Hrvatska je imala dobru podršku svojih navijača. Okupilo ih se oko 3000, iako sektor koji je bio predviđen za njih nije bio posve popunjen. U okruženje Wembleyja počeli su stizati tri sata uoči susreta. Zagrijavanje je bilo u obližnjim pubovima iz kojih su se mogle čuti uobičajne naše navijačke pjesme. Dobro raspoloženje prenijelo se i na tribine, iako se baš ne može reći kako je atmosfera bila užarena. Pjevalo se povremeno, a s engleske strane oglašavale su se trube, a svi gledatelji dobili su zastavice u nacionalnim bojama, pa kad bi svi zamahali, dobila bi se zgodna slika. Nerijetko je vladala baš tišina, a onda su se konačno probudili naši navijači i počeli davati glasniju podršku Vatrenima, pa su se nerijetko samo oni čuli na Wembleyju. Dio tribine gdje su bili naši fanovi krasila je i zastava grada Vukovara uz Dan sjećanja na njegove žrtve. U drugom dijelu utakmice javili su se i engleski navijači, no “kockice” su i dalje dominirale na tribinama, posebno nakon što je Kramarić pogodio za vodstvo. Taj je trenutak izazvao pravi delirij u sektoru s našim navijačima, ali na kraju oni nisu imali razloga za slavlje jer je Engleska uspjela preokrenuti pa je susret završen raspjevanim Wembleyjem i engleskim navijačkim hitom “Coming home, football coming home”. D.Keler