Vinkovčanin Ivan Hovanjec (55) dragovoljno se javio u obranu Domovine još u ožujku 1991. kada je sve "mirisalo" na rat. Prvo je sa skupinom Vinkovčana bio u ispomoći u vukovarskoj policiji, a poslije je postao pripadnik 2. bojne 3. A brigade "Kune" i bio na položajima sjeverno od Nuštra s kojih se topništvom pomagalo obrani Vukovara. Posebno je ponosan što je 11. studenoga PAT-om 20/1 oborio srpski zrakoplov koji je namjeravao svoj smrtonosni teret istresti na već ionako iscrpljeni i razoreni Vukovar.

- Tog smo dana od zapovjedništva 109. brigade i 11. domobranske pukovnije dobili dojavu kako na liniji Žankovac-Borinci imaju stalna nadlijetanja srpskih MiG-ova koji raketiraju i bacaju "krmače". Došao sam kao ispomoć s protuzrakoplovnim topom sjeverno od Nuštra i vidio kako tri srpska MiG-a raketiraju naše dečke i prave krug iznad nas te su bombardirali naše položaje na Žankovcu. Pričekao sam ih da se vrate i kada su dva prošla, trećeg sam pogodio. Poslije sam čuvao skladište i crpku Ine na izlasku iz Vinkovaca prema Nuštru i sjećam se da nas je na biciklu posjećivao svećenik Marko Bubalo. Opet su nas vratili u Nuštar prema okupiranom Ostrovu, poslije prema Pačetinu i Ceriću, uglavnom, gdje god je bilo najteže slali su nas iz 2. bojne s protuzrakoplovnim topom i "bestrzajcem". Kada je srpska vojska početkom listopada ušla tenkovima u Nuštar, nakon sat-dva smo je potjerali do izlaska iz Nuštra prema Henrikovcima i na tim položajima ostali smo osam i pol mjeseci – kaže Ivan Hovanjec dodajući kako je bio vojnik sve do 2000. kada je umirovljen. Jedanput je ranjen i 30-postotni je invalid. Posebno je ponosan što je do lipnja gotovo svakodnevno odlazio u Vukovar dovozeći s, danas pokojnim, Markom Barišićem pomoć vukovarskim braniteljima.

- Imali smo malo oružja i razveselili smo se kada smo u Vinkovcima zaustavili teretni vlak kojim je JNA odvozila naoružanje u Srbiju. Najviše toga prevezli smo u Vukovar dok se moglo, a poslije kada je Vukovar bio u okruženju i "kukuruznim putem" koji su naši dečki osiguravali. Moja je postrojba sudjelovala i u zauzimanju vinkovačke vojarne. Nakon što su zauzete vojarne diljem Hrvatske, bilo je lakše što se tiče naoružanja, ali mi je bilo žao što više nismo mogli pomoći ovom napaćenom gradu. Kada je u listopadu krenuo proboj prema Vukovaru i kada su naši već bili u Marincima, akcija je zaustavljena i mislim da je to bila pogreška jer mogli smo prodrijeti do Vukovara i donijeti pomoć. Dosta je tada naših poginulo - zaključuje. M.Flego