JOSIP JOE MEIXNER

DOBRA MONARHIJA BOLJA JE OD LOŠE DEMOKRACIJE

 

Uobičajena fraza, a kada je riječ o demokraciji, jest ona poznata - demokracija je najmanje loša od svih sustava vladanja. No, je li tomu baš tako, čemu nas povijest uči, ali i sadašnjost?

- Demokracija je samo riječ. Riječ koja je ujedno i jedna od najvećih prijevara 20. i 21. stoljeća. Dopustiti narodu da bira jednom u četiri godine, a poslije komentirati: "Pa vi ste ga birali, tko vam je kriv", u najmanju je ruku cinično, a rekao bih i bezobrazno. A koliko je demokracija dobra ili loša, da ne kažem najmanje zlo od svih drugih zala, ovisi o pojedinim zemljama u kojima se ona provodi. Sasvim sam siguran da je dobra monarhija bolja od loše demokracije. Bilo je u povijesti vladara koji su se bolje i poštenije brinuli za svoj narod od današnjih velikih demokrata.

Što je za običnog čovjeka izvan politike, da se tako izrazim, kojem su interesi negdje drugdje, bilo u poslu, umjetnosti, glazbi, kulturi..., demokracija, kako ju treba shvaćati i prakticirati, ako je u mogućnosti?

- "Običan" ("običan" sam namjerno stavio pod navodnike!) čovjek, koji je izvan politike, nema kao pojedinac nikakvog uticaja na kvalitetu demokracije, niti to može biti u njegovom fokusu. "Običan" čovjek nema vremena da se bavi demokracijom. Srednja klasa je globalno gotovo uništena, a "običan" čovjek bori se da preživi. Jedno od glavnih oružja neoliberalnog kapitalizma, koji je izmislio ovakvu demokraciju kakvu imamo danas, jest opteretiti "običnog" čovjeka do te mjere da on više nema vremena niti informirati se, a kamoli baviti se demokracijom. "Obični" ljudi bore se za život i troše svoje vrijeme u razmišljanju kako da plate svoje mjesečne režije. Kada tome dodate privatne probleme koje, nažalost, i oni "obični" ljudi imaju, gdje je tu još mjesta za razmišljanje o demokraciji. Ne zaboravimo da su ljudi skloni kriviti političare za cijelu situaciju, ali istovremeno, demokratski sustav kao takav ne stavljaju u pitanje. Demokracija je u posljednjih 70 godina imala fenomenalnu strategiju i sagradila image da je to najbolja moguća opcija, ali to, naravno, nije istina.

Predstavnička, ili direktna demokracija, koja je bolja, pragmatičnija, demokratskija...?

- Nema bolje i lošije. To su samo imena. Svaki oblik demokracije je loš, jer njezin zakon kaže da pobjeđuje većina. Ako je za neku odluku dobiveno 51 % glasova, onda 49 % ljudi mora podnositi diktaturu od onih 51 %. Demokracija u svojoj srži nema zadatak donijeti odluke koje bi bile za dobrobit svih ljudi, nego je samo bitno da "pobijedi" većina. Američki pisac Robert Heinlein napisao je: "Postoji li bar jedan jedini slučaj u povijesti čovječanstva kada je većina imala pravo"? Poznati fizičar Leo Szilar rekao je: "S demokratskom misli da je jedan idiot jednako vrijedan kao i jedan genij, mogu nekako živjeti, ali se nikako ne slažem s mišlju ako netko ode korak dalje i tvrdi da su dva idiota bolji od jednog genija." I još jedna divna misao Marka Twaina: "Kada bi izbori imali bilo kakvu važnost, ne bi nam dopustili da iziđemo na izbore".

Zaključno - kakva je budućnost demokracije?

