Suvremenu državu Bosnu i Hercegovinu ne valja poistovjećivati s njezinom skandaloznom politikom i primitivnom administracijom. Tko tako postupa, ne može prodrijeti u samu srž bosanskohercegovačkoga problema koji leži samo dijelom u središnjici.

Ravnodušnost, nebriga, nemar, neznanje, nepromišljenost, neiskrenost i potkupljivost na općinskoj i županijskoj razini, savršeni su primjeri odnosa administracije prema čovjeku čije se dostajanstvo iz dana u dan na najgrublji način vrijeđa i gazi kao u komunističkom totalitarizmu. A dostajnstvo je ono što čovjeka među ljudima čini čovjekom i što mu se nikada, pogotovo u demokratskom sustavu, ne smije oduzeti. Da bi se izbjeglo generaliziranje, ovim člankom autor želi upozoriti javnost na necivilizirano ponašanje državnih službi u jednoj hercegovačkoj općini i dvaju sudova u Zapadnohercegovačkoj županiji.

U svojoj knjizi La città invisibili (Nevidljivi gradovi), talijanski pisac Italo Calvino, nadahnut srednjovjekovnim putopisom Il Milione di Marco Polo, bilježi imaginarni razgovor između Korčulanina Marca Pola i kineskog vladara Kublaj-kana:

Polo: Da, nosači, kamenotucači, smetlari, kuharice koje odstranjuju pileću iznutricu, pralje pognute nad kamenom, majke obitelji koje istodobno miješaju rižu i doje novorođenčad, postoje samo zato što mi mislimo na njih.

Kublaj: Istinu govoreći, ja nikada o njima ne razmišljam.

Polo: Onda ne postoje.

Kublaj: Ta nam pretpostavka, čini mi se, ne bi odgovarala. Bez njih nikad ne bismo mogli ljenčariti učahureni u svojim ležaljkama.

Polo: U tom slučaju ovu pretpostavku valja isključiti. Što znači da je ona druga ispravna: da oni postoje, a mi ne.

Kublaj: Tako smo dokazali da nas, da smo ovdje, ne bi bilo.

Polo: I tako, evo nas ovdje.

Najnoviji izbori u Bosni i Hercegovini izazvali su velike prijepore. Prema izvješćima, Željko Komšić dobio je 225.500, dok je Dragan Čović stao na 154.819 glasova. Prema nekima, izborom Komšića prekršile su se ustavne odredbe koje jamče da sva tri konstitutivna naroda izabiru po jednog člana u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Konstitutivne narode (Bošnjake, Hrvate i Srbe) može predstavljati samo onaj kojeg oni sami izaberu. Ali izborni zakon omogućava majorizaciju, pa izabrani član Predsjedništva može biti legalan, ali mu može nedostajati legitimitet. Neki opet tvrde da Komšić nije ni legalan ni legitiman hrvatski član Predsjedništva BiH. Ovdje je nejasno, između ostaloga, postoje li u BiH državljani muslimanske vjeroispovijesti koji se osjećaju Hrvatima, ili se u brojenju isključivo oslanja na Hrvate katoličke vjeroispovijesti? Prema drugima, izborni zakon prema kojem je Čović pobijedio prije četiri godine, tada je bio dobar, a sada više ne valja, jer Čović nije izabran. Razvidno je da je ovdje riječ o visokoj politici za koju nikada neće nedostajati kandidata, pa i kad u državi BiH ostane samo šačica Hrvata.

