Kraj jesenskog dijela natjecanja u trećeligaškoj konkurenciji, neki bi rekli, završio je očekivano. Međutim ako se samo prisjetimo početka sezone, onda ovakav konačni rasplet i nije bio tako predvidljiv.

Momčadi koje su ušle u sezonu radi plasmana u gornji dio tablice, većinom su ispunile očekivanja, no dogodile su se i "migracije" starosjedilaca u trećeligaškoj konkurenciji pa su neke od tih momčadi zabilježile uspon, a bilo je i momčadi koje su srozale svoju kvalitetu, a samim tim i položaj na tablici.

Prva kroz ciljnu ravninu jesenskog dijela prošla je vinkovačka Cibalia, od koje se to i očekivalo, bez obzira na to što je u klubu, nakon ispadanja iz Prve hrvatske lige i nedobivanja licence ni za Drugu hrvatsku ligu, na početku priprema bilo opće rasulo. Trener Petar Tomić u sezonu je krenuo s 15, uglavnom, nepoznatih igrača, a završio polusezonu trijumfom, i na tome mu treba doista čestitati. Cibalia je opravdala svoj status i ugled, a manje je upitno hoće li Vinkovčani i na kraju sezone osvojiti prvo mjesto, nego upitno je hoće li dobiti licencu koja će im omogućiti nastup u Drugoj hrvatskoj ligi. Nažalost, to je borba koju klub vodi za zelenim stolom, a ne na nogometnom terenu, uz "igru" nekih drugih aktera. Najbliža pratnja Cibaliji je Čepin, koji je čak ove jeseni svladao Cibaliju u Vinkovcima. U tim trenutcima Čepin je bio u vodstvu, no onda su posustali. Ukupno gledajući svojim nastupom u jesenskom dijelu, Čepin je pokazao kako je riječ o vrlo stabilnoj nogometnoj sredini. Dugo su za jesenski naslov konkurirali i Belišćani kojima je trener Davor Rupnik (stigao u Belišće s klupe Cibalije nap. a) definitivno donio pomak u odnosu prema prošloj sezoni kada su se "crveni" borili za opstanak. Malo su posustali u završnici sezone pa ih je bodovno sustigao Vihor iz Jelisavca. No Belišćani ne kriju drugoligaške ambicije. Za što će im, moguće, biti dovoljno i zadržavanje trenutnog položaja na tablici i na kraju prvenstva. U ovoj sezoni novaci u Trećoj hrvatskoj ligi "istok" četiri su kluba. Osim Cibalije, koja je u to društvo "sišla" iz Prve HNL, novaci su Vihor iz Jelisavca, Sloga iz Nove Gradiške i Zrinski iz Jurjevca, koji su, za razliku od Vinkovčana, hijerarhijski napredovali. Te novajlije u ligi možemo nazvati i vrlo ugodnim iznenađenjima. Uglavnom novake drži taj zanos ulaska u viši razred pa sezonu započnu s odličnim rezultatima i pokojim iznenađenjem, da bi već pred kraj jesenskog dijela taj zanos popuštao i rezultati postojali mnogo lošiji, pa bi zadovoljavajući na kraju bio plasman u sredini ljestvice ili bar osiguranje nastupa i dogodine u aktualnoj ligi. Međutim, ovaj slučaj bio je potpuno različit. Sva tri kluba su, premda je i kod svih njih bilo kriznih trenutaka, razinu igre uglavnom zadržali cijelu polusezonu, pa je na kraju plasman proporcionalan kvaliteti koju su prikazivali te su sve tri momčadi, koje su prošle sezone igrale u četvrtom rangu natjecanja, pronašle svoje mjesto u gornjem dijelu ljestvice. Visoki plasmani na ljestvici zasigurno će još više podići samopouzdanje u sve tri momčadi, pa će vjerojatno na proljeće odlučivati o mnogo čemu za konačni plasman, a sigurni smo, neki od njih, najviše Vihor iz Jelisavca, nije se odrekao ni borbe za još bolju poziciju negoli je sadašnja četvrta. Na kojoj su samo zbog slabije gol-razlike od Belišća.

Momčad koja je sigurno planirala borbu za vodeće pozicije, pa na kraju nije ispunila očekivanja je Marsonia. U Slavonskom Brodu ne mogu biti zadovoljni trenutačnom sredinom tablice. Krenuli su u sezonu dobro, prošli su i u osminu finala Kupa, međutim prva kriza stigla je nakon što je s klupe otišao Robert Špehar, koji je podnio ostavku zbog sukoba s dijelom igrača (uoči prvenstvene utakmice igrali su mali nogomet nap. a), a od toga se više nisu oporavili.

Mnogo više očekivalo se i od Koprivnice, koja će definitivno morati učiniti dodatni iskorak ako misli u konačnici biti plasirana u skladu sa svojim rejtingom. To definitivno vrijedi i za Marsoniju koja će nedvojbeno u nastavku pokušati učiniti veći iskorak. Nakon Marsonije slijede momčadi koje su se od devetog do posljednjeg 16. mjesta ugurali između tri boda. Tu kolonu predvodi Bedem iz Ivankova, koji je devetim mjestom sačuvao aureolu stabilne sredine. Možda na kojem mjestu više, u odnosu prema trenutačnom desetom, vidjeli su se u požeškoj Slavoniji. Đakovo-Croatia stabilizirala se kada je pred kraj sezone na klupu sjeo Josip Milardović, no neće im biti lako u završnici, baš kao i ždralovačkoj Mladosti, koja ima isti broj bodova kao i Đakovčani. Nakon Koprivnice, najugroženiji su Bjelovar i Vukovar 1991. No, s obzirom na male razlike u bodovima, sve se još stigne ispraviti. Bez obzira na to što smo gledali i odlične predstave, a liga je sigurno zanimljiva, opći je dojam kako kvaliteta općenito nije napredovala. Riječ je zapravo o stupnju natjecanja koji je "prekretnica" između profesionalnog i potpuno amaterskog. Stoga, ovo je rang natjecanja u kojemu svi generalno moraju prikazivati više. I biti ponajprije poligon za mlade igrače, koji će se kaliti u trećeligaškoj konkurenciji, a biti pod stalnim okom klubova iz viših rangova.