Predsjednica udruge "U ime obitelji" Željka Markić ponovo se sa svojim suradnicima i istomišljenicima našla u središtu zanimanja javnosti nakon što, prema izvješću Vlade, dvije referendumske inicijative, "Narod odlučuje" i "Istina o Istanbulskoj", nisu prikupile dovoljan broj potpisa za raspisivanje referenduma.
Budući da je udruga "U ime obitelji" dio platforme "Narod odlučuje", Markić oputužuje da "Vlada vodi specijalni rat protiv građanskih inicijativa", a traži se i ostavka ministra uprave Lovre Kuščevića koji je prvi objavio da referendumske inicijative nisu prikupile dovoljan broj potpisa te da je previše krivotvorina. Ministra optužuju da je lagao, a on ih poziva da se ponovo prijave za provjeru potpisa. Ujedno su zatražili i pomoć predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, iako nije jasno kako bi im ona mogla pomoći. Time je ponovno otvoreno i pitanje uloge civilnog društva, kao i svrhe brojnih udruga koje ga čine, jer mnoge se ponašaju kao političke organizacije koje žele utjecati na demokratske procese.

Inače, uređena demokratska društva karakterizira supostojanje triju sektora: javnoga (država), privatnog (tržište) i građanskog (civilno društvo). Najkraće rečeno, civilno društvo jesu građani koji se aktivno i slobodno upleću u sve sfere društvenog djelovanja. Organizacije civilnog društva (udruge) nazivaju se dobrovoljnim, neovisnim, neprofitnim, nevladinim ili trećim sektorom. U svijetu se govori o nevladinom sektoru, no pri tome postoji opasnost da se udruge pretvore u oporbu vlasti i zato udruge nisu treći sektor i ne može se govoriti o apsolutnoj nepovezanosti vlade i udruga jer vlada (bez obzira na političku orijentaciju) ulaže sredstva u rad neprofitnog sektora, no to ne utječe na aktivnosti same organizacije. Udruge zapravo moraju surađivati s vladom i u idealnim uvjetima postići da ona odgovorno ispunjava svoja obećanja. No, neke političke opcije, posebice na lokalnoj razini, na udruge gledaju kao na opoziciju aktualnoj vlasti i funkcija watch doga (psa čuvara) u javnosti se percipira kao negativna, no evidentno je da civilno društvo ima važnu ulogu, osobito u zemljama mlade demokracije kao što je Hrvatska.

