Objavljeno 22. studenog, 2018.
Franjevci predano rade na popisu jer smatraju da ih na to obvezuje povijest
U Franjevačkom samostanu u Vukovaru - na posebnom, dostojnom mjestu – naći će se, a očekuje se da bi to moglo biti u skoro vrijeme, popis vukovarskih žrtava iz 1991. godine na kojem vukovarski franjevci rade gotovo godinu dana.
U ovom je trenutku na tom popisu više od 3000 imena, no to nije i konačan broj. "Želja nam je u krugu samostana istaknuti taj popis kako bismo svim vukovarskim žrtvama mogli biti vječno zahvalni s upaljenom svijećom i molitvom u srcu", kaže vukovarski gvardijan, fra Ivica Jagodić.
Čuvari povijesti
Naime, ni 27 godina nakon Domovinskog rata Vukovar ne zna točan broj žrtava. Ta je činjenica bila i povodom inicijative franjevaca s kraja 2017. godine da pokušaju napraviti popis svih vukovarskih žrtava. "Krenuli smo s tim kako bismo mogli ispravno pisati povijest", kaže fra Ivica Jagodić dodajući kako je "zbog istine" važno imati, na jednom popisu, imena svih vukovarskih žrtava. Spomenut će poginule hrvatske branitelje i pripadnike Civilne zaštite, zatočene i ubijene u srpskim koncentracijskim logorima, nestale za čije se grobove još ne zna, branitelje koji su došli iz drugih krajeva Hrvatske i inozemstva braniti Vukovar gdje su izgubili život, civile... Procjene, inače, govore da je 1991. u Vukovaru bilo od 2800 do 3600 žrtava, a moguće i više.
"Vukovar je pretrpio najveću žrtvu u Domovinskom ratu. To je bilo 87 dana opsade, neprijatelj je svakodnevno napadao grad. Nažalost, i unatoč tolikim godinama, još uvijek nemamo konačan i sveobuhvatan popis svih poginulih i ubijenih hrvatskih branitelja i civila Vukovara stradalih u agresiji 1991. Željeli bismo kompletirati popis vukovarskih žrtava kako bismo mogli raspolagati preciznim podacima radi naše povijesti i naše baštine za naraštaje nove zbog kojih svaka žrtva ima smisao i ponos", rekao je vukovarski gvardijan i dodao: "Time želimo upisati trajan spomen svih žrtava Vukovara u Domovinskom ratu, na što nas i povijest obvezuje kako se ni jedna žrtva ne bi zaboravila, ali je jednako tako važno i kako se u budućnosti žrtva Vukovara i Vukovaraca ne bi umanjila ili krivo navodila i interpretirala."
Prema gvardijanovim riječima, u Franjevačkom samostanu čuva se arhiva i kronika grada Vukovara od 1720. godine. "Mi franjevci višestoljetni smo čuvari povijesti grada Vukovara, i stoga i u ovome vremenu želimo ispisati cjelovitost i istinitost žrtve Vukovara u Domovinskom ratu", naglašava fra Ivica te dodaje i kako savjest nalaže "zadržati u pamćenju, u molitvi i u našem vjerničkom zajedništvu obvezu pijeteta svim nevino stradalima koji su u obrani suvereniteta Republike Hrvatske - bez obzira na nacionalnost - poginuli, ubijeni, nestali, zatočeni ili na koji drugi način stradali u Vukovaru". Govoreći o prikupljanju podataka o vukovarskim žrtvama, neprestanim provjerama popisa, jer svaki detalj mora biti točan, fra Ivica objašnjava kako je "franjevcima oduvijek bilo povjereno biti uz narod, što se posebno odnosi na najteže trenutke". Dodaje i da u tako važnoj zadaći "nema žurbe". Podsjeća i kako su franjevci radili popis žrtava 1918. nakon Prvog svjetskog rata, dok je nakon Drugog svjetskog rata to "bilo preopasno".
