Otišli su naši košarkaši u Litvu s nadom, no u Vilniusu su doživjeli još jedan težak udarac, tko zna koji već zaredom. Peti kvalifikacijski "prozor" Hrvatska je htjela zaključiti i drugom pobjedom. Umjesto toga u zemlji košarke dobili smo još jednu lekciju, nakon koje su Svjetsko prvenstvo i Kina sve dalji...

Bez obzira na to što drugi krug nije igrala dobro, naša je reprezentacija lideru J skupine otišla s pobjedničkim ambicijama. Litva je bila spokojna, jer je već potvrdila nastup na Svjetskom prvenstvu, pa je tako ovaj "prozor" odigrala u sastavu u kojem ima imena za koje prosječni košarkaški pratitelji sigurno nisu čuli, a kamoli ih vidjeli na djelu.

Iako su zasigurno to pokušavali izbjeći, bilo je očito da su naši reprezentativci u dvoboj ušli pod pritiskom. Izbornik Anzulović na parket je poslao istu petorku kao i prije tri dana prije protiv Mađara u Osijeku (Junaković, Babić, Rozić, Perić, Bilan). No reakcija je bila potpuno različita od one u prethodnoj utakmici, koju smo sjajno otvorili. U Vilniusu to nije bio slučaj, krenuli smo u grču, prvih četiri-pet napada bilo je poptuno besmisleno, pa je domaćin krenuo sa 6:0. Nakon toga je izgledalo da smo se stabilizirali (6:6), ali preostalih šest minuta prve četvrtine ponovo smo "bauljali" po parketu. U sastavu Litve, kao i kod nas, nedostajalo je dosta standardnih reprezentativaca, ali izbornik Adomaitis na raspolaganju je imao stare lisce, Kalnietisa, Seibutisa i Mačiulisa. Posebno nadahnut bio je Seibutis, koji je do odmora zabio 14 poena, od kojih devet u prvoj dionici, u kojoj smo mi pak imali ogromnih problema. Domaćin nas je nadtrčao, nadskakao, imao je osam asistencija, 11 od 17 pogođenih lopti. S druge strane, mi smo pogodili samo četiri šuta od 11, a uspjelo se izgubiti i šest lopti. Tih 26:11 nakon deset minuta djelovalo je alarmantno. Bilo je očekivati da ritam domaćina popusti, a to se i dogodilo, pa je Hrvatska krenula u smanjivanje zaostatka. Popravila je napadački učinak, a pomogla je i činjenica da je litvanski sastav brzo ispunio "bonus" te smo 14 od 28 poena u toj dionici zabili s linije slobodnjaka. Na odmoru je Litva imala samo +4 (43;39), a kada smo s četiri poena otvorili drugo poluvrijeme i stigli do izjednačenja, pojačala se nada. Nismo uspjeli povesti, ali smo držali priključak sve do 26. minute (54:49). Onda smo promašili nekoliko zicera, ponovo ostali bez organizacijske ideje i suparniku se dopustila serija od 13:0. Nakon toga bilo je iluzorno očekivati novi povratak u utakmicu, jer ova selekcija za to, objektivno, nije imala kapacitete. U završnim minutama oba su izbornika na parket poslala i igrače koji u ovoj utakmici nisu bili u prvom planu. Nakon ovog poraza Hrvatska pada u treći plan, posebno ako je kasnije navečer Poljska na svom parketu bila bolja od Italije. U tom slučaju ostaje još neka teorija, ali nakon još jedne loše predstave jasno je da ćemo teško do Kine.