U Osijeku je održan 18. Performance Art Festival, postajući ovogodišnjim izdanjem ne samo punoljetnim nego i okupivši, pod znakovitim nazivom Optimizam, još jednom u kontinuitetu od 2001., umjetnike, performere te godinama vjerne, ali i nove naraštaje publike.

Osamnaest godina održavanja nipošto nije malo, ponosni su organizatori, jer festival je od osnutka do danas osječkoj publici predstavio cijeli niz domaćih i međunarodnih umjetnika i umjetničkih skupina u okviru različitih kustoskih pristupa umjetnosti izvedbe. Do sada je predstavljeno gotovo sto izvedbi najvećim brojem domaćih, ali i međunarodnih autora, koji su sudjelovali u autorskim i tematskim koncepcijama pozvanih kustosa festivala.


- Pozvani autori koncepcija pojedinačnih izdanja festivala su i sukreatori njegova širokog i otvorenog estetskog i problemskog usmjerenja. Izbornici, kao i umjetnici, s individualnim polazištima iz različitih umjetničkih područja i disciplina, od vizualnih umjetnosti i intervencija u javnom prostoru, do suvremenog plesa, fizičkog teatra i audiovizualnih eksperimenata, pridonijeli su tomu da se Festival tijekom godina profilira na sjecištu mnogostrukih pristupa izvedbenom. Upravo stoga u lokalnom kontekstu pridonosi upoznavanju različitih pristupa umjetničkom performansu - napominje koordinatorica festivala Ana-Marija Koljanin te dodaje da je Festival nastao 2001. na inicijativu Ivana Faktora koji ga vodi do danas.


Ove je godine kustos bio Zvonimir Dobrović, okupivši umjetničke radove i intervencije koje propituju stvarnost koju živimo i probleme koji se nameću kao teme koje često bolno uokviruju našu svakodnevicu, dotičući se nacionalizma, siromaštva, ekonomskih migracija, društvene netolerantnosti na različitost.


- Hrvatski javni prostor obiluje svakodnevnim novim, inspirativnim neuralgijama za angažirani umjetnički rad i po tome je Hrvatska za umjetnost idilična zemlja. Po ostalim je, životno bitnim kriterijima, sâm dostojanstven život – umjetnost. Upravo se na ovoj premisi ogoljavanja domaće besperspektivnosti gradio ovaj program koji je, unatoč svemu, u svojoj srži ipak optimističan. Jer propitivanje je i dalje želja za promjenom, za napretkom, za boljim. Hvatamo se za impulse energije, umjetničke kreativnosti, koja nije u potrazi za estetikama šoka ili boli, već za najobičnijim pulsom koji nam dokazuje da smo još među živima - srž teme festivala sročio je Dobrović.


- Zvonimir Dobrović predsjednik je udruge Domino, koja između ostaloga kurira i naš najveći festival performansa, Perforacije, u Zagrebu i brojnim drugim hrvatskim gradovima, te je Domino i suorganizator ovogodišnjeg izdanja, kroz program Noći performansa, koji je inicirala Mreža izvedbenih umjetnosti, koju također vodi Domino, te nam je drago da smo nastavili prošle godine započetu suradnju - dodaje Koljanin.


Festival je održan u Galeriji Kazamat, prvi put ponovno nakon 2004., zahvaljujući izvrsnoj suradnji s osječkim HDLU-om i voditeljicom galerije, Kristinom Marić. Tijekom dva dana publika je u Galeriji Kazamat pratila angažirane umjetničke radove i performanse Lucije Žuti (Zastava), Nebojše Vukovića (Šetač), Nikoline Butorac (Iza Crvenog) i Vesne Mačković (Jesam li ja vaša najljepša lezbijka, biseksualka, trans osoba ikad?), sudjelovala u raspravama na temu produkcijskih uvjeta na nezavisnoj sceni, te na radionici o anesteziji Gdje ima dima, ima i vatre, na kojoj se učilo kako se raznim travama i kućnom radinošću možemo anestezirati za razne vrste interakcija sa sustavom, zdravstvenim, pravnim, obrazovnim ili nekim drugim.

Završnica festivala odvijala se u javnom prostoru, kada je Siniša Labrović na Trgu Ante Starčevića u performansu Moj tata je najbolji na svijetu simbolično u dijalogu s Ocem Domovine apostrofirao krhkost i upitnost društvenog optimizma u Hrvatskoj danas, u kojoj ne prestaje rasti broj svih onih koji se odlučuju na odlazak iz domovine.