Rade temeljito
"Sada, nakon Domovinskog rata, s obzirom na to da ni 27 godina poslije ne znamo broj žrtava Vukovara 1991. godine, organizirali smo se i počeli raditi na popisu", objašnjava vukovarski gvardijan. Činili su to, i još uvijek čine, kontaktima s institucijama, udrugama iz Domovinskog rata, pojedincima, imena žrtava dobili su i od 204. vukovarske brigade, od "Tigrova"... Vrlo brzo na njhovu se popisu našlo prvih više od 1000 imena. Taj je "impozantni, potresni popis" bio na zidu samostanskog hodnika, s otisnutim imenom i prezimenom, datumom rođenja, datumom i mjestom stradanja svake žrtve.
Popis žrtava, zaključit će fra Ivica Jagodić, obavlja se temeljito, podaci su u računalnoj bazi i provjerava se svaka dojava. Napravljen je i obrazac s osnovnim podacima za svaku žrtvu, na kraju kojeg je i prazan prostor gdje se može upisati kako je žrtva stradala. "Usmrtila ju je granata koja je pala kada je zatvarala prozor svoje kuće. Odvezena je i otada nemamo nikakvih informacija", zapisala je u taj prostor jedna kćerka o sudbini svoje majke u ratnom paklu Vukovara...
Sanja Butigan
Dražen Živić
Institut “Ivo Pilar”, Vukovar:
Utvrđivanje žrtava trebao bi biti nacionalni znanstveni projekt
Dražen Živić, voditelj vukovarskog područnog centra Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar” izjavio je kako “postoje objektivni razlozi” zbog kojih do danas nema cjelovitog popisa vukovarskih žrtava jer nedostaju podaci o svim kategorijama poginulih. Znanstveno je opravdano, dodaje, da se ukupne žrtve analiziraju, utvrđuju, interpretiraju po kategorijama - branitelji, civili, nestali... Kaže i da su se popisi žrtava radili prema raznim službenim evidencijama, ali i da postoje žrtve za koje nitko nije podnosio zahtjeve jer obitelji nema, a nitko javno nije pozvao da ljudi dođu i kažu što znaju. “Koliko mi je poznato, poziv vukovarskih franjevaca prvi je pokušaj da se i na taj način prikupe podaci, i držim da je to pozitivno, a k tome se i oni oslanjaju na niz već sužbeno prikupljenih podataka”, kaže Živić, dodajući i da takvi podaci uvijek moraju biti provjereni iz više izvora. “Inicijativa franjevaca je dobar i vrijedan korak naprijed jer bi se mogle popuniti praznine, ono što ostane izvan službenog dosega, i pomoći će da se približimo istini. Zaključuje pak da bi “utvrđivanje svih vukovarskih žrtava trebao biti veliki nacionalni, znanstveni projekt”.
“Važno nam je da ni jedno ime ne propustimo”
I sada, na 27. obljetnicu tragedije Vukovara, kada je u gradu bilo 65.000 hodočasnika iz cijele Hrvatske, prilazili su gvardijanu ljudi s podacima za popis žrtava. Fra Jagodić poziva i dalje da se jave svi koji imaju podatke o vukovarskim žrtvama. “Važno nam je da ni jednu žrtvu ne propustimo”, poručuje. Popis, kada bude cjelovit, bit će i u samostanskom arhivu. “To je naša misija, i odgovornost, da pratimo povijest našeg naroda, ali i tješimo i hrabrimo u tim najbolnijim trenutcima kada govorimo o žrtvama. Podatke ćemo, dakako, ustupiti i za potrebe znanstvenih istraživanja”, kaže fra Jagodić, govoreći i kako je u crkvi sv. Filipa i Jakova, s obzirom na veličinu vukovarske žrtve, teško naći dovoljno termina za mise zadušnice. K tome, Vukovarci i svi koji dođu u Vukovar moći će se, kada popis bude izložen, zaustaviti kraj imena žrtve, svojih dragih, pomoliti se i zapaliti svijeću.
2800
do 3600 žrtava, prema procjenama, bilo je 1991. u Vukovaru
temeljito
PROVJERAVA SE SVAKA DOJAVA