Zvonimir Parać, mag. sociologije, profesor u III. gimbi, vozi se treskom na posao i to mu je baš dumina. Supika mu je ta vožnja, kondora se ne boji, dok se vozi snajpa uokolo, sviđa mu se što vidi. Sve nabrojeno ne bi bilo ništa neobično da burajz bracika iz ove priče nije - Splićanin! (Napomena za čitatelje iz Splita: Rječnik osječkog slenga možete naći na Zvonimirovu Instragramu).

Doselio se Zvonimir u rujnu u Osijek jer je u Matematičkoj dobio posao. Nezaboravnu anegdotu o tome kako je na ravnateljev poziv stigao u tu školu na razgovor, s malo nade da će ga zaposliti, a već je istog dana poslijepodne bio u učionici, možete pročitati nekoliko stranica nakon ove. Naziva je filmskom, jer ta njegova životna pustolovina nije uobičajena za zemlju čiji će se stanovnici eventualno odseliti u Zagreb ili u inozemstvo, ali ne i u neku udaljenu županiju. Zvonimir ovdje nije studirao i nije došao, kako to najčešće biva, jer mu je odavde djevojka ili žena - došao je zbog posla. Obitelj ga je podržala u njegovoj odluci, jedino je baka bila pomalo zabrinuta ("Kud ćeš, dijete, u tuđinu?").

U Splitu je četiri godine radio na radiju, pa ne čudi da se u Osijeku već javio na radio Unios, a već se ponudio i za volontiranje u nekim udrugama. Otvoren i društven, želi se što intenzivnije uključiti u život grada. U tome mu pomažu kolege, učenici i jedan jedini rođak koji mu živi u Osijeku. "Pitaju me što mi nedostaje. Zapravo ništa, samo da mi je prijatelje preseliti u Osijek. Ipak, vjerujem da ću i u ovom gradu steći prijatelje, jer život ide dalje", kaže Zvonimir.

Učenici su ga lijepo primili, iako je imao, recimo to tako, jednu otegotnu okolnost. Naime, u učionici je zamijenio legendarnu osječku profesoricu Zvjezdanu Svalinu, koja je u rujnu otišla u zasluženu mirovinu. "S kim god razgovaram, svima je predavala prof. Svalina i svi je jednako obožavaju. Našao sam se s njom, stvarno je super, pršti od dobre energije i sviđa mi se što ne gubi kontakt s učenicima nakon što maturiraju. Ja je neću kopirati jer je to nemoguće, imam neki svoj način i nadam se da ću biti dobar nastavnik", kaže Parać. Prve su reakcije pozitivne, učenike ne želi opterećivati bubanjem definicija, nego im pokušava dati primjere iz svakodnevice, poticati ih da razmišljaju svojom glavom. "Svaka je generacija drukčija. Zanimljivo mi je čuti što učenici misle", ističe Zvonimir. Za Treću gimnaziju kaže kako je najbolja škola u kojoj je radio. "Na dodatnu mi se nastavu, pokrenutu na učeničku inicijativu, javilo više od dvadeset učenika. Radio bih ja i samo s jednim, no ovo je fantastično", kaže s osmijehom.

Zapravo, fantastičan mu je cijeli Osijek, želi ga upoznati što bolje, pa će si, kaže, kupiti bicikl. "Shvatio sam da postoje biciklističke staze kroz cijeli grad, to mi se jako sviđa. Ljudi su susretljivi, otvoreni i srdačni. Već se dobro snalazim, a ako nešto ne mogu naći, koristim se navigacijom. Bio sam već nekoliko puta u kazalištu i kinu, na koncertu, obilazim sve što me zanima. Polako upoznajem i okolicu, za Dan škole bili smo na izletu u Zlatnoj Gredi, što mi se jako svidjelo", iznosi svoje dojmove.

Osijek doživljava kao mjesto za ugodan i ispunjen život. "Učenici me pitaju: - Profesore, kako ćete bez mora? Pa neću biti bez mora, odlazit ću u Split ljeti, za blagdane, ne moram ga viđati svaki dan. Viđam se s nekoliko Splićana, jedan mi prijatelj ovdje studira medicinu. Tako rješavam pitanje nostalgije. No život u novom gradu pun je izazova, a ja volim iskušavati svoje mogućnosti. Nadam se da ću s vremenom zaslužiti da me sugrađani zovu legom", kaže Zvonimir Parać.

Nakon svojoj množini u Splitu, svojim prvim licem jednine ovaj uvijek nasmijani Splićanin želi pridonijeti i osječkom prvom licu množine. Dobro došao!