Novosti
CRNE BROJKE HRVATSKIH PROMETNICA

Liječimo posljedice, a ne uzrok: U prometnim je nesrećama lani izgubljeno čak osam milijardi kuna
Objavljeno 5. prosinca, 2018.
Misli se i na ulaganja u obrazovanje, stasavanje tih osoba za život

Prošlotjedna teška prometna nesreća u blizini Đakova, kada je smrtno stradao vozač iz Vuke te ozlijeđeno pet osoba, ponovno je upozorila na veliku smrtnost na hrvatskim prometnicima. Na njima je samo u 2017. godini poginula 331 osoba, 24 više nego 2016., a čime smo samo u prometu u jednoj godini ostali bez cijelog jednog sela. Iako je intencija Nacionalne strategije sigurnosti prometa, ističe magistar znanosti, područje tehnologija prometa i dugogodišnji stalni sudski vještak Hrvoje Crnoja s položenim ispitom za revizora za cestovnu sigurnost, da se godišnji broj poginulih u prometu spusti na oko 200, to se, unatoč visokim novčanim kaznama, kampanjama o sigurnoj vožnji i dr., ne događa. Jer, kaže ovaj prometni stručnjak i instruktor, da ulažemo više u prevenciju i pravovremenu edukaciju, i to još od predškolske dobi, crna bilanca na hrvatskim cestama bila bi znatno manja.

Liječiti uzroke
– Dakako da je smrt u prometu prije svega ljudski gubitak, tragedija u kojoj nema mjesta za brojke i priče o novcu, no želim da se ova problematika sagleda iz svih kutova; prema podacima Hrvatskog autokluba za 2017. godini procijenjeni troškovi, gubici na smrtno stradale i ozlijeđene osobe u prometnim nesrećama iznose – 8 milijardi kuna. Pritom se ne misli samo na troškove vještačenja, očevida i dr. na mjestima tih nesreća – oni su tu tek u manjem dijelu, nego na sve što je uloženo u te osobe, na njihovo obrazovanje, odrastanje jednog čovjeka da bi postao samostalan pojedinac, sebi, obitelji i društvu, a izgubio je život u prometu. Kakav je gubitak, npr., samo jednog liječnika poginulog u prometu ne samo za njegovu obitelj nego za društvo uopće, za njegov zdravstveni sustav? - ističe prometni stručnjak iz Đakova.

Gubitak osam milijardi kuna u pogibijama i ozljedama na cestama uspoređuje s proračunima pojedinih ministarstva gdje proizlazi da je on veći od budžeta mnogih resora.

– Proračun MUP-a je četiri milijarde, Ministarstva obrazovanja cca 16 milijardi, a Ministarstva prometa oko 7,2 milijarde kuna itd. Da ulažemo više u prevenciju i edukaciju o prometu i njegovoj sigurnosti, smrtnost bi na našim cestama bila mnogo manja. No sustav je krivo posložen – liječimo posljedice, a ne uzrok problema. A, uzrok je nepostojanje sustavne edukacije i razvoja svijesti o prometu i sigurnosti u njemu, a to treba početi još od vrtićke dobi, predškole, dakako s prilagođenim sadržajima za taj uzrast – igrom, animacijama, radionicama… Jer, u sadašnjim uvjetima, a gdje se naša djeca tek nešto susreću s prometnom edukacijom, tako što s tim doslovce ‘protrče‘ kroz tehnički odgoj, naš čovjek ozbiljnije se s prometnom edukacijom susreće tek pri polasku u autoškolu. Imam kandidata koji je autoškolu upisao s tek – 30 godina! Znači, on do 30. godine ne zna ništa važnije o prometu i sigurnosti u njemu! - ističe Crnoja.

Praksa kaže da stupanj naobrazbe i drugi čimbenici nisu presudni je li netko dobar vozač ili drugi sudionik u prometu. – Jako je važno da je osoba svjesna svojih ne/mogućnosti; znam izuzetno loše vozače, ali za cijelog vozačkog vijeka nisu imali prometnu nesreću jer su svjesni svog neznanja i ne upuštaju se u ništa više od onoga što znaju - kaže Crnoja. Problem na našim cestama je i prestar vozni park – oko 13 godina. "EU prosjek upola je manji, a amortizacijski vijek vozila u knjigovodstvu je 4-5 godina", dodaje Crnoja. Mogu li visoke novčane kazne smanjiti broj nesreća, smrtnosti i ozljeđivanja u prometu? Ovaj prometni stručnjak odgovara negativno.

