Dok su moji roditelji muku mučili kako da me sa 16 godina zadrže u kući i natjeraju da poštujem "policijski sat", ja danas svoga sina ne mogu istjerati iz njegove sobe! Prošli vikend dao sam mu sto kuna i molio ga da iziđe nekamo s prijateljima ili djevojkom, ali on me nije ni "doživio"! - počinje svoju priču 47-godišnji Osječanin na rubu očaja zbog činjenice da mu je dijete "zarobljeno" u virtualnom svijetu.

- Počelo je bezazleno. Kada je imao 11 godina, kupili smo ‘Sony‘, igrao sam i ja s njim. Poslije, kada smo mu dopustitli da se koristi internetom, počeo je igrati online igrice u slobodno vrijeme. Nisam u tome vidio ništa loše. No kad je krenuo u srednju školu, počeli su problemi. Kasnio je na nastavu, znao zaspati na satu. Kada nas je razrednica pozvala u školu, ostali smo šokirani. Ona je aludirala na to da dijete vjerojatno do kasno u noći ostaje vani, možda pije i drogira se. No mi smo znali da to nije moguće jer je sin rijetko izlazio i bio je povučen tip. Onda smo počeli pratiti što se događa nakon što se poslije 22 sata povuče u svoju sobu ‘na spavanje‘ i shvatili da on uopće ne spava! Do 1-2 ujutro igra igricu, onda legne i navije sat u 4, pa opet igra sve dok mu sat u 7 ne zazvoni da se mora probuditi za školu! Pokušali smo mu objasniti da je to loše, pa smo mu iskopčali računalo iz struje, a na kraju sam ga i odnio u podrum. No on je ipak nastavio po svome, igrao je igrice preko mobitela ili u obližnjoj igraonici - govori očajni otac, koji ne zna kako da se bori s onim što je, očito, ovisnost o internetu, te poručuje roditeljima da češće provjeravaju što im djeca rade zatvorena u svoju sobu jer više ni tamo nisu tako sigurni.

Njegova priča i više je nego dobro poznata dr. Mariji Kribl, voditeljici Centra za prevenciju i liječenje bolesti županijskog Zavoda za javno zdravstvo, iz kojega upozoravaju - mladi su pod sve većim utjecajem interneta, te iako ovisnost o internetnu još uvijek nije službeno prihvaćena i definirana, prema svemu sudeći, među tinejdžerima je sve više onih koji ne mogu bez računalnih igrica i društvenih mreža.

- Nove tehnologije uzimaju danak i nova znanstvena istraživanja pokazuju da, bez obzira na to što tu nije riječ o ovisnosti o nekoj tvari, ovisnost o internetu izaziva promjene na mozgu kao što ih izaziva bilo koja psihoaktivna tvar. To je definitivna potvrda da ovisnost o internetu postoji. Da to nije samo stil života, nego razvoj bolesti. Iz istraživanja Poliklinike za zaštitu djece i mladeži grada Zagreba indikativno je da se 91 posto djece koristi internetom, što je normalno i očekivano. No nije normalno da njih 49 posto to čini bez nadzora. Radi se o djeci od 11 do 18 godina - kaže dr. Kribl te dodaje kako je među mladima, a vezano uz internet, sve veći problem tzv. selfie kultura.

- Mi kao profesionalci ne znamo kamo bismo točno stavili tu tzv. selfie kulturu. Svi se nešto fotkaju, uređuju pa postavljaju svoje fotografije na društvene mreže. Broj "lajkova" određuje njuhovu vrijednost, odnosno stvara sliku osobi - vrijedim ili pak ne vrijedim. Osjećaj samopuzdanja koji dobivaju na ovaj način definitvno je lažan jer ne daje pravu sliku o njima kao osobama, što posljedično stvara rascjep.

- To je nova generacija budućih predsjednika, premijera, direktora, menadžera... Hoćemo li za tu generaciju baš zbog "selfie kulture" u budućnosti reći da je narcistična, površna, egocentrična ili što drugo, vidjet ćemo - kaže dr. Kribl.