Svrha postojanja civilnog društva jest promicanje, između ostaloga, demokracije, ljudskih i manjinskih prava, različitih građanskih inicijativa te filantropije i volonterstva. To su društveno korisni i plemeniti ciljevi koji nemaju nužno ideološki predznak. Može se očekivati da se u ostvarenju projekata tih ciljeva mogu pronaći zagovornici i lijevo-liberalne vizije društva i one desno-konzervativne. No, zašto se civilno društvo u Hrvatskoj percipira kao sfera aktivizma ljevice? Tko nadzire financiranje i trošenje sredstava? Zašto su podatci o nepravilnostima u sklopu praćenja provedbe projekata financiranih iz sredstava Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva tajni? Jesu li udruge koje zastupaju lijevo-liberalne vrijednosti i udruge koje zastupaju konzervativne vrijednosti ravnomjerno zastupljene u financiranju, u prostoru koji dobivaju u medijima te u utjecaju koji imaju na političke i društvene procese, neka su od pitanja koja se najčešće postavljaju kada je riječ o toj temi. Primjerice, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva u ovoj je godini raspisala više natječaja za dodjelu sredstava nego što je raspisala u svih 15 godina svog djelovanja, istaknuo je početkom godine i ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić. On je na regionalnom skupu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva poručio da Vlada vidi civilno društvo kao partnera u projektima za razvoj i društvene promjene, kao i u predlaganju različitih rješenja jer je civilno društvo puno fleksibilnije i agilnije od državnih institucija.
- Imamo milijardu kuna na raspolaganju za civilno društvo, 700 milijuna kuna za natječaje u kojima su udruge nositelji i još nekoliko stotina milijuna gdje su partneri. Nacionalna zaklada djeluje 15 godina kao javna zaklada za podršku civilnom društvu u Hrvatskoj, a u tom je razdoblju dodijeljeno više od 5000 podrški - istaknula je upraviteljica Zaklade Cvjetana Plavša-Matić te dodala: "Uložili smo gotovo 500 milijuna kuna u civilni razvoj, uspjeli smo u organizacijama civilnog društva zaposliti 11.727 osoba, čime smo pridonijeli ne samo društvenom nego i ekonomskom razvoju Hrvatske.
I ulaskom Hrvatske u EU otvorile su se mnoge mogućnosti organizacijama civilnog društva, koje su se pokazale najprofesionalnijim u iskorištavanju raspoloživih sredstava EU fondova. Građansko-liberalni savez (GLAS) pak nedavno je u Saboru organizirao okrugli stol o temi "Civilno društvo u Hrvatskoj - što zapravo želimo?" radi analize dosadašnjeg doprinosa udruga građana razvoju društva, ali i propitivanja imaju li nadležne državne institucije jasnu viziju podrške razvoju civilnog društva i na kojim vrijednostima ta vizija počiva. Potpredsjednica GLAS-a Diana Topčić Rosenberg ustvrdila je da je civilno društvo u Hrvatskoj marginalizirano područje djelovanja javnih politika, usprkos tome što postoji više od 52.000 udruga, 270 zaklada i stotine drugih organizacija civilnog društva. Kao jedan od indikatora koliko je to marginalizirana tema spomenula je da u Nizozemskoj 30 posto ljudi radi u organizacijama civilnog društva, a u Hrvatskoj ih je zaposleno oko 22.000. U zemljama razvijene demokracije oko 75 posto građana donira za različite projekte organizacija civilnog društva, a u Hrvatskoj o tome uopće nema podataka, upozorila je Topčić Rosenberg.
- Brine nas što odnos države prema civilnom društvu u posljednjih 20 godina prolazi kroz vrlo turbulentne faze, od partnerstva do potpunog ignoriranja ili napadanja - kazao je Beus Richembergh upozorivši da se civilno društvo pokušava politizirati i stvarati politički podobne i nepodobne organizacije.
I Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije svojevremeno je komentirao kritike na račun civilnih udruga, koje su se mogle čuti i u Hrvatskom saboru. Prije svega, to se odnosilo na ocjenu Ladislava Ilčića iz HRAST-a da je naše civilno društvo duboko bolesno. Bosanac je odgovorio: "To za nas nije ništa novo, ta hajka traje već nekoliko godina. Njegova dijagnoza o civilnom društvu je promašena. On sa sestrom vodi udrugu Grozd, koja nikad nije objavila financijski izvještaj. A prozivaju one koji izvještaje objavljuju. Nije problem koliko se novca troši, njih najviše muči što je civilno društvo vrlo kritično i što se ne slaže s njihovim isključivim stavovima." Ilčić je ustvrdio i da su neke civilne udruge postale biznis, smatrajući da je moguće da neke udruge imaju više izvora financiranja i ostvaruju pritom i znatniju financijsku korist, na što je Bosanac reagirao: "Ne možete se domoći novca u varijanti biznisa osim ako ste Dinamo. Mi smo neprofitne udruge koje ne mogu isplaćivati novac, već ulagati u projekte. Pojedinci su zlorabili neprofitne organizacije kako bi sebi isplaćivali novac. Većina udruga mnogo više novca uplaćuje u državni proračun nego što ga dobiva. Tako da mi zapravo financiramo gospodina Ilčića. Tim lažima koje slušamo treba stati na kraj."
Buru je izazvao i bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović kada je, primjerice, raspustio Povjerenstvo za neprofitne medije i najavio da će krenuti u reviziju svih ugovora na temelju kojih je Ministarstvo kulture dalo određeni novac pojedinim nevladinim udrugama. Hasanbegović i Bruna Esih zajedno su, pak, podnijeli i amandman na Prijedlog državnog proračuna Republike Hrvatske za 2017. godinu. Amandmanom su tražili smanjenje sredstava iz programskog područja razvoja civilnih udruga za iznos od gotovo 13 milijuna kuna. Plan dvoje spomenutih zastupnika bio je da se sredstva preusmjere za aktivnosti iz programskog područja socijalne i humanitarne djelatnosti. Povećali bi sredstva udrugama branitelja, organizacijama koje se bave humanitarnom djelatnošću u inozemstvu, Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, Hrvatskom Crvenom križu... No, amandmani nisu prihvaćeni.
Sve uz svemu, uvid javnosti u djelovanje civilnih, građanskih udruga u RH poprilično je maglovit, ponajprije u načine kako se i otkuda financiraju. Preciznih ili konkretnih odgovora gotovo da i nema, kao ni transparentnosti, pa i tu dolazi do kratkog spoja i brojnih nesuglasica na svim mogućim relacijama. One poslovno najrazvijenije imaju i međunarodne partnere i financijere ili su ih imale, poput primjerice Georga Sorosa, američkog investitora, političkog aktivista i filantropa židovsko-mađarskog podrijetla. Njega je pak mađarski premijer Viktor Orban, zbog navodnog upletanja u unutarnju politiku, proglasio personom non grata i zabranio mu djelovanje.

Inače, organizacija i razvoj civilnog društva u prošlosti Hrvatske najviše se vezuju uz pozitivni karitativni rad Crkve i imućnih građana, a već u srednjem vijeku postoji u obliku zaklada i bratovština. Tijekom socijalističkog razdoblja građanske aktivnosti takvog