Hrvatska je otišla s Balkana, ali Balkan iz Hrvatske nije. U to smo se mogli uvjeriti i proteklog tjedna, kad je u Saboru bilo svega i svačega pa i okupacije govornice. Svađe, optužbe, prozivanja, prijetnje, jednom riječju - kaos, to je naša parlamentarna i općenito politička stvarnost. Ima nešto i u mentalitetu, u neprimjerenom ponašanju koje je sve samo ne uljuđeno i demokratsko, a koje je davno detektirano kao svađalačka balkanska narav, svjesno ili nesvjesno proistekla iz mitova i zabluda, koje ne dopuštaju normalnu komunikaciju, još manje nove ideje, talent, rad, red... i koje štetno djeluju ne samo na politiku, nego i na društvo u cjelini.

Osim u Saboru, napetosti je i u samom državnom vrhu, odnosno na relaciji Pantovčak - Banski dvori. Eto, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović opet se, po tko zna koji put, obrušila na Vladu, na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem. Drugim riječima, predsjedničino "histerično" obraćanje javnosti i prozivanje Vlade u slučaju afere SMS zazvučalo je kao da se, u najamanju ruku, doista radi o državnom udaru. Bio je i to samo još jedan u nizu doprinosa širenju nepovjerenja u institucije i stvaranja atmosfere straha da sad tu netko na nekog "udara", umjesto da se pozornost posveti činjenici da smo, primjerice, po razvijenosti i provođenju strukturnih reformi na dnu ljestvice zemalja Europske unije. Preciznije, u mnogo čemu 27. ili 28. mjesto dijelimo ni manje ni više nego s Bugarskom. Što potvrđuje i to da smo i nakon pet godina u EU-u još uvijek po načinu razmišljanja u socijalizmu. Uz to, javni dijalog pati od sindroma "oni - mi" i svađalačkog mentalitata, samo, nažalost, najčešće kada je riječ o ideološkim pitanjima i podmetanjima, a manje kada se radi o surovoj stvarnosti, odnosno ekonomskom razvoju, društvenom standardu i sl. Slikovita potvrda toga je i izjašnjavanje mladih koji se iz Hrvatske iseljavaju, jer gotovo je 50 posto onih koji kao razlog odlaska u prvi plan stavljaju nezdravu klimu u društvu, a manje ekonomske razloge.

Bilo kako god, predsjednica Grabar-Kitarović, gotovo ničim izazvana, najodlučnije je prošloga tjedna odbacila bilo kakve konstrukcije o svojoj navodnoj umiješanosti u navodno rušenje vlade premijera Andreja Plenkovića, a takvu konstrukciju drži izravnim političkim udarom na državne institucije, posebice na instituciju predsjednice Republike, priopćeno je iz njezina ureda. Kako se navodi, upravo zbog neprovjerenih informacija objavljenih u određenim medijima, Grabar-Kitarović još je 26. listopada predložila premijeru Plenkoviću sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost, "međutim, na taj prijedlog ni do danas nije dobila odgovor", kaže.

Predsjednik Vlade samo joj je kratko i smireno odgovorio da u tome ne vidi ništa toliko veliko i ne tako velik problem da bi se dizao čak na takvu razinu. Predsjednik Sabora Gordan Jandroković također je komentirao predsjedničino priopćenje rekavši kako vjeruje da će se dogovoriti sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost kad za to bude potrebe. Znači li to da sad potrebe još nema? "Teško mi je procijeniti, trebao bih vidjeti razloge za stav predsjednice. Vidio sam da je on dramatičan", odgovorio je Jandroković. A je li zaista riječ o udaru na institucije? "Čim se otvorilo pitanje tzv. afere SMS i kad je iscurila informacija iz sigurnosnog sustava, to je bilo nešto što se trebalo utvrditi - što se dogodilo, tko je to učinio, postoji li neka šira grupa ljudi koja to čini... E sad, je li to razlog za sjednicu Vijeća, trebamo li zbog toga dizati tenzije", u to nisam siguran, smatra Jandroković.

