Nezaposlenost u Europskoj uniji zadržala se u listopadu na 6,7 posto, najnižoj razini od siječnja 2000. godine, a Hrvatska je zabilježila najveći pad nezaposlenosti na godišnjoj razini među zemljama Unije, pokazuju podaci Eurostata.

Prema podacima europskog statističkog ureda temeljenim na metodologiji ILO-a, u listopadu je sezonski prilagođena stopa nezaposlenosti u 28-članoj Uniji tako ostala nepromijenjena u odnosu na rujan. U listopadu prošle godine iznosila je pak 7,4 posto. Na području 19-člane eurozone stopa nezaposlenosti također se nije mijenjala u odnosu na prethodni mjesec kada je iznosila 8,1 posto, što je njezina najniža razina od studenoga 2008. godine. U listopadu prošle godine iznosila je 8,8 posto.

U Eurostatu procjenjuju da je u listopadu na području Europske unije bilo ukupno 16,63 milijuna nezaposlenih, od čega ih je u eurozoni bilo 13,17 milijuna. U odnosu na rujan njihov je broj u EU-u smanjen za četiri tisuće, dok je u eurozoni povećan za 12 tisuća.

U odnosu na lanjski listopad njihov je broj smanjen za 1,52 milijuna u Uniji i za 1,12 milijuna na području jedinstvene valute.

Među zemljama članicama u listopadu su najniže stope nezaposlenosti zabilježile Češka, 2,2 posto, i Njemačka, 3,3 posto. Najviša je, pak, zabilježena u Grčkoj, 18,9 posto u kolovozu, a slijedi Španjolska, 14,8 posto. U Hrvatskoj je stopa nezaposlenosti mjerena ILO-ovom metodologijom kliznula u listopadu na 8,1 posto, s rujanskih 8,2 posto, pokazuju Eurostatovi podaci. U odnosu na prošlogodišnji listopad manja je za 2,1 postotni bod, što je najveći pad na godišnjoj razini među članicama Europske unije, navode u Eurostatu. Među zemljama s najvećim padom stope nezaposlenosti na godišnjoj razini izdvajaju se još i Grčka, za 1,9 postotnih bodova, Španjolska, za 1,8 postotnih bodova te Portugal za 1,7 postotnih bodova.

U dobnoj skupini do 25 godina stopa nezaposlenosti na razini Europske unije zadržala se u listopadu na razini prethodnog mjeseca kada je iznosila 15,3 posto. U listopadu prošle godine iznosila je 16,3 posto. Stopa nezaposlenosti mladih najniža je od kada je Eurostat u siječnju 2000. počeo objavljivati mjesečna izvješća o nezaposlenosti. Većih promjena nije bilo ni u eurozoni, gdje je stopa nezaposlenosti mladih u listopadu blago porasla na 17,3 posto s rujanskih 17,1 posto. Usporedbe radi, u prošlogodišnjem listopadu iznosila je 18,1 posto.

Prema riječima Predraga Bejakovića, znanstvenog savjetnika Instituta za javne financije, nešto je porasla i zaposlenost, što je, naravno, dobro. Neki ljudi su, kaže, postali samozaposleni, rade na platformama, i u sličnim oblicima nestandardnog rada, ali je i masa ljudi otišla u inozemstvo, i to je u najvećoj mjeri posljedica toga. “Nezaposlenost je na razini cijele Europske unije ipak dosta niska, što je dobro”, ocjenjuje Bejaković.

Ekonomski analitičar Luka Brkić ocjenjuje pak kako su spomenuti podaci Eurostata za Hrvatsku posljedica kombinacije svega pomalo - i odlazaka radne snage u inozemstvo i nekih mjera koje Vlada provodi - ali, boji se, ipak ponajviše aktualnih migrantskih kretanja. Ističe da postoji jedan sinergijski učinak dobrih rezultata turističke sezone koja postaje sve duža, pa i instituta zapošljavanja na neodređeno vrijeme, iako zapravo radite sezonalno šest, sedam ili osam mjeseci. No, sve to u kombinaciji s iseljavanjem hrvatskog radnog kontingenta u druge zemlje Europske unije utječe na taj rezultat.

- Kada, primjerice, pogledate naš pad industrijske proizvodnje, koliko smo ispod krivulje naših proizvodnih mogućnosti ili potencijanog rasta BDP-a, pa i neke druge parametre, nažalost, ne možete se ovome previše radovati. Jer ti parametri, neću reći da relativiziraju ove dobre brojke povećanja razine zaposlenosti, nego znatno preciznije govore o problemima ovoga društva. To naravno nije pokušaj, a ni moja želja da umanjim značenje toga podatka, no da dolazi do smanjenja nezaposlenosti, a istvoremeno i do povećanja broja zaposlenih, onda bi to govorilo o bitno drukčijim fundamentima ovoga gospodarstva i ekonomske politike. I onda bi to bilo mnogo zdravije i kvalitetnije, jer bi se događale temeljite promjene nabolje u našem gospodarstvu. Nažalost, to ovi podaci ne govore, iako ih nikako ne treba niti zanemarivati. Bolje da je tako nego da govorimo o rastu nezaposlenosti, no s aspekta srednjeg i dugog roka ti podaci ne odražavaju precizno i jasno svu kompleksnost problema tržišta radne snage u Hrvatskoj - ističe Brkić.

Prema njegovim riječima, utjecaj ekonomske politike Republike Hrvatske osjeti se prije svega u domeni fiskalne politike, i to ponajviše u promjeni poreza na dohodak, gdje je raspoloživi dohodak građana porastao i na taj način “povukao” i BDP, jer je porasla osobna potrošnja. A čim imate neki rast potrošnje, dodaje, naravno da to “vuče” i proizvodnju. “Dakle, u tom smislu ni Vlada nije sjedila skrštenih ruku, ima tu i njezinih utjecaja i zasluga, no neka druga rasterećenja u dijelu pararfiskalnih nameta nisu još ni blizu onoga što bi trebalo učiniti. Daleko je to od onoga što bismo mi trebali kako bismo konačno pronašli taj malo jasniji put s čvrstom podlogom ka višim stopama održivog ekonomskog rasta Hrvatske u srednjem roku”, zaključuje Luka Brkić.