Novouvedenu Nagradu Goranske kiparske radionice Lokve na 13. trijenalu hrvatskoga kiparstva osvojio je i Vladimir Novak za varijantu svoje monumentalne instalacije koju je već realizirao u nekoliko prostornih situacija. Na netom u Gliptoteci HAZU-a zatvorenom trijenalu predstavljen je 131 rad 107 autora, odabran među njih 206. Čelništvo HDLU-a Osijek i Galerije Kazamat nije gubilo vrijeme pa je mladoga umjetnika ‘uhvatilo‘ na vrijeme i rezerviralo termin za njegovu prvu osječku samostalnu izložbu.

​Trijenale je zatvoreno 11. studenoga, a za manje od tjedan dana otvorena je Novakova izložba u Kazamatu, gdje se može pogledati do 2. prosinca.

Naziv "CGK11_18" na prvi se pogled čini kompliciranim, no zapravo je riječ o kratici - C za kompoziciju te GK za Galeriju Kazamat. Brojka 11 označava redni broj ciklusa, a 18 godinu 2018. Svaki put izložbu prilagodi prostoru, mijenja broj instalacija, raspored i međuodnos s arhitekturom prostora. Kazamat je specifičan zbog bačvastog svoda pa sve ima posebnu atmosferu.

"Čovjek je samo trska, najslabije biće u prirodi; ali on je trska koja misli. Nije potrebno da se čitav svijet angažira da bi on bio uništen: dovoljna je samo trunka, samo kap vode da se čovjek ubije. Ali i onda kada ga svijet uništi, čovjek ostaje uzvišeniji od svog ubojice, jer on zna da umire i poznata mu je nadmoćnost koju svijet ima nad njim; a svijet, on o tome ništa ne zna."

(Blaise Pascal, Misli) Činilo mi se zgodnim započeti tekst o djelima Vladimira Novaka upravo Pascalovom usporedbom čovjeka s trskom. Povlačeći paralelu između trske i čovjeka, francuski je filozof i matematičar uspostavio dihotomijski odnos između pretjerane krhkosti materije i nadmoćne snage misli", piše povjesničar umjetnosti Igor Loinjak u popratnom tekstu naslovljenom Esej o trsci ili prilog razmatranju djela Vladimira Novaka.

Novakova je izložba već druga u mandatu nove voditeljice Kazamata, Kristine Marić, koja je na godišnjoj skupštini društva izabrana u listopadu, naslijedivši Andreja Tomića na toj funkciji te preuzevši do kraja kalendarske godine godišnji izlagački program. Riječ je o 10-ak izložbi, plus pozivne, koje predlaže Umjetnički savjet.

- Voditelj ne mora nužno biti taj koji odabire umjetnike i izložbe, više je koordinator i organizator - kaže Kristina, koja će na čelu Kazamata biti dvije godine. S obzirom na to da za obnašanje ove funkcije nije u pravom smislu honorirana, neki brzo odustanu, svjesna je Kristina, no ima i onih koji su o(p)stali dugo. Srećom, voditelj Kazamata obično ima i drugi posao (jer od nečega mora živjeti), a sreća je i da se uvijek nađe neki mladi entuzijast pa se kontinuitet ipak održava. Na pitanje spašavaju li utopljenika ili doista vjeruju u Udruženje, Kristina tvrdi da vjeruju. Optimistična je nova voditeljica, premda svjesna problema s kojima se HDLU Osijek susretao posljednjih godina. No, dovoljno su mladi i naivni, kaže, pa vjeruju da će to poboljšati.

U tom smjeru ide i ova izložba autora karakterističnoga po svojim velikim instalacijama, nagrađivanoga za svoj rad i izlagački aktivnoga i u Hrvatskoj i u inozemstvu.

Vladimiru je iznimno drago što konačno svoj rad izlaže u autohtonom podneblju u koje trsku nije morao dovoziti izdaleka (kao kad je izlagao primjerice u Zagrebu ili Nizozemskoj) i skupo plaćati transport, nego je u neposrednoj blizini ima u izobilju, Poseban odnos njeguje prema vegetacijskom svijetu i trsku pokušava iščitati na više razina, djelomice i jer je studirao i krajobraznu arhitekturu.

- U prostoru se Kazamata stvorila sretna situacija u kojoj su nedostatci prostora postali prednosti koje umjetnik nije propustio uključiti u izložbenu koncepciju. Pojačana vlažnost galerijskoga prostora stvorila je podneblje nalik na ono u kojemu je trska bila prije no što ju je Novak uzeo iz prirode. Močvarnost osječke, a samim tim i kazamatske atmosfere smještene uz rijeku Dravu izmještenom materijalu vraća dio prirodnosti koju je fizičkim premještanjem u prostor galerije trska izgubila. Tako je skulpturalna forma zadobila instalacijski i ambijentalni karakter - zaključuje Loinjak.