Danas 58-godišnjakinja, Mira Vrdoljak bila je ratne 1991. godine sudionica obrane Vukovara. Živjela je tada u Vukovaru, radila je u tvornici "Borovo", bila majka dvoje malodobne djece. Priključila se Zboru narodne garde, njezin je ratni vukovarski položaj bila Lijeva supoderica. Kad nije radila u sanitetu, s puškom na ramenu stajala je uz svoje suborce.

"Zbrinjavali smo ranjenike; bili su to strašni prizori ranjavanja", kazuje. Krajem listopada ‘91. i sama je bila ranjena. Završava tada u "Borovo Commerceu", pomoćnoj ratnoj bolnici u vukovarskoj četvrti Borovo naselje. "Htjeli smo natrag u Vukovar, no gotovo da se više nije ni moglo. Trojica su kolega pokušala, nestala su, ubijena, poslije se saznalo da su upala u zasjedu. Slučajem sam, eto, to preživjela", prisjeća se. Preživjela je i 19. studenoga kada je to sklonište zapaljeno, a brojni ranjenici, civili i branitelji morali se predati okupatoru. "Potrpali su nas u autobuse, odvezeni smo u logore", nastavlja ta braniteljica, koja je u zatočeništvu u Srbiji provela devet mjeseci. Logori Stajićevo i Begejci, Sremska Mitrovica, zatvor u Beogradu. "Glava dolje, ruke na leđa. Zlostavljanje, jauci, ispitivanja, strah. Hladnoća i glad. Ne znam kako sam to preživjela", priča o mučnim logoraškim danima. Dok priča, Vrdoljak priznaje kako joj je (pre)teško iznova prolaziti sva događanja otprije 27 godina, sve ono kroz što je prolazila ne samo ona nego i njezini suborci i supatnici iz logora, i žene i muškarci. "Tek u siječnju ‘92. godine saznala sam gdje su mi djeca, da su na sigurnom, na Jadranu", kaže. U Beogradu je bila među onim hrvatskih zatočenicima kojima je suđeno; presuda je bila 15 godina zatvora. "Te psihičke torture bile su puno strašnije, bol od batina prođe", priča Mira Vrdoljak, jedna od braniteljica iz Domovinskog rata kojoj je, kako kaže, u tim teškim trenutcima bilo važno "pokušati ostati koliko-toliko normalnom, za svoju djecu."

Poslije rata, do umirovljenja, ostala je u vojsci. Danas živi u Vinkovcima. "Morala sam iznova učiti kako biti majka, žena. Nosila sam se s posljedicama, potražila sam pomoć, dan po dan tražila načine kako opet normalno živjeti", kaže Mira Vrdoljak koja je smisao svakodnevice poslije ratnih strahota Vukovara i srbijanskih logora pronašla u svojoj obitelji. Članica je Udruge braniteljica i svakog 18. studenoga s Vukovarcima je u Koloni sjećanja, odajući počast žrtvama tog grada, "sa sjećanjima koja, unatoč proteku godina, ne blijede."