub velike tradicije i stoga bi konačno morao izboriti viši, pripadajući, status, za što je na najboljem putu. Izgubivši samo jedan susret, u Kneževim Vinogradima, te najviše puta (zajedno s Otokom) pobijedivši te ostvarivši uvjerljivo najbolju gol-razliku, s najviše danih (40) i najmanje primljenih (10) pogodaka u konkurenciji. Iza leđa momčadi trenera Dražena Ilića smjestio se novak iz Kutjeva, koji je iskoristio tavorenja trećeligaških susjeda iz Požege i Pleternice te iz tih sredina privukao veći broj igrača. Oni su nakon osvajanja županijskog primata u prilici preuzeti i regionalni, ali bi sigurno bilo zadovoljavajuće popeti se stepenicu, na kojoj kutjevački nogomet nije bio niz godina. Otočki je balansirao između trećeg i četvrtog razreda, a kako je permanetno relevantniji, velike su šanse da će vratiti ne tako davno izgubljeni status. Baranjci su ga imali još u bivšoj državi, odnosno sa stvaranjem Lijepe Naše, nastupajući kao regionalna reprezentacija koja se, praktički, raspustila s mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja. Igrači su se tada vratili u klubove koji nisu imali vlastiti pomladak pa je stoga puno vode prošlo Dravom kako bi se na njezinu sjevernom dijelu organizirala sredina sposobna za hijerarhijski iskorak. Nositelji kvalitete stanuju u Mecama i Kneževim Vinogradima te bi bilo šteta da učenici trenera Marija Amidžića i(li) Ivice Kolara ne konzumiraju viši razred. Za to će morati proliti puno znoja i imati zrnce sreće, kako bi izborili jači razred, za što su na terenu pokazali da imaju reference. Slično kao pakrački Hajduk, koji je djelovao sve bolje kako je prvenstvo odmicalo a nastavak toga trenda izvjesno vodi u treću ligu. Gornji dom zaokružuju Vukovarci iz Vuteks Sloge, koji bi se mogli pridružiti sugrađanima koji će prezimiti s trećeligaškim “fenjerom”, ali je veći problem nedostatak odgovarajućeg vlastitog igračkog kadra i zanimanje gledatelja u gradu heroju. Za oba ta najbolje pozicionirana gradska kluba, od kojih je Vuteks Sloga prilično negostoljubiv na svom terenu, odakle je samo županjski lider uspio otići neporažen, odnosno, točnije, s kompletnim plijenom. Kako Vukovarci u proljetnom dijelu imaju domaći susret više u svojoj “rupi”, tako je moguće da upravo on bude presudan da se u gradu dobije još jedan trećeligaš.

U Slavonskom Brodu je izvjesno da ih neće biti dva, jer je Željezničar nakon 13 rundi na pretposljednjem mjestu uz samo jednu pobjedu i pregršt poklonjenih bodova pristiglim momčadima. Posljedica je to ljetošnjeg osipanja igračkog kadra pa je jasno da će trebati vremena kako bi se na “Didinom” stadionu stvorila konkurentna i respektabilna momčad. Ispod sadašnje prilično mlade nalazi se samo povratnik u Gunju, odakle su svi gosti odnijeli po nešto, a samo je NAŠK ostavio bod na tamošnjem nakon poplave obnovljenom igralištu. Očito da Jadran, osim što je jedini bez pobjede, ima ponajprije kadrovskih problema, čije se promptno rješenje ne nazire pa ga stoga, izvjesno, očekuje i buduće tavorenje, odnosno poniranje. U tome kontekstu, nije puno bolja situacija ni u Boboti, koja je uzela nešto bodova, ali je perspektiva i dalje u domeni improvizacije. Ostali su klubovi iz donjeg doma sređeniji i sigurno imaju određene ambicije, koje bi se mogle ostvariti u manje ili više bližoj budućnosti. Proljetna će u tome smislu stoga biti orijentir...