Odabrana za 26. izdanje Slavonskog biennala, pred nama su djela koja nisu samo umjetnička. Pojedina od njih su modeli stvarnosti koju umjetnici laboratorijski skrupulozno analiziraju i interpretiraju u nizu vizualnih metafora, govoreći o rodnoj nejednakosti, opstanku prirodnih znanosti, životu koji se odvija na rubu civilizacijskih normi ili izvan njih. Očekuju nas mirisi i zvukovi javnog prostora, pa zatim "bilješka" u izložbenom prostoru gdje je izveden pokret kojim je povezano nekoliko razina prostorne i vremenske stvarnosti - ulomak je to iz predgovora koji je u povodu izložbe 26. slavonskog biennala napisala Sandra Križić Roban, a koja će u četvrtak, 6. prosinca, u 19 sati biti otvorena u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku. Kustosica i članica peteročlanog ocjenjivačkog suda viša je kustosica MLU-a Valentina Radoš.

Već naslov intrigira i provocira.

- Predsjednica žirija Sandra Križić Roban u svom predgovoru kaže: "Pseudoznanstvena uvjerenja više ne izazivaju čuđenje jer svoju smo budućnost potrošili, ne obaziremo se ni na rastapanje ledenjaka ni na opožarene gradove. Svjedočimo fragmentaciji društva, izolaciji i gubitku stvarnih socijalnih odnosa, stanju kojemu je pripomoglo intenzivno korištenje interneta, i to ponajprije stvarajući privid da smo stalno dostupni, povezani i umreženi." Dakako da je to naslov ili naziv koji ima jako široko polje mogućih i nemogućih tumačenja. Ovim pomalo bombastičnim, ali i realnim naslovom pozvali smo umjetnike i umjetnice da se očituju što to za njih znači stvarnost. Kako se oni obračunavaju sa zabludama, kako ih detektiraju, definiraju, tumače te u nastavku toga što je za njih pojam istine. Živimo u vrijeme brzog učenja, gdje je trajno i objektivno znanje ponekad i upitno. Jedna od poruka ovoga izdanja Slavonskog biennala je to da se pitamo, svatko od nas, što smatramo istinitim, na kojim premisama to temeljimo i kolika je vjerojatnost da je naša istina nečija neistina. Od prvog Biennala, koji je održan u Osijeku, prošlo je točno pola stoljeća. Godina 1968. u svjetskoj je povijesti ostala zabilježena kao revolucionarna, koja je u mnogočemu promijenila nas i naš svijet. Godina nakon toga, 1969., obilježena je prvim čovjekovim koracima na Mjesecu i optimizmom u napredak ljudske kulture i znanosti. Danas, kao usporedba, neki ljudi vjeruju da je svijet ravna ploča i da je sve što smo do sada smatrali činjenicama tek laž i obmana.

Kakvu važnost ova manifestacija, s više od pola stoljeća kontinuiteta, ima za Osijek i MLU?

- Mislim da je Slavonski biennale važan i za Osijek i za naš Muzej ne samo zato što nas pozicionira na mapi relevantnosti u svijetu umjetnosti nego je i sjajna prilika da se publici prikaže i približi suvremena umjetnost. To je u krajnjem slučaju i naše poslanje. Za mene osobno, to je velika ljubav – volim raditi s umjetnicima. Za kustosa je dio kreativnoga procesa kada se uključimo i stvaramo nešto novo u postavu izložbe. To posebice vrijedi za velike i komplekse skupne izložbe kakva je i Biennale, a ovo je već peto po redu na kojemu sam kustosica.

Za izložbe ovakvoga tipa važnu ulogu igra žiri.

- Dugogodišnja je naša praksa da u žiri pozovemo istaknute stručnjake iz svijeta umjetnosti, i to su uglavnom kolege i kolegice povjesničari umjetnosti, likovni kritičari, ali, važno je napomenuti, i umjetnici. Ove je godine dr. sc. Sandra Križić Roban predsjednica, a uz nju i mene u žiriju su i viša kustosica iz riječkog MMSU-a Sabina Salamon, likovna kritičarka Jelena Pašić te umjetnica i dobitnica Grand prixa na prošlom Biennalu, Ana Mušćet.

Biennale nije samo izložba. Uvijek ga prati mnogo aktivnosti.

- Za trajanja izložbe, a to je sve do kraja veljače sljedeće godine, pripremit ćemo cijeli niz popratnih događanja uz Biennale. To su stručna vodstva na koja su naši sugrađani već naviknuti, susreti s autorima i predavanja. O svemu ćemo, naravno, redovito i obavještavati naše posjetitelje.