DONJA PIŠTANA

Dana 4. prosinca bit će obilježeno 28. godina od pogibije dvojice hrvatskih branitelja, pripadnika Specijalne policije Našice, Momira Krmpotića i Milana Puhanića, koji su živote izgubili u šumi između Donje i Gornje Pištane. Na mjestu njihove pogibije, usred šume, podignuto je spomen-obilježje koje je svakoga dana, zahvaljujući ocu i sinu iz Donje Pištane, uređeno, očišćeno i uredno. Naime, Mato (69) i Goran (44) Paradžik već punih 20 godina, prema vlastitoj želji, redovito uređuju ovo spomen-obilježje.

- Sve je počelo prije dvadesetak godina, kada smo sin i ja, šećući šumom, došli do tog spomen-obilježja, jer smo znali da je tamo i čisto htjeli pogledati u kakvom je stanju. Budući da se nalazi na brdu i put k njemu vodi kroz šumu, roditeljima je dosta teško doći. No kad god mogu, oni su ovdje, kao i suborci poginulih branitelja. Ipak, koliko god se trudili uređivati, vrijeme i vremenske prilike čine svoje. Tako je ovo spomen-obilježje stalno na kiši, suncu, vjetru i snijegu i može ga se uredno održavati jedino uz stalnu brigu. Tako smo sin i ja, bez razmišljanja, odlučili redovito posjećivati i uređivati obilježje. To je najmanje što možemo učiniti za ove hrabre mladiće koji su dali najsvetije od sebe da mi danas možemo biti slobodni – kaže Mato Paradžik. Pri svakom dolasku u obilazak spomen-obilježja roditelji pokojnog Momira Krmpotića svoj automobil parkiraju pokraj Matine kuće i tako se rodilo prijateljstvo, a kad su saznali da Mato i njegova obitelj uređuju spomen-obilježje u šumi, roditelji nisu znali na koji im način zahvaliti.

- Ostali smo zatečeni, oboje smo imali pune oči suza. To je jedna predivna gesta obitelji Paradžik koji, eto, ljubavlju prema domovini i odajući počast žrtvi hrvatskih branitelja, čine ogromno, nemjerljivo ljudsko djelo. Postali smo veliki prijatelji jer na ovo što oni rade rijetko se tko odluči. Hvala im od srca, nama to neizmjerno znači jer kad god poželimo, možemo slobodno doći na mjesto gdje su naš sin i njegov prijatelj ostavili svoje mlade živote na oltar domovine - kaže otac pokojnog Momira, Nikola Krmpotić iz Našica.

Mati je šetnja nužna i s obzirom na to da boluje od šećerne bolesti.

- Do spomen-obilježja ima nekih pet kilometara tako da, uz želju da ovaj spomenik i okoliš budu dostojni i uredni, odmah odradim i svoju terapiju. Napravio sam i klupu pokraj spomenika. Moram priznati da više od pola našeg sela i ne zna da to spomen-obilježje uopće i postoji, a riječ je o momcima koji su poginuli da ovo područje bude slobodno. Nama je srce puno svaki puta kada dođemo ovamo, ništa nam nije teško što god treba napraviti jer hrvatskim braniteljima treba vječno biti zahvalan – zaključio je Mato Paradžik. V.G.