Efekt kazni izostaje
– Crne statistike pokazuju da je pravi efekt izostao, a mislim da je tu i utjecaj loše materijalne situacije naših građana – osoba je višestruki prekršitelj u prometu, no nema od čega platiti kaznu, nema mu se što ovršiti, uzeti na to ime jer nema ništa. On nema što izgubiti. Kazna oduzimanjem automobila ponovno je rješavanje posljedice, a ne uzroka problema. Kada mu uzmu auto, vlasnik će za sto eura kupiti drugi i voziti neregistriran. Moja je poruka – ne treba se bojati kazne, nego prometne nesreće. Cijela je priča dugotrajan proces i rezultata nema preko noći. Moramo se vratiti unatrag, ne samo u prometu nego i na drugim područjima, moramo se "vratiti" u vrtić jer najmlađima su i u prometu uzor njihovi roditelji. Nadalje, u osnovnoj školi u sklopu tehničkog odgoja treba pojačati sate vezane uz promet, provoditi razne edukacije, radionice, pa i, tako da kažem, šok-terapije, da se mladi osvijeste o nužnosti sigurnosti u prometu. U nas u školi polaznicima puštamo filmove s prometnim nesrećama, da shvate realističnost i veličinu problema. Drugim riječima, treba vratiti priču na odgoj i obrazovanje, razvijanje svijesti o prometu. Jer, iako to Nacionalna strategija priželjkuje, nikako da se s brojem poginulih u prometu spustimo ispod 300 - ističe Crnoja. Navodi poražavajući primjer, usporedbu dvaju gradova, dviju metropola – Stockholma i Zagreba.

Praćenjem 2016. i 2017., Stockholm je na 100.000 stanovnika imao jednog poginulog u prometu, a Zagreb - šest. Znači, u Zagrebu su šest puta veće šanse da poginete u prometu nego u švedskoj metropoli, ističe Crnoja. Kaže, stalni je sudski vještak već dvanaest godina po cijeloj Hrvatskoj i u vještačenjima prometnih nesreća nagledao se svašta pa podsjeća: "One se ne događaju samo drugima".

Suzana Župan
edukacija nužna
od najranije, predškolske životne dobi
Hrvoje Crnoja,

prometni stručnjak, stalni sudski vještak:

Da ulažemo više u prevenciju i edukaciju o prometu i sigurnosti u njemu, smrtnost bi bila puno manja. Jer, liječimo posljedice, a ne uzrok problema
“Glazbeni ukus instruktora”
- Frapiralo me čime se sve mladi vode u odabiru autoškole kada žele polagati vozački ispit. Pratio sam jednu grupu na društvenoj mreži gdje se raspravljalo o kriterijima za upis koju će autoškolu odabrati. Nitko se nije vodio prolaznošću i ocjenama kandidata u pojedinoj školi, čak ni cijenama usluga, nego – kakvu glazbu instruktor pušta u vozilu! ‘Odlučio sam se za tu i tu školu jer instruktor pušta cool glazbu’, pročitao sam u tim raspravama. A u postupku obuke nema glazbe dok obuka ne dođe na one posljednje sate. Jer glazba ometa kandidata u obuci - upozorava Hrvoje Crnoja.
Kobne pogreške
Kobnim pogreškama u vožnji Hrvoje Crnoja ocjenjuje telefoniranje, nevezivanje, izostanak sjedalice za najmlađe u vozilu. “Za vrijeme telefoniranja tijekom vožnje više od pedeset posto prometnih situacija vozač uopće ne primjećuje jer je fokusiran na razgovor preko mobilnog telefona. Vezivanje je zakonska obveza na svim sjedalima, a to uključuje i ona stražnja. Čest je prizor da se djeca otraga voze između prednjih sjedala i ‘vire’ iznad njih. To je najgore mjesto koje može biti u vozilu jer svako naglo kočenje ili udar - i djetetu neizbježno slijedi udarac u vjetrobransko staklo, tj. da izleti iz vozila. Jednako je opasno i voziti dijete na prednjem sjedalu. Ljudi nikako da shvate da se tragična prometna nesreća može dogoditi i na samo nekoliko stotina metara vožnje. To iskustveno mogu potvrditi. Bila to vožnja od samo pet stotina metara ili stotinu kilometara, sigurnost treba biti na prvom mjestu”, poručuje Crnoja.
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana