Bizet je u operi Carmen učinio nezamislivo, šokantno za svoje vrijeme: u veličanstveno je djelo spojio operu comique i tragičnu operu, još je k tomu za središnji lik i os dramske vrtnje postavio putenu, vamp-ženu, španjolsku Romkinju - drzovitu pobunjenicu protiv svih normi, daleko ispred svakog vremena.

Tako HNK u Osijeku najavljuje svoju prvu glazbenu ovosezonsku premijeru, čija je režija ovaj put u rukama Kobiea van Rensburga. Iako posljednje više od dvije godine živi i radi u 8666 km udaljenom Dubaiju, Nevenu je Mihiću ponuđena suradnja koju je s oduševljenjem prihvatio pa ćemo protagoniste slavne opere gledati i slušati odjevene u kostime koje je on osmislio.

Carmen - prema mnogima jedna od najljepših opera ikad napisanih. Odgovornost? Trema?

- Opera Carmen francuskoga skladatelja Georgesa Bizeta jedna je od najizvođenijih opera svih vremena. Nažalost, uspjeh opere skladatelj nije doživio napustivši ovaj svijet s 36 godina. Pjevati naslovnu uloge Carmen san je svake mezzosopranistice, ali i kreativnog tima koji stvara ovu operu. Posljednji put Carmen je bila premijerno izvedena prije 17 godina u režiji Petra Selema. Tada je veliki broj Osječana vidjelo ovu poznatu operu, a gostovala je u HNK-u Zagreb, Opatiji i Slavonskom Brodu. Premijerno će se ova opera ponovo izvesti 23. studenoga, u režiji proslavljenoga tenora Kobiea Van Rensburga, južnoafričkog umjetnika, koji je i scenograf te autor 3D projekcija. Ta opera spoj je predivne glazbe, ljepote, mladosti, i zaista se veselim ovom projektu o kojem pričam već 16 godina, u kojoj sam također plesao kao srednjoškolac i član Plesnog ansambla osječkog HNK-a. Ponosan sam što ju radim u vrhuncu mladosti s 30 godina.

Koliko je prošlo od vaše posljednje suradnje s HNK-om? Koliko ih je do sada bilo?

- Posljednji put sam radio balet Vragolasta djevojka 2015. u koreografiji nacionalnog prvaka zagrebačkog baleta Svebora Sečaka. Radio sam i operu Don Giovanni u režiji Roberta Boškovića, operu La boheme u režiji Petra Vujačića. Poziv za operu Carmen dobio sam od ravnatelja opere Filipa Pavišića i intendanta Božidara Šnajdera. Prihvatio sam odmah, i tako sebi ispunio dugogodišnju želju.

Kakva će biti Nevenova Carmen? I uopće likovnost opere?

- Redatelj predstave smjestio je operu na početak 20. stoljeća, još uvijek, rekli bismo, klasična Carmen, ali prema modernijem dobu. To vrijeme praćeno je procvatom fotografije, novih tehnologija, medija, znanosti i otkrića, kao i novim umjetničkim pravcima u primijenjenoj umjetnosti, slikarstvu, glazbi, arhitekturi itd. Veliki izvor dokumentacije govori kako se i silueta ženskog kostima mijanjala i oslobađala, iako je, primjerice, korzet i dalje sastavni i nezaobilzni odjevni predmet za žensku siluetu pješčanoga sata. U kostimografiji sam, ipak, zadržao španjolski stil kostima i elemente nadahnute flamenkom te ostale detalje nošnje španjolskih cigana. Primjerice, Carmen i dvije solistice nosit će mantillu, maramu ili veo od čipke, koji se stavljaju u kosu s crvenom ružom, simbolom španjolske nošnje. Drugi detalj su lepeze. Ja još čuvam dvije lepeze koje sam kupio u Španjolskoj kao maturant.

Iz čega ste crpili inspiraciju?

- Inspiracija za ovu predstavu općenito je znanje koje imam o ovoj operi, ali različite fotografije, knjige o povijesti odijevanja. Svakako prva inspiracija je Bizetova glazba koja brzo ulazi u uho svakomu. Skice sam počeo raditi još ljetos. Nikada prije nisam nacrtao toliko kostimografskih skica kao za ovu operu - četiri čina, a u svakom su likovi na različitom mjestu. Kostim prati radnju, a sudjeluju solisti, zbor, balet, VA Brevis i Dječji zbor Osječki zumbići. Oko 230 kostima sašiveno je pod stručnim vodstvom Zvonka Majdiša, koji svaku moju kostimografiju izvede sjajno. Ovoliko se kostima nije dugo radilo za Operu osječkog HNK-a. Voditelj krojačnince razumije se u detalje, bojenje tkanina i općenitu doradu kostima, što je iznimno važno za ovu karakternu operu. Mnogo posla bilo je pri ukrašavanju kostima toreadora i njegova plašta. S izradom kostima krenuli smo 3. rujna, odmah iza ljetne stanke.

Tkanine su stigle iz Dubaija.

- Mnoge sam stvari donio iz Dubaija, uglavnom tkanine dekorativnog sadržaja, aplikacije, nakit, šešire, čipke. Izbor tkanina u Dubaiju velik je i to mi je bila prilika da ukrasim kostime baš kako sam zamislio. Uz kostime, treba osmisliti i frizure, šminku, nakit, jako mnogo detalja, a ansambl je velik.

Dvije godine života na Dalekom istoku... koliko vas je to odredilo, promijenilo kao kostimografa?

- Od jeseni sam docent u Dubaiju, na Američkom sveučilistu u Emiratima, na odjelu za dizajn, a ukupno sam tamo više od dvije godine. Vrijeme leti. Uz akademske obveze uspijevam raditi i kreativne stvari, poput šešira i fascinatora za konjske utrke, na kojima sam sudjelovao 2017. i 2018., kao jedini hrvatski kreator. Ove sam godine bio u završnici natjecanja za najbolje odjevenu mušku osobu, sa svojim unikatnim odijelom karte svijeta. Uvijek nešto radim, šijem koncertne haljine, što je na neki način kostim, scenska haljina. Uskoro ću sudjelovati na skupnoj izložbi s osječkim umjetnicima u povodu 20 godina Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, koju sam i sam završio, a izložit ću kostime iz opere Don Giovanni.

Uspijevate li naći vremena za sve, uskladiti obveze, spavati, jesti?

- Uspio sam sve organizirati na vrijeme. Kada ansambl prvi put izlazi na scenu u kostimima to je stresan dan za kostimografa, ali i za izvođače. Rana priprema jako je bitna, sve se može pripremiti uz dobru organizaciju. Uvijek s nestrpljenjem čekam kostimsku probu jer je to vrsta umjetničkog oslobođenja kostimografa, nakon tjedana priprema. A nakon premijere novi početci i planovi.