Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Hrvatska poštanska banka i Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu organiziraju izložbu studentskih umjetnina pod nazivom Plati i nosi, koja će se u Meštrovićevom paviljonu u Zagrebu održavati od 17. do 23. prosinca. Zahvaljujući inicijativi HPB-a na prodajnom će sajmu studentskih umjetnina sudjelovati 40-ak studenata s likovnih akademija iz Zagreba, Osijeka, Rijeke i Širokog Brijega.

Tim povodom razgovarali smo s dr. art. Ines Matijević Cakić, docenticom na Akademiji za umjetnost i kulturu Osijek, koja je aktivno uključena u projekt koji će krajem prosinca biti održan u Zagrebu.

Sajam studentskih umjetnina je pred vama. Prvi?

- Pred Akademijom za umjetnost i kulturu prvi je put ovako veliki sajam studentskih radova. Studenti do sada nisu imali iskustva sudjelovanja u projektu koji prati doista velika produkcija i ozbiljne pripreme. Već imamo iskustva sa sajmovima studentskih radova, na Akademiji smo 2016. organizirali Cash&Carry, a pred kraj prošle akademske godine i SOS – umjetničku akciju – humanitarnu izložbu studenata.

Jeste li razmišljali o humanitarnom karakteru?

- SOS – umjetnička akcija bila je prva naša humanitarna izložba u formi sajma na kojoj je s nama bio Crveni križ. Skupljena sredstva donirana su poplavljenoj Hrvatskoj Kostajnici. Moram naglasiti da je ovo bila inicijativa samih studenata, tada prve godine Preddiplomskog studija, koji su sve sami organizirali i bili su sjajni. Osim toga, studenti i profesori Odsjeka za likovnu umjetnost imaju senzibiliteta za suradnju, trenutačno radimo na projektima sa Zatvorom u Osijeku i s KBC-om Osijek.

Kako se inače mladi snalaze na tržištu? Ima li razlike od zemlje do zemlje? A Hrvatska u odnosu prema ostatku zapadne i istočne Europe, svijeta? Kako se prema vašem iskustvu mladi snalaze na tržištu kada iziđu s akademije?

- Ako govorimo o tržištu umjetnina, mislim da su društvene mreže, blogovi, brojni web-portali i trgovine odličan komunikacijski kanal s cijelim svijetom, i tu je golem potencijal za mlade, koji sjajno barataju tim alatkama. Naravno da postoje goleme razlike, zapadna Europa ima tržište, a konkretno Hrvatska, nažalost, nema. Koliko je meni poznato, prodajne galerije koje zastupaju suvremenu umjetnost u Hrvatskoj su neodržive. Bilo je nekoliko ozbiljnih pokušaja u Zagrebu, npr. Galerija Marisall, B.O.P. Nažalost, nisu opstale. U Osijeku trenutačno ne postoji ni jedna prodajna galerija, a o galeriji koja bi prodavala suvremenu umjetnost možemo samo sanjati.

Kako bi se tržiste moglo aktivirati? Posebice među građanskom klasom, jer - sudeći prema kupnji automobila - ljudi imaju novca, ali kada treba kupiti ulaznicu za bilo što, onda ga nemaju?!

- Kada vlada ekonomska kriza, nažalost, kultura i umjetnost prve nastradaju. S druge strane, usudila bih se reći da većina Hrvata naprosto ne živi ni suvremenu umjetnost, ni kulturnu baštinu. Mi smo umjetnički neobrazovan narod koji u osnovnim školama ima samo jedan sat likovne kulture. Našem su obrazovnom sustavu razvijanje kreativnosti i usvajanje umjetnosti nebitni, a to se odražava poslije i na tržište i druge aspekte društva. Možda postoje ljudi koji, kako kažete, imaju novca, ali čini se da ga ne znaju potrošiti na umjetnost jer i sami ne poznaju umjetničku vrijednost.

I sama ste umjetnica. Kakva su vaša iskustva u prodaji? Smatrate li da je sajam najbolja forma za to?

- Osobno imam ostvarene suradnje s nacionalnim muzejima i nekoliko hrvatskih kolekcionara i moram reći da sam za sada zadovoljna u vezi s tim, ali, napominjem, nekoliko nacionalnih muzeja i nekoliko kolekcionara ne čine tržište. Forma sajma je sjajna platforma za prezentaciju i prodaju umjetnina. Na ovom studentskom sajmu studenti će imati mogućnost ostvariti komunikaciju s potencijalnim kupcima i galeristima na licu mjesta. Upoznat će se sa svojim kolegama i profesorima iz drugih gradova, vidjeti radove s drugih akademija… Većina će prvi put izlagati izvan akademije i imat će prvu svoju galerijsku prezentaciju.

Pretpostavljam da se na sajmu predstavlja dio studenata. Prema kojem ste ih ključu birali?

- Na sajmu će se predstaviti deset studenata iz Osijeka, a ukupno će ih biti četrdeset. Studente smo birali prema izvrsnosti, a konačni odabir obavit će Hrvatsko društvo likovnih umjetnika.

Sličnu manifestaciju ALU organizira već 15 godina. Ako ste se ugledali na njih, reklo bi se da rezultata ima. Kakva su njihova iskustva?

- Još sam kao studentica na ALU u Zagrebu sudjelovala na Cash&Carry, i to je, moram priznati, bilo sjajno iskustvo. Tada smo kao studenti znali zaraditi konkretan džeparac. Manifestacija je bila i čini se još uvijek je vrlo popularna među Zagrepčanima. Dovoljno o tome govori da je zaživjela dugi niz godina. Čini se da ćemo morati malo više senzibilizirati Osječane na ovakvu praksu jer je njihov odaziv na naše prodajne manifestacije bio poražavajući.

Ima li smisla ovakav sajam organizirati u Osijeku, dovesti studente iz drugih gradova?

- Mislim da Osječanima prvo moramo utabati put do naših studenata i razviti bolju komunikaciju na toj relaciji. Bojim se da Osijek trenutačno nema kapacitet za velike produkcije poput ove u Zagrebu.

Je li sajam ‘slučajno‘ u vrijeme adventa?

- Sajam je ciljano u vrijeme adventa, sjajno mjesto gdje možete kupiti definitivno originalan, najvrjedniji poklon ili obogatiti vlastiti prostor umjetničkim djelom.