Objavljeno 19. studenog, 2018.
Katedrala je u dobrom stanju. Najveći su problemi su u donjim zonama zbog kapilarne vlage, kaže restaurator i konzervator Marko Buljan
ĐAKOVO
Skele i prigušeni zvuk skalpela, četkica i drugog pribora u rukama konzervatora i restauratora u unutrašnjosti đakovačke katedrale - bazilike sv. Petra, nesvakidašnji, veliki stroj na ulazu u tu stolnu crkvu... – prizori su i aktivnosti koji se ovih dana mogu vidjeti oko najpoznatije đakovačke znamenitosti i u njoj. U Nadbiskupskom ordinarijatu pojašnjavaju da Đakovačko-osječka nadbiskupija provodi projekt "Integrirani razvojni projekt obnove i turističke valorizacije kulturno-povijesnog nasljeđa biskupa Josipa Jurja Strossmayera – I. faza: Izrada pripremne dokumentacije", koji je sufinanciran nepovratnim sredstvima iz Europskog fonda za regionalni razvoj.
Pukotine u gornjoj zoni
- Provedba projekta počela je u prosincu 2017. i trajat će do prosinca 2019. godine. Cilj je pridonijeti lokalnom i regionalnom gospodarskom razvoju kroz unaprjeđenje turističke valorizacije kulturno–povijesne baštine povezane s likom i djelom biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Svrha je projekta provedba stručnih istraživanja te priprema studijske i projektne dokumentacije neophodne za radove koji će se provoditi u drugoj fazi predloženog integriranog programa. U okviru navedenog projekta u studenome 2018. godine izvedeni su konzervatorsko-restauratorski istraživački radovi na eksterijeru katedrale sv. Petra kako bi se definirali uzroci i stupanj oštećenja te dale smjernice za obnovu - ističu u Ordinarijatu.
Konzervatorska i restauratorska struka ima dobre vijesti kada je o općem stanju katedrale riječ, to više što je od završetka njezine gradnje prošlo punih 136 godina. Biskup Strossmayer gradio ju je, naime, od 1866. do 1882., izabravši najbolje majstore i materijale toga vremena. Da je to bio pravi izbor potvrđuje se i danas, nakon gotovo 14 desetljeća.
- Katedrala je u iznenađujuće dobrom stanju, no najveći su problemi u donjim zonama zbog kapilarne vlage koja je jako dugo djelovala i soli su počele na nekim dijelovima izbijati na površinu. U gornjim zonama, s obzirom na to da, normalno, nije bilo pristupa, ima pukotina od prijašnjih događaja poput potresa, detonacija iz vremena rata i dr. No, s obzirom na sve to, u poprilično je dobrom stanju - ocjenjuje diplomirani konzervator i restaurator Marko Buljan, vlasnik obrta za konzervatorsko-restauratorske usluge Mural iz Čepina. Buljan s kolegama trenutačno radi na konzervatorsko-restauratorsko-istraživačkim radovima u unutrašnjosti katedrale – na zidnim slikama, zidovima i dr.
Smjernice za obnovu
- Cilj nam je prikupiti što više podataka vezanih uz sam sastav materijala od kojih je sagrađena i uređena katedrala, obaviti čišćenje, a kako bismo mogli odrediti smjernice za buduće konzervatorsko-restauratorske radove i, uz kemijske analize, provjeriti koje se količine soli nalaze u žbukama, vrste pigmenata kako bismo mogli što bolje davati smjernice za obnovu - kaže Buljan. Uz pomoć dizalice on i kolege bili su u gornjoj zoni katedrale.
– Freske imaju jako puno pukotina, bit će potrebna neka vrsta injektiranja, fiksiranja oslikanog sloja, no i dalje, s obzirom na to da to nije rađeno jako dugo, katedrala je u poprilično dobrom stanju - ocjenjuje Buljan.
Pred konzervatorsko-restauratorskom strukom zahtjevna je građevina, počevši od njezinih dimenzija, visine, a katedrala je cijela oslikana.
– Posla je puno i da bismo došli do konačnog zaključka o stanju i stupnju, uzrocima oštećenja katedrale, treba prikupiti jako puno informacija koje će moći stvoriti kvalitetan elaborat za obavljanje kvalitetnih radova - kaže Buljan.
U obrtu Mural planiraju svoju fazu posla završiti do kraja godine
- Naši poslovi isprepleteni su s poslovima kolega koji rade neke stvari u okviru istraživačkih radova - dodaje Buljan.
Sva saznanja ući će u jedinstven elaborat.
Suzana Župan
Potres iz 1933. i požar iz 1964. godine
Dana 23. lipnja 1933. katedrala je doživjela veliki požar, što je izbio u orguljama koje su potpuno izgorjele, a stradala je i ornamentika, freske, slike... Obnovu je poduzeo biskup Antun Akšamović i trajala je od 1933. do 1936. Snašao ju je i potres, i to 13. travnja 1964., kada su oštećeni tornjevi, pročelje, vanjska arhitektonska dekoracija, satovi, a u unutrašnjosti su nastale pukotine i oštećenja žbuke.. Obnova tih, ali i oštećenja iz II. svjetskog rata, trajala je od 1964. do 1969. Ugrozilo ju je i granatiranje grada iz ratne 1991. Uz postojeći inventar, u katedralu u jednom trenu može stati 4000 osoba.
Najveća u Hrvatskoj
Iako je prvobitno predviđeno da gradnja katedrale traje pet, ona se odužila na 16 godina. Stajala je 1,2 milijuna forinti, plus materijalna dobra Biskupije. Najveća je to crkva u Hrvatskoj, no ne i najviša. Za gradnju je potrošeno 7.000.000 opeka. Posvećena je 1. listopada 1882.
Od završetka gradnje bazilike sv. Petra prošlo je punih 136 godina.