Konačno Hrvatska! Nakon SP-a naša je nogometna reprezentacija konačno doživjela pravu navijačku podršku, koja nam je toliko nedostajala od tih ljetnih dana u Rusiji. Bili smo prisiljeni plaćati grijehe iz prošlosti, pa su "kockasti" protiv Engleske igrali pred praznim tribinama.

Međutim, jučer je u Zagrebu vladala posve drukčija slika. Već od ranog jutra u glavni grad Hrvatske počele su se slijevati rijeke navijača iz svih dijelova Lijepe Naše i okolice. Iz ugostiteljskih objekata u blizini stadiona opet su se orile navijačke pjesme, opet je po restoranima bilo nemoguće naći mjesto za ručak. Sve ko u stara dobra vremena. Hrvatska je konačno dobila priliku na pravi način još jednom pozdraviti svjetske doprvake. Na stadionu, ne na ulicama. Nismo baš dobro krenuli u novoformiranoj Ligi nacija, ali to kao da je bio dodatni impuls navijačima da ispune Maksimir do posljednjeg mjesta. Hrvatska reprezentacija konačno je opet osjetila kako je to igrati kod kuće, pred svojom vjernom publikom. Atmosfera je i prije početka susreta doživjela klimaks. Opet je to bilo ono pozitivno ozračje. Priču je uoči početka susreta dodatno pojačao službeni oproštaj od senatora koji su se od reprezentacije oprostili nakon srebra u Rusiji - Vedrana Ćorluke, Marija Mandžukića i Danijela Subašića. Predsjednik HNS-a Davor Šuker predao im je prigodne poklone i zaradio lagane zvižduke s tribina. Od toga se ne može pobjeći. No puno je zanimljiviji bio kolorit ispod maksimirskih tribina. Opet neizostavni Japanci ogrnuti u hrvatska obilježja, bilo je i ponešto Španjolaca, ali, naravno, u znatnoj manjini. Bio je na tribinama i brat Jean-Paula Nicoliera, Francuza koji je heroj obrane Vukovara, mučki ubijen na Ovčari. I nije to bilo "neprijateljsko" ozračje, kako ga je označio španjolski izbornik Luis Enrique. Tek poticajno za našu reprezentaciju. Orilo se s tribina "U boj, u boj za narod svoj" i Thompsonova "Lijepa li si". Zapravo, bilo je to ozračje kakvo bismo uvijek željeli čuti i osjetiti kada igra Hrvatska. Posljednji put je na Maksimiru u nekoj službenoj utakmici, takva atmosfera vladala u proljeće 2013., kada smo igrali protiv Srbije u kvalifikacijama za SP 2014. u Brazilu.

I vidjelo se koliko je to bilo poticajno za naše reprezentativce. Valjda će ambijent koji je vladao u Maksimiru pomoći da prestanemo biti sami sebi najveći neprijatelji kada je u pitanju ponašanje navijača na utakmicama reprezentacije. Previše je naša selekcija patila igranjem pred praznim tribinama.