PRIBIŠEVCI

Da prava ljubav nema rok trajanja i da se nakon pedeset godina zajedničkog života može živjeti u slozi dokaz su supružnici Katica i Mile Basa iz sela Pribiševci u općini Đurđenovac.

Budući da su prije 50 godina izrekli sudbonosno ‘‘da‘‘, ovu za njih veliku obljetnicu odlučili su proslaviti u krugu svoje obitelji, rodbine i prijatelja. Zlatni pir proslavili su u društvenom domu u Pribiševcima, gdje smo ih zatekli u veseloj i ugodnoj atmosferi. Plesali su, pjevali i zajedno s gostima slavili svoj zlatni jubilej.

Kćerka Melita (46) i njezin tri godine stariji suprug Dražen Balat organizirali su proslavu te se pobrinuli za slavljeničku večeru s nezaobilaznom tortom.

Katica iz sela Pribiševci i Mile iz sela Brezik upoznali su se na jednoj zabavi u Velimirovcu.

- Bilo je jednostavno. Ona je bila sa svojim društvom, ja sa svojim. Odmah sam je uočio, kimnuo glavom, što je bio zapravo poziv na ples. Ona je pristala, otplesali smo jedan, pa drugi ples i tako smo se upoznali. Hodali smo, pa prekinuli, jer sam trebao ići u Australiju, a ona nije htjela, pa sam odustao. Vjenčali smo se 29. studenoga 1968. godine. Svatovi su bili kod nje u Pribiševcima i kod mene u Breziku, a vozili smo se zaprežnim kolima – ispričao nam je 73-godišnji Mile, koji je imao 23 godine kada se ženio, a Katica 20. Cijeli život žive u Pribiševcima, a radili su u DIK-u Đurđenovac. Mile je radio na slagalištu građe, u skladištu i u transportu. Katica je bila zaposlena kratko, jer se posvetila odgoju kćerki. Imaju dvije kćerke i petero unučadi. Mlađa kćerka Melita živi s roditeljima, a Anita (49) nakon udaje sa suprugom je 1992. otišla živjeti u Australiju.

- Najljepša i najvrjednija uspomena u ovih 50 godina braka naše su kćerke, zetovi i unučad. Najsretniji sam bio kada je uoči proslave stigla unuka Magdalena iz Pazina, gdje studira poduzetništvo. To mi je bilo najljepše iznenađenje, iako sam malo bio tužan što nije mogla doći kćerka iz Australije. Nazvala nas je kad smo imali proslavu i svi smo plakali - kazao nam je Mile, koji je aktivan i pod stare dane.

- Najsretniji sam kada odem u voćnjak i nema me cijeli dan. Ništa mi nije bilo teško raditi. Teško mi je samo što mi je supruga bolesna i što je zet bio bolestan. Život je ostavio traga na zdravlje - veli Mile. Ako nije u voćnjaku, onda je u nasadu lješnjaka ili među zečevima koje uzgaja.

Mile Basa uspješno se bavi i boćanjem, i to više od 20 godina. Počeo je iz zabave, razbibrige, a jedno je vrijeme i profesionalno igrao. Dva je puta sudjelovao na državnom prvenstvu, i to s boćarskim klubovima iz Velimirovca i Feričanaca. Posljednje četiri godine vjeran je orahovačkom boćanju. S. Fridl