Nakon što su čelnici sindikata zaposlenih u javnim službama odbili Vladinu ponudu povećanja osnovice plaća od tri posto, tražeći rast od šest do sedam posto, sindikalni čelnici su, kako su i obećali na konferenciji za novinare u ponedjeljak, počeli s dogovorom sljedećih akcija pritiska na Vladu, među kojima je i štrajk.

Predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Branimir Mihalinec na naš upit o tome koliko je uopće realan zahtjev sindikata za povećanjem osnovice plaća za šest do sedam posto u 2019. godini kada je Vlada izradila prijedlog proračuna za iduću godinu i poslala ga u saborsku proceduru, odgovorio je kako Vlada uvijek može pronaći novac.


- Riječ je o prijedlogu proračuna. Kada vidimo da ima prostora za pokrivanje iznenadnog duga i obveza proisteklih zbog Uljanika i da će proračun sa svim novim obvezama biti u deficitu 0,4 posto, što je daleko od Mastriških kriterija, sigurni smo da Vlada može udovoljiti našim zahtjevima, a da ne izađe iz tih kriterija. Stvar je u tome što su Vladini prioriteti - naglasio je Mihalinec.


On drži da bi pregovori o povećanju plaća mogli biti nastavljeni tek nakon što sindikati izađu s najavom štrajka, jer prije toga neće biti uvjeta za nastavak pregovora.


- Radimo na pripremi štrajka. Planiramo i dogovaramo i rekli smo da u javnost nećemo izlaziti o toj temi dok ne donesemo konačne odluke. Vjerojatno ćemo sve detalje iznijeti sljedeći tjedan - kazao nam je Mihalinec.


Valja podsjetiti kako je ministar financija Zdravko Marić sindikatima javnih službi poručio kako je Vladina zadnja ponuda rast osnovice od tri posto i da nema namjeru popustiti. Marić je kazao kako tih tri posto nije malo, jer je na godišnjoj razini riječ o 900 milijuna kuna i da je to iznos u okviru fiskalnih i proračunskih mogućnosti. Iz Marićeve izjave - da je to povećanje osnovice Vlada iskomunicirala otvoreno i transparentno kao što je bio slučaj i prošle godine kada je s dijelom sindikata dogovoreno povećanje osnovice od šest posto - moglo bi se iščitati da u Vladi nisu spremni na pregovore i popuštanje sindikatima. Marić je napomenuo da su Vladi javne i državne službe - medicinske sestre, liječnici, nastavnici, policajci, poreznici, carinici, kulturnjaci, djelatnici u socijali... - na visokom mjestu na listi prioriteta.


Mihalinec, s druge strane, ističe primjer da nastavnik u srednjoj školi do kraja svoje karijere ne može dosegnuti prosječnu plaću u Zagrebu.


- Ovaj podatak govori o odnosu prema obrazovanju. To je zastrašujuće i demotivirajuće za rad u obrazovanju i ljudi nam odlaze. Oni koji završavaju fakultete ne zapošljavaju se u obrazovnom sustavu. Strukovno obrazovanje je upitno, jer inženjeri ne žele raditi u školi, nego u poduzećima, gdje će sigurno imati veću plaću i bolju perspektivu. Kompletan sustav nema dobru budućnost ako se ne pokaže neka perspektiva s većom plaćom i mogućnosti napredovanja i nagrađivanja - kaže Mihalinec.


Dr. sc. Predrag Bejaković s Instituta za javne financije drži da je vrlo mali prostor za eventualne pregovore između Vlade i sindikata o povećanju plaća višem od tri posto. On napominje kako su provedene analize pokazale da hrvatski javni sektor nije prevelik, baš kao i rashodi za taj sektor u BDP-u. Pravi problem javnog sektora, dodao je, jest neučinkovitost.

- Dakle, trebalo bi prvenstveno povećati njegovu učinkovitost, a ona se neće povećati samo podizanjem plaća. Mislim da sindikati idu prema načelu "ako prođe, prođe" i tako računaju tražiti povećanje od šest posto, a dobiti četiri. Povjerenje među socijalnim partnerima općenito je slabo i ni jedna strana ne pokazuje spremnost na kompromise. Treba imati na umu da je Hrvatska tek nedavno izašla iz recesije i mislim da su male šanse za veće povećanje plaća - kaže Bejaković.


Kada je riječ o eventualnom štrajku, Bejaković je stava da on nije dobar ni za sindikate, ni za društvo.
- Ne može biti dobro da ne rade škole ili bolnice. Građani te usluge ne koriste zbog luksuza. Riječ je o važnim potrebama. Osim toga, kada se pogledaju plaće, recimo u sektoru zdravstva, one za Hrvatsku nisu male. Teško je očekivati da će imati plaće kao na Zapadu, gdje je BDP tri ili pet puta veći. I naposljetku, ljudi zaboravljaju da Ministarstvo financija može nekome dati samo ako drugome uzme. Ako će se više izdvajati za javne službe od onoga što je realno, onda se ne može očekivati ozbiljno porezno rasterećenje - zaključuje Bejaković.