Nekoliko je uistinu briljantnih trenutaka na trećem albumu britanskog benda The 1975. Jedan od njih je izrecitirana "The Man Who Married a Robot/Love Theme", koja je mnoge natjerala da "A Brief Inquiry into Online Relationships" usporede s "OK Computerom". I zaista, slušajući muški glas Siri koji apokaliptično pripovijeda ljubavnu priču o muškarcu i internetu, ni ja se ne mogu oteti dojmu kako bi ovo mogla biti "Fitter Happier" za novu generaciju mladih, koji će objeručke prigrliti depresiju vremena u kojemu živimo. Vremena u kojemu nezaustavljivo jurimo prema konačnom kraju. Ako je vjerovati Mattu Healyju.

The 1975 su bend koji biste trebali slušati. Posebice ako pripadate generaciji milenijalaca, koji vole eklektični izbor svega. Pa tako i glazbe. Ako ste stariji ili se bar tako osjećate, možda bi bilo najbolje preskočiti njihov novi album. Kaotičan i poprilično raznolik izbor uzora, ideja, glazbenih i produkcijskih doskočica koje zajedničkim snagama pokušavaju nametnuti ovaj album kao ozbiljno izdanje što se bavi otuđenjem i empatijom u vremenu u kojemu smo se trenutno zatekli kao ljudska vrsta. Takvim pločama volimo davati puno kredita, jer pokušavaju slušatelja razdrmati u njegovoj stvarnosti, no kada vam jedna pjesma zvuči kao Michael Buble, a druge odveć ozbiljno, kao bilo što s posljednjeg Bon Iverova albuma, onda je teško pronaći sredinu.

A sredina bi u slučaju The 1975 bila da slušatelj, bez ikakvih prethodnih predrasuda krene otkrivati sve te "mračne" teme s kojima se možete susresti na albumu "A Brief Inquiry into Online Relationships". Ambiciozan album na kojemu ima mjesta za melodramatične power-pop balade ali i stadionske autotune "veselice" zapravo je preslika današnje pop-rock glazbe koju vole mlađe generacije. A ako ne volite stav koji imaju Matt Healy i dečki iz benda, uvijek možete slušati "OK Computer" i prisjetiti kako se istim temama bavio Thom Yorke i gospoda iz Radioheada.