Naravno, teške riječi i optužbe, prečesto nesuvisle, padaju i između vladajućih i oporbe. Tu su i stalne opstrukcije i podmetanja, čak i kada se radi o nečem dobro učinjenom. Jer još uvijek je malo konstruktivnosti, rijetki su oni koji su smislili nešto novo, kvalitetno, neki konstruktivni plan i program, pa s tim, iz oporbene pozicije, išli u javnost i kontrirali Vladi. Naravno, na aktualnim saborskim prijepodnevima oporbeni zastupnici pitanjima rešetaju premijera i ministre, što je njihovo legitimno pravo, no sve se pritom svede na svađalačku, demagošku i politikantsku retoriku. Posljednih mjeseci tenzije se tako dižu oko Uljanika, zdravstva, obrazovanja ili mirovinske reforme. Pod sumnjom su i porezne olakšice Vlade, oporba i na to gleda kao na nepromišljenu mjeru. A što je poduzela i predložila? Gotovo ništa. Ukupno uzevši - stalno se kuka da reforme izostaju, a kad se neke i provode, odmah kod dežurnih katastrofičara proradi socijalistički "balkanski gen" pa se umjesto konstruktivne raspave i nuđenja vlastitih rješenja najčešće udara bez agrumenata, populistički i demagoški. Oporba reforme jednostavno ne vidi, što ističu i mnogi neutralni analitičari. Doduše, tu doista dijelom ima istine, jer iako su u Vladi zadovoljni, od 159 planiranih projekata - dosad su potpuno proveli samo petinu, točnije, 32 mjere. Nacionalnim planom reformi pokrenuto ih je još 146. Dio projekata pak kasni. I Europska komisija o provedenim reformama dat će svoj sud, a za popravak dojma Vladi je ostalo još nekoliko mjeseci.

No što se promjena nabolje tiče, njih ne vide ni poslodavci, čak i kada se Vlada hvali novim krugom porezne reforme. "To je onaj dio gdje ćemo nastaviti stiskati Vladu, da smanji rashodnu stranu - uzimanje od građana i poslodavaca, kako bi nam ostalo više novca za povećanje produktivnosti, konkurentosti i plaća", kaže Davor Majetić, glavni direktor Hrvatske udruge poslodavaca.

Oporbeni saborski klubovi, očekivano, kritizirali su i aktualni proračun za 2019. i ocijenili da nije razvojni i da nema viziju, a vladajući su ga hvalili jer, tvrde, smanjuje poreznu presiju, jača lokalnu samoupravu, povećava sredstva za obitelji s djecom, povećava mirovine i plaće. Nerealan, socijalno neosjetljiv, proračun koji svakome daje pomalo, nikome dovoljno, još su neke od ocjena koje su u višesatnoj raspravi o Prijedlogu državnog proračuna za 2019. izrekli oporbeni saborski zastupnici. Vladajući se s tim ne slažu i poručuju da je proračun racionalan i da se njime razmišlja o budućnosti. Predloženi proračun pokazuje da je identitet vlasti zasnovan na nečemu što je najlakše opisati kao status quo, ocijenio je Peđa Grbin (SDP), koji vlast proziva da ne želi graditi ništa novo, "ništa protresti". A sve rečeno, kako s jedne tako i druge strane, doista kao da je prepisano iz kritika i prijedloga proračuna još za 2018. Ništa novo! Ništa novo i s odbijanjem 99 posto oporbenih amandmana na proračun, od kojih su neki bili posve bizarni, čak i smjehotresni, bar u Saboru. Nadalje, mali zastoj u rastu BDP-a također se odmah proglašava katastrofom i novom gospodarskom krizom, što je također odveć naglašeno, i što zbunjuje javnost jer joj u misli odmah stiže 2008., kad je kriza počela. Još je dramatičnih tonova, kad se ekonomije tiče, jer nije dopustivo da rashodi rastu za čak 6,4 posto, a BDP za samo 2,8 posto, tvrde kritičari Vlade.

Doduše, nisu prenaglašeni disonantni tonovi samo hrvatska specijalnost, i drugdje u EU-u oporba ratuje s vlastima, no ipak konstruktivnije i vjerodostojnije u odnosu prema našim domaćim običajima "zakopanosti u vlastitim bunkerima", s jedinom taktikom da se riga vatra radi vatre, a ne radi općeg dobra.

Na kraju, zaključak se može svesti na nekoliko rečenica. Jesmo dio EU-a, ali smo, nažalost, još uvijek i dio zaostalog neeuropskog mentaliteta u većoj ili manjoj mjeri prispodobivog zemljovidnoj određenosti i uvjetovanosti, koje se zrcale u višedesetljetnoj balkanskoj praksi - i u političkoj, i u društvenoj, i u (ne)civilizacijskoj, i u građanskoj, i u svakoj drugoj zaostalosti.