- Može se dogoditi da to što nazivaju demokracijom još dugo ostane politički model, jer će ta takozvana demokracija, da bi mogla opstati (a što je, naravno, u interesu vladajuće klase), poprimati sve više oblik diktature. Dovoljno je da pogledate EU. Demokracija postoji samo u onim djelovima društva gdje se ne obrće veliki novac. Lokalni političari odlučuju hoće li se graditi dječji vrtić, ili će se postaviti spomenik nekom umrlom čovjeku. Velike stvari ne odlučuju se u Osijeku, pa ni u Zagrebu ili u Beču, pa čak ni u Bruxellesu. Tamo se samo usvajaju (izglasavaju) odluke koje su već donesene na nekom drugom mjestu, od strane nekih drugih ljudi koji se ne vucaraju po mainstream medijima i koji su sve drugo samo ne - demokrati.(D.J.)

IVAN POLJAKOVIĆ

PARAVAN ZA NOVI TOTALITARIZAM

 

Jedno Vaše predavanje nosilo je naslov "Pobačaj - znak dekadentnoga društva". Može li se doista zaključiti da smo u određenoj mjeri "zaglavili", da se tako izrazim, u dekadenciji, ne samo RH nego i Europa (EU) u cjelini?

- Apsolutno! Napredna tehnologija nikako ne znači napredak i u moralnom pogledu, naprotiv. Mi smo se u moralnom pogledu srozali proporcionalno razvitku tehnologije. Što je tehnologija bivala naprednija mi smo moralno tonuli sve dublje. Dok smo tehnološki u 21. stoljeću poslije Krista, moralno smo u 21. stoljeću prije Krista, kada je sodomija bila vrlo popularna i poželjna među stanovnicima Sodome i Gomore. Sodomist Aleister Crowley, prema mišljenju mnogih, osnivač modernog sotonizma, kako sam piše u travnju 1904. godine, dok je boravio u Egiptu primio je poruke od, kako on kaže, jednog duhovnog bića. Sve te poruke pomno je zapisao u knjizi nazvanoj Knjiga zakona (1904.), u kojoj se sve svodi na vrhunsko načelo ‘‘čini ono što želiš, to je sav zakon‘‘. Prema tvrdnjama autora knjige to duhovno biće proglasilo je Aleistera Crowleya prorokom Novog doba. Sa svojim partnerom Victorom Neuburgom prakticirao je sadomazohizam, a inače se kao guru bavio tzv. čarobnim seksom, što je uključivalo sodomiju, pedofiliju i druge perverzije. Crowley je imao utjecaja na mnoge ljude, pa tako i na poznatog pseudoznanstvenika Alfreda Kinseya, inače doktora zoologije, kojeg su inspirirali Crowleyevi dnevnici ‘‘čarobnog seksa‘‘. Tako je Alfred Kinsey 1948. objavio svoj ‘‘znanstveni‘‘ rad pod naslovom "Seksualno ponašanje ljudskog mužjaka", a 1953. i "Seksualno ponašanje ljudske ženke". Za njega su svi spolni odnosi, uključivši i zoofiliju (seks sa životinjama), bili sasvim normalni dio spolnosti, a silovanje djece u dobi od dva mjeseca pa do 15 godina, u svojim je radovima prikazao kao ‘‘znanstvene‘‘ eksperimente. Ta štiva ubrzo su postala bestseleri u Americi. Tako bi doista mogli Aleistera Crowleya i Alfreda Kinseya nazvati pretečama današnjih dženderista i prorocima Novog doba, čija se prva velika pobjeda očitovala početkom 60-ih godina prošlog stoljeća kada je u zapadnom društvu kontracepcija prihvaćena kao nešto normalno. Tako upravo tih godina, točnije 1965. godine, počinje izumiranje zapadne civilizacije. A civilizacije su u povijesti izumirale uvijek kada se društvena zajednica moralno izopačila. Prema bazi podataka Svjetske banke 1964. godine natalitet je bio 5.08 rođenja po ženi na svjetskoj razini (a računa se da je potrebno 2.1 dijete po ženi kako bi jedna populacija ostala na istoj reproduktivnoj razini), a onda počinje sunovrat sve do 2.43 - podaci za 2016. godinu (zadnja godina koja je uključena u statistiku). To je još uvijek pozitivan prirast, ali samo zahvaljujući arapskim zemljama (3.33), Srednjem istoku i Sjevernoj Africi (2.77) te Južnoj Africi (4.85). U negativnom prirastu na prvom mjestu je centralna Europa i baltičke zemlje (1.45), a zatim Europska unija (1.57). Hrvatska s prosjekom od 1.40 djece pripada u zemlje s najvećim negativnim prirastom stanovništva. Čak i Kina, u kojoj je dugo godina na snazi bio zakon o samo jednom djetetu (vlast je zabranjivala obiteljima imati više od jednog djeteta), ima veći prosjek (1.62) od Hrvatske. Sjeverna Amerika je na 1.78, a Južna i Srednja Amerika je na 2.06. Kada pak kontracepcija zakaže, onda je za dženderiste sljedeći logični korak pobačaj. Godišnje se u svijetu ubije više od 45 milijuna nerođene djece. A od kopnice (AIDS-a), izazvane uglavnom istospolnim snošajem, umre 8000 ljudi dnevno, tj. tri milijuna godišnje; o čemu masovni mediji, naravno, neće izvijestiti. Hitler je za dženderiste bio mala beba.

