Potresna svjedočanstva iz srpskih logora 91./92.
VUKOVAR
U Sremskoj Mitrovici zatočen je bio devet mjeseci. Bio je to 271 dan batinanja, izgladnjivanja, nezamislivih mučenja... Svjedoči tako Predrag Mišić, vukovarski branitelj i logoraš, u dokumentarno-igranom filmu znakovito nazvanom "Glavu dole, ruke na leđa", koji je presinoć premijerno prikazan u Vukovaru, u tamošnjem Hrvatskom domu. Film je to za koji režiju, scenarij i produkciju potpisuje Stipe Majić Pipe, i sam vukovarski branitelj s Trpinjske ceste.
U 90 minuta film donosi potresna svjedočanstva bivših logoraša, hrvatskih branitelja koji su nakon sloma obrane Vukovara odvedeni u koncentracijske logore i zatvore po Srbiji – Stajićevo, Begejci, Sremska Mitrovica, Aleksinac, Niš, Beograd. Zajedničko svim tim mjestima nesretne su sudbine ljudi, od kojih su mnogi u zatočeništvu proveli i do devet mjeseci, sve do velike razmjene u kolovozu 1992. godine.
- Film govori o strahotama koje su proživjeli vukovarski branitelji po srbijanskim logorima. Obuhvaćeno je vrijeme od sloma obrane grada do svjedočanstava bivših logoraša. To su istinite životne ispovijesti ljudi koji su poslije pada Vukovara proživjeli još jedan krug pakla - rekao je novinarima Majić.
Batinanje, glad, torture
Govore to s ekrana i logoraši.
- Slične su priče svih logoraša. Batine, ispitivanja, mučenja... Neljudski do kraja - kaže Predrag Mišić, dok će Josip Pindro, Vukovarac s Mitnice, reći da je danas, 27 godina kasnije, kada se živi u "nekim normalnim okolnostima", teško pronaći riječi kojima bi opisao sve strahotne logoraške trenutke.
- To je toliko ludilo da čovjek to ne može pojmiti, a proživio je to ludilo - govori.
U filmu "Glavu dole, ruke na leđa" svjedoči Pindro o svojih 137 dana u zloglasnim srpskim logorima.
- Vozali su me po cijeloj Srbiji. Mitrovica, pa Niš, Aleksinac, Beograd, opet Mitrovica. Gdje god dođeš, hoće da te ubiju. Onda te još jedni spašavaju od onih koji su još gori. Tada nismo znali što se događa u Hrvatskoj, niti da je naša država međunarodno priznata, a to je poslije objasnilo valjda zašto su bili toliko ljuti na nas. Tukli su nas non-stop... Nakon sedam dana ta fizička tortura više ništa nije značila, otupiš od toliko batina. Čekaš da se umore pa da te vrate u sobu. Hrana je bila nula. U Mitrovici sam tek nakon 34 dana išao na veliku nuždu, a bilo je i gorih slučajeva. Nisam znao jesam li živ ili mrtav, sanjam li sve to, je li dan ili je noć – svjedoči taj logoraš.
Logoraši kazuju i kako je iz razorenog i okupiranog Vukovara "vožnja autobusima do logora trajala strašno dugo, činilo se cijelu vječnost", da su im psihičke torture bile teže od batina, kao i poniženja dok su čekali u redu da dobiju šnitu kruha ili svoj red da se mogu oprati.
- Doveli su me s ispitivanja pred iskopanu rupu, stajalo je tu 4 - 5 vojnika kao streljački vod, naoružani, prijetili su da će me odmah strijeljati ako ne priznam što su tražili, htjeli su mi i povez staviti preko očiju, odbio sam... - još je jedno svjedočenje.
U Vukovaru i Lepoglavi
Gledanje filma neizbježno budi niz emocija i nameće i jedno "zašto", koje je Mišić izrekao uoči projekcije, "nitko za zločine nije odgovarao, a izgleda i neće s obzirom na protek vremena".
Dio filma su i autentični videozapisi nabavljeni iz raznih izvora, poput dramatičnih scena zarobljavanja branitelja na Mitnici, rušenja Borovo Commerca, koji je bio pomoćna ratna bolnica u četvrti Borovo naselje, fotografija logoraša na tlu, pognute glave, s rukama na leđima....
- Snimali smo po Vukovaru, a logor Stajićevo u Srbiji zamijenilo nam je poljoprivredno dobro kod Lepoglave. Neke scene snimane su i u samom zatvoru – rekao je novinarima redatelj Stipe Majić, dodajući da se filmom želi "odati počast i sjećati se svih poginulih suboraca, kao i onih koji su prošli torture po logorima". Način je to, dodat će, i da se ne zaboravi nedavna ratna prošlost i stradanje Vukovara i njegovih građana.
Majić kazuje i da film, kroz 30-ak svjedočanstva, u detalje prikazuje kakvi su bili logoraški dani – kako su batinani, kako su se hranili, spavali, kako su lažno optuživani.
– Jako im je bilo teško govoriti o tim strahotnim danima – rekao je Majić, izjavivši novinarima da je u planu snimiti cijeli serijal o logorašima jer ima "puno neispričanih sudbina". U filmu su i igrane scene, u nedostatku izvornih snimaka, a prikazan je i u Zagrebu, uz velik odaziv gledatelja. Inače, Stipe Majić Pipe dosad je napravio i deset epizoda "Bitke za Vukovar", kao i dokumentarni film "Srce Vukovara".
Sanja Butigan
IVAN PENAVA: HRVATSKA DO DANAS BEZ OZBILJNOG FILMA O OBRANI VUKOVARA
Upitan za budžet filma, Majić je kazao da je potpora za snimanje filma izostala iako je poslao brojne e-mailove, koji su, “ne zna zašto”, ostali bez odgovora. Redatelj filma “Glavu dole, ruke na leđa” je, sudjelujući u obrani Vukovara, iz opkoljenog grada izašao u proboju.
- U Zagrebu je bilo puno kino Europa, ljudi su bili dirnuti viđenim. Slušali su svjedočanstva ljudi iz cijele Hrvatske koji su branili Vukovar i bili zatočeni u logorima. Prvi je put snimljen takav film s logoraškim svjedočanstvima, a o tome kako su prolazili logoraši treba pričati iako im to nije jednostavno, ali to treba ostati za povijest - kazao je branitelj i logoraš Tomislav Josić, koji također svjedoči u filmu.
- Mi to ne možemo zaboraviti, bez obzira na 27 proteklih godina, pa ni za 50 godina, kao ni ratna zbivanja koja su ostala urezana u nama, i s tim treba živjeti, i pamtiti, ali gledajući naprijed - naveo je, dodajući da pojedine informacije iz filma “hrvatsko pravosuđe zasigurno već ima”. Josić je u logoru bio 9 mjeseci, od čega je šest proveo u samici.
I vukovarski gradonačelnik Ivan Penava bio je na premijeri u Hrvatskom domu. Zahvalio je autorima na trudu i radu, dodavši da žali što se, kada je riječ o filmovima o Vukovaru, nerijetko sve svodi na osobne inicijative, a izostalo je ozbiljno filmsko ostvarenje od strane institucija u Hrvatskoj koje se time bave, dok se, naveo je, “u bivšoj državi to radilo čak i s holivudskim zvijezdama”.
Prema evidencijama Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL), oko 30.000 osoba prošlo je kroz srpske logore.
Stipe Majić Pipe autor je deset epizoda “Bitke za Vukovar”, kao i dokumentarca
“Srce Vukovara”