Migracije su prvorazredno pitanje već tridesetak godina, od kada političke stranke gube ili dobivaju izbore ovisno o stavovima o migraciji koje propagiraju u svojim političkim programima, kaže dr. sc. Drago Župarić-Iljić te dodaje:

- Mislim da je tomu tako iz bar tri razloga, prvo jer se obujam, pravci i načini na koji ljudi migriraju od razdoblja sloma komunizama usložio i povećao na način da države ne mogu uvijek upravljati tim fenomenom. Drugo, jer nejednaki ekonomski razvoj, ali i socijalna deprivacija i politička nesigurnost te sve više i demografski disbalans, a sve zajedno s promjenama klime i okoliša, bivaju sve snažniji poticaj za svijet u kojemu potreba za migracijom sve većeg broja ljudi eksponencijalno raste, a istodobno su šanse za njom na jedan zakonit i uredan način sve manje i sve više ograničene. Konačno, izrazi i politike protiv migracije odraz su vlastite nemoći EU(rope) i SAD-a da se uspješno bave vlastitim unutarnjim problemima koji uključuju zaostajanje, nejednak životni standard i pražnjenje europskog juga i istoka zbog unutarnjih migracija. U očima populista najlakše je dakako optužiti migrante za sve nedaće s kojima se suočavamo. Europski pučani jasno su se odredili da je zaštita vanjskih granica i sprječavanje ilegalnih migracija prioritet, a da Europska granična i obalna straža, što treba shvatiti kao začetak EU vojske, treba imati veću ulogu u povratku 'ilegalnih migranata'. Dakle, sigurnost je na prvom mjestu, samo nažalost i opet sigurnost granica i teritorija, ali ne i ljudi u tranzitu.



Zašto je Marakeški sporazum sporan? Ili nije? Znači li njegovo neprihvaćanje nastavak podjela u EU-u? Kako se tu treba postaviti RH? Nije obvezujući, ali ipak zbunjuje javnost?


- Nije sporan iz razloga koji mu učitavaju protivnici sporazuma, da on smjera rušenju suvereniteta država, da je zapravo u pozadini želja za islamizacijom Europe, da će omogućiti nesmetane 'ilegalne migracije' i slično. Ništa od toga ne piše eksplicitno u sporazumu niti je intencija da su migracije jedno od suvremenih oružja današnjeg 'hibridnog ratovanja'. On jednostavno želi pokušati učiniti upravljanje migracijama na jedan globalniji, suradnički način među zemljama Ujedinjenih naroda. No, i dalje to čini na način da se protežira selektivnost kod migracija, tj. da države mogu birati koji profil migranata žele i trebaju, a da se istovremeno ograđuju spram neželjenih migranata. Dakle, ne izostaje razina kontrole i suzbijanja neregularnih migracija kao takvih i držanja njih podalje, npr. europskih granica, na način da se ulaže u države podrijetla migranata i države tranzita u vidu partnerstva s njima da preveniraju početne migracijske impulse i/ili zadržavaju migrante na svom teritoriju. Jedino što u slučaju da države već imaju neregularne migrante na svom teritoriju, što mnoge zemlje imaju, samo SAD ima najmanje 11 milijuna čiji je boravak toleriran kao radnici u sivoj industriji, ali koji nemaju nikakav drugi status, preporuka je i smjernica sporazuma da se rade procesi regularizacije njihova statusa. Protivnici sporazuma sada dižu galamu oko toga, ali i sam EU u nekoliko je navrata već provodio takve procese regularizacije za svoje neovlaštene migrante, posebno zemlje europskog juga, a danas je procjena da je između dva i četiri milijuna neregularnih migranata u EU-u. Oni nisu prijetnja, to su neki, pojedini, od iskorištavanih radnika koje vidite po gradilištima ili na sezonskim poslovima u poljoprivredi i turizmu. Sporazum naglašava potrebu da se uz ljudskopravaški pristup, dakle svi migranti su ljudi i trebaju imati ljudska prava, oni i njihove obitelji zaštite od eksploatacije, ali i od diskriminacije, rasizma i ksenofobije koje mogu doživjeti zbog nerazumijevanja, straha i etiketiranja. Ne treba zaboraviti da u nekim aspektima odredbe iz sporazuma, ako se budu primjenjivale, izravno će koristiti i ljudima koji svakodnevno iseljavaju iz Hrvatske u zaštiti njihovih radnih, socijalnih i svih drugih prava. Tako da Hrvatska treba podržati taj sporazum, ali kao i dosad, najveća je opasnost da taj sporazum, koliko god kontroverzan bio, ostane samo mrtvo slovo na papiru.