Pred same izbore reis-l-ulema (vjerski poglavar bosanskohercegovačkih muslimana) Husein ef. Kavazović svoje je vjernike upozorio da danas "kad su povratili svoju slobodu i dostojanstvo te osigurali pravo da biraju svoje predstavnike", ne trebaju to pravo uskraćivati drugima. Kardinal Puljić, prema izvješćima s već tradicionalnoga Molitvenoga pohoda na Bobovcu, srednjovjekovnom kraljevskom gradu u blizini Kaknja, izjavio je: "Mira nema bez istine, pravde i jednakopravnosti". Dodao je kako posebice moli za one koji Hrvatima žele "oprati pamet" iskrivljivanjem povijesti, kao i za one koji lažno tvrde da Hrvati ne vole BiH kao svoju zemlju. "Mi je volimo i želimo u njoj opstati zajedno sa svim drugim ljudima", kazao je vrhbosanski nadbiskup, uputivši molitvu Bogu da ljudima na položaju podari mudrost, a građanima poštenje kako bi se ojačao mir i napredak.

Ova nekolicina izabranih tekstova ilustrira bar donekle postizborno duhovno stanje frustriranoga hrvatskoga puka. Tekstovi s njemačkoga jezičnoga područja za Hrvate su još gori i puni su protuhrvatskih klišeja. Idealni tip za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH je, prema njima, upravo čovjek čiji je otac Hrvat, majka Srpkinja, supruga Bošnjakinja! Služe li ove označnice kao kvalifikacija za člana Predsjedništva BiH uopće, ne samo hvatskoga, onda je u pitanju reservatio mentalis (prijevara da se pristane na nešto što se ne prihvaća). Ni sam lucidni Macchiavelli ne bi bio u stanju konstruirati slučaj u kojem je ljudska jednostranost toliko opterećena ideologijom da se "jednakopravnim" srpskim i bošnjačkim susjedima jamče sasvim druga prava i na njih primjenjuju sasvim drukčiji kriteriji. Kad ovi šalju Srbe i Bošnjake za svoje predstavnike u Predsjedništvo BiH, time se ne povrjeđuje ni integritet, ni povjerenje ni vjerodostojnost njihova bosniciteta. Hrvati možda nisu ni svjesni da u BiH postoji paralelna država s dubokim korijenjem u bivšoj jugoslavenskoj državi. Oni su još uvijek žrtva ove države u sjeni, ili paralelne države, budući da paralelna država razara demokraciju kao jedini oslonac političkoga i kulturnoga opstanka bosanskohercegovačkih Hrvata. Za razliku od komunizima i sličnih totlitarnih režima koji zlorabe državu kao prisilni mehanizam zaštite vladajućih, temelj demokratske države je Ustav, a nositelj njezine legitimnosti je pojedinac iz kojega izvire pravo.

Temeljne vrijednosti prava kao opća korist, pravna sigurnost i pravda, ujedno su temelji pravne države čiji je smisao služiti općem dobru i biti na korist svih građana. Prema trijeznim glasovima koji se čuju u javnosti, izbori zbilja upućuju na destruktivno ponašanje i kopanje jame pod državom. Zemljom dominira kaotična struktura vlasti koja potiče animozitete i podjele, umjesto da postojećem šarenilu i različitosti naroda, kultura i religija, po uzoru na Švicarsku, omogući da nađu zajednički jezik oko uređenja države u kojoj će svakom državljaninu, bez obzira na etničku i religijsku pripadnost, na svakom djeliću bosanskohercegovačke zemlje biti zajamčena sva ljudska i građanska prava. Tajna švicarskoga uspjeha ne leži u pukom podnošenju različitih kulurnih entiteta koji čine državnu zajednicu, nego u njihovom aktivnom i dinamičnom promicanju. U službenoj BiH se događa suprotno: etničke i kulturne entitete drži se manje vrijednim, katkad i opsanim, izbjegava ih se i ne odaje im se priznanje, i tako ih se čini nevidljivima poput čistača, smetlara, pralja iz Calvinove literature, spomenute na početku ovoga članka.(Priredio: D.J.)

(Tekst autora Hrvoja Čuline, čiji dio prenosimo, preuzet je s portala Hrvati.ch. i integralno objavljen pod naslovom: Slobodni izbori nisu sinonim za demokraciju ni za pravnu državu, 26. 10. 2018.)