Je li demokracija stvarno na izdisaju, i kakva je pritom uloga tzv. gender revolucije?

- U izvornom smislu riječi demokracija kao takva više ne postoji. Demokracija bi bila vladavina većine u jednom društvu u kojem su građani istinito i nepristrano informirani kako bi onda na osnovu valjanih informacija donijeli odluku o tome tko će ih predstavljati u vlasti. Ono što danas imamo možemo nazvati kriptodemokracija ili dženderizam, do sada najperfidniji i najopasniji totalitarizam u povijesti ljudskog roda. Međutim, strategija mu je potpuno drugačija od fašizma i komunizma, pa ga je teško prepoznati. Oružje nisu više puške i tenkovi, nego pranje mozga putem masovnih medija. Ukratko, odgovarajući na Vaše pitanje mogu reći da se Hrvatska uistinu konsolidira, ali ne kao demokracija, nego kao jedna od vodećih dženderističkih država u svijetu. Nemojte se čuditi ako za nekoliko desetljeća pedofilija postane jedno od ‘‘ljudskih prava‘‘.

U kakvom su suodosu, da tako kažem, demokracija i populizam? Drugim riječima, koliko ovodobni populizam šteti demokraciji?

- Prvo bi trebalo definirati što je to populizam. Populizam je pokret ili govor koji povlađuje predrasudama i strastima širih društvenih slojeva. No, u današnjoj Hrvatskoj, kao i u Europskoj uniji, populizam se rabi kao etiketa za neistomišljenike. Svaki totalitarizam, s obzirom na to da nema argumenata, mora proizvoditi etikete kojima diskreditira ideološkog protivnika. Tako i dženderizam, kao prije fašizam i komunizam, ima svoje etikete čiji cilj nije ništa drugo nego diskreditirati neistomišljenike. Nekad smo imali klerofašiste i ustaše, danas imamo homofobe, katolibane, populiste, i sl. Za dženderiste su populisti svi oni koji govore istinu i na taj način podrivaju dženderističku ideologiju. Dakle, ne šteti ‘‘populizam‘‘ demokraciji, nego dženderizmu. A slobode su dopuštene samo ako se krećete u granicama dženderističkog rezervata, ako ne, onda postajete plijen za odstrel.

Ako je demokracija na tako niskim granama, što očekivati u budućnosti, može li opstanku demokracije pripomoći veća odgovornost i stabilnost društva bez ideoloških utega?

- Kao što sam ranije rekao, demokracija više ne postoji, nego je ona samo paravan za novi totalitarizam. Stabilnost bez ideoloških utega? Nažalost, upravo se suprotno događa, ideološkim utegama Hrvatima se svakim danom sve više steže omča oko vrata. Inače ne bi bilo moguće da jedan profesor, vrlo korektno i prije svega pošteno, kaže učenicima da će ih podučiti o teoriji evolucije (jer što je to nego samo teorija), u koju on, doduše, osobno ne vjeruje te zbog svog nevjerovanja u novu dženderističku religiju isti taj profesor dobije otkaz! Dakle, u školi se ne provodi edukacija, nego indoktrinacija, što je jedna od osnovnih poluga u podjarmljivanju puka od strane totalitarnih režima.(D.J.)