Na Filmskom festivalu u Kairu, čije je jubilarno 40. izdanje završeno 29. studenoga, slavni je europski filmaš i umjetnik širokog dijapazona Peter Greenaway nagrađen za uspješnu, raznovrsnu i bogatu karijeru.

Taj rođeni Velšanin, koji je ime stvorio u Engleskoj, a posljednjih dvadesetak godina živi i radi u Amsterdamu, rijetko je eklektički umjetnik i autor koji se dokazao u različitim umjetničkim formama pa s pravom nosi titule filmaša, slikara, scenarista, autora umjetničkih instalacija i izložbi, autora kazališnih predstava i opera. "Silno sam želio biti slikar, to ima veze i s mojim obiteljskim nasljeđem, iako je moj otac očekivao da se bavim nekim konkretnijim unosnijim poslom. Kao mlad čovjek živio sam 1960-ih u Londonu čija scena ja bila vibrantna, a posebno filmska, 1960-e su cijeloj Europi bile filmski avangardne i uzbudljive i to me inficiralo. Pokrenuo sam filmski klub i tako je sve počelo", kaže nam Greenaway kad smo ga upitali kako je od školovanog slikara postao filmaš. Od vibrantnih 1960-ih kad je Peter Greenaway zagazio u filmske vode režiravši do kraja tog desetljeća niz kratkih filmova, i pokraj stalnih angažmana u već spomenutim umjetničkim formama, široj javnosti i medijima do danas je najpoznatiji po svojim filmskim djelima. Među njima svakako treba izdvojiti "The Draughtman‘s Contract" (1982.), "The Belly of an Architect" (1987.), "Drowning by Numbers" (1988.), "Prospero‘s Books" (1991.), "The Cook, the Thief, His Wife & Her Lover" (1989.) i "The Pillow Book" (1996.).

Kako to da ne govorite nizozemski nakon više od dva desetljeća življenja u Amsterdamu? Nije baš relevantno, ali to sam upravo saznao od vaše nizozemske publicistice. (smijeh)

- Nema potrebe, svi govore engleski pa zašto da se mučim? Moja supruga i djeca su Nizozemci i svi govore engleski kao materinji, taksisti, blagajnice, policija... svi govore engleski vjerojatno bolje od mene. Osim toga, Bog je Englez pa što će nam drugi jezici? (smijeh)

Nisam to znao. (smijeh) Kad već spominjete Boga, rekli ste svojevremeno da je kršćanstvo mrtvo.

- Nije li? Biblija je napisana za neuke židovske seljake i pastire, ona pripada brončanom dobu. Iako je u velikoj mjeri i dio današnjeg suvremenog društva, mislim da su je ostali fenomeni nadišli. To je normalna evolucija. Nekad su Egipat, Grčka, Rim bili moćni, pa je onda došla islamska premoć, nakon toga zapadno kršćanstvo... a gdje smo danas? Darwin, moj veliki idol i junak, okretao bi se u grobu kad bi znao da 40 % Amerikanaca ne vjeruje u evoluciju.

Neki od vaših kolega su nagrade za životno djelo prokomentirali riječima "super način da vam kažu da je vaša karijera gotova." (smijeh) Kako ih vi doživljavate?

- Pa znate, posljednjih 15-ak godina daju mi nagrade za karijeru pa evo me još tu (smijeh). A čujte, ne možete očekivati da će vam netko dati nagradu za životno djelo na početku karijere, a lijepo je da vam vaše kolege bar na kraju priznaju da ste nešto pametno napravili od svog života. U tom kontekstu moram skromno priznati da sam ih dobio poprilično uključujući i Baftu, što je engleski Oscar, a za dva tjedna idem u Buckinghamsku palaču kako bi me Kraljica dotaknula mačem po ramenu.

Uskoro ćemo vas, dakle, zvati Sir Peter Greenaway?

- Neću biti Sir. Moja titula se zove Commander of the British Empire, iako je Britansko Carstvo odavno nestalo, a komandanti postoje još samo u Zvjezdanim stazama, ali dobro, bar ću biti plemić. (smijeh)

Dakle, ako nakon Brexita izbije rat između Ujedinjenog Kraljevstva i Europske unije, bit ćemo neprijatelji jer ćete uskoro postati Kraljičin časnik. (smijeh)

- Za tu opciju već sam spreman! Iako imam britansku putovnicu, predao sam zahtjev i za nizozemsko državljanstvo i uskoro ću imati dvostruko državljanstvo. Želim ostati Europejac i čim se Brexit dogodio, predao sam zahtjev nizozemskim vlastima. I znate što ću vam još reći? Amsterdamski ured za izdavanje putovnica krcat je Britancima koji traže nizozemsko državljanstvo. (smijeh) Brexit je suluda pogreška, a donijeli su je glasači koji nisu znali za što glasuju, kojima su napunili glave migrantskom prijetnjom, iako nikad u životu nisu sreli migranta, išli su na strah neukih i uspjeli su. Brexit je posebno loš za mlade naraštaje na Otoku kojima će sada mnogo toga biti uskraćeno, tj. otežano, od studiranja, izmjena iskustva do putovanja i upoznavanja drugih nacija i kultura. Sve će to i dalje biti moguće, ali mnogo manje zabavno. Brexit je zapravo protivan civilizacijskom kontekstu u kojemu se nalazimo u kojemu sve postaje globalno i u kojemu se brišu granice. Europa se ujedinjuje, Europa u kojoj nema rata evo već gotovo osam desetljeća, a Engleska se izdvaja u svoje dvorište. Smiješno i tragično.

Izjavili ste da je film mrtav. Provocirate ili ste ozbiljni?

- "Film je mrtav, neka nam dugo živi film" moja je izjava. Film se stalno mijenja. Moja predavanja o filmu svode se na novu filozofiju filma koji bi trebao ići u novom smjeru, ja nastojim transformirati klasični film koji je zapravo izumro. U četrdeset godina napravio sam 60-ak filmova i svaki moj film je bio novi pokušaj odmicanja od dosadnog, ustajalog, retrogradnog klasičnog shvaćanja kinematografije. Suvremeni film je banalan i dosadan, to nije umjetnost, to je ilustrirani tekst, za to vam ne treba redatelj. Kinematografija danas treba našu pomoć jer ide u posve pogrešnom smjeru. Danas svi imaju pametne telefone i tablete i računala i svi su odjednom postali filmaši. Svake minute u svijetu se naprave milijuni selfija, ali dobrih profesionalnih fotografa imate možda 50-ak.

Pratite li što se događa u svijetu filma? Kad ste posljedni put bili u kinu?

- Ako se dobro sjećam, posljednji film za koji sam kupio ulaznicu u kinu i nisam izišao prije kraja bio je "Plavi baršun" Davida Lyncha. Davno je to bilo. (smijeh) Briljantan film. Gledao sam dijelove novog "Blade Runnera", čini mi se dobar film, predivno snimljen, deprimantan, prikazuje mračnu budućnost ljudske vrste, ali nisam ga cijelog pogledao pa možda griješim.