Pojedini mediji oko pitanja migranata neprestano dramatiziraju kao da je RH pred opsadnim stanjem s obzirom na val migranata iz BiH. Vaš komentar na takvu prezentaciju problema?


- Evo, počnimo od vašeg pitanja. Zašto govorite o "valovima" migranata kao da je riječ o vodi koja nadire, bujici, cunamiju? Dakle, i mediji prezentiraju stvar kao nadiruću ugrozu, gotovo katastrofu, umjesto da prilaze načinima izvještavanja koristeći neutralniju terminologiju. Sve to je samo odraz načina na koji ipak glavni kreatori javnog mnijenja, dakle političari, prikazuju ovaj fenomen. A onda se tobože čude otkud je sad zavladao strah, moralna panika, paranoja kod ljudi da svakoga tko ne liči na domaćeg prijavljuju policiji. Međutim, ovaj proces stigmatizacije i širenja lažnih optužbi spram migranata olakšan je upravo stavom i nastupom samog ministarstva, tj. indicijama nezakonitog postupanja i prekoračenja ovlasti MUP-a prema migrantima oko prisilnih vraćanja na granicama te njihovom rigidnom reakcijom na legitimni zahtjev za monitoringom rada policije, kako sugerira slučaj sprječavanja nadzora pučke pravobraniteljice u graničnim postajama i oko slučaja poginule Madine te lažnim optužbama za krijumčarenje na račun organizacija civilnog društva koje pomažu izbjeglicama, zbog kojih je osuđen i kažnjen Vaš sugrađanin. No mislim da su se MUP i Vlada prilično vjerno odredili dokazati se dostojnim Schengena i odrađivati prljavi veš Bruxellesa i međunarodne zajednice, pa je jasno da se građani ne trebaju bojati zbog sigurnosti. Rizik provale migranata u vikendice u brdskim područjima da se ogriju i prespavaju jest minimalan, no nijedan statistički pokazatelj MUP-a ne govori o tome da se razina kriminaliteta migranata ili tražitelja azila znatno povećala u usporedbi s općom populacijom. A prema onima koji govorom mržnje iz saborskih klupa, s televizije i društvenih mreža šire dezinformacije i pozivaju na linč treba postupati sukladno Zakonu o suzbijanju diskriminacije.



U konačnici, ako je do njega uopće moguće doći, kako zapravo riješiti problem migracija, migranata, zaštite granica, sigurnosti... uključujući i pravnu stranu cijelog problema?



- Iako to nama, u medijima, izgleda kao "europski problem", pravi razmjeri stradanja i problema negdje su drugdje u državama koje su devastirane ratom, siromaštvom, prenapučenošću, klimatskim promjenama. Kako bi se Europa i bogatije zemlje zapada trebale odrediti prema ovome? Zaštitom prava migranata i njihovih obitelji i raditi na regularizaciji statusa onih neregularnih koji već žive na teritoriju EU-a, otvaranjem dodatnih mogućnosti za zakonit i siguran dolazak izbjeglica, čime bi se smanjile krijumčarske rute i smrti u Sredozemlju, davanjem bar privremenog statusa zaštite ili humanitarnih viza, radom na izgradnji mira, obnovi i razvoju država podrijetla te edukacijom i senzibilizacijom građana da se ovi izazovi ne mogu rješavati parcijalno, da smo svi u istoj arki. Naravno, uz uvažavanje i ozbiljno shvaćanje svih sigurnosnih i ostalih rizika koji mogu proizići iz migracije te nultu stopu tolerancije na bilo koji oblik nasilja, jednako ako ga počine imigranti kao i domaći građani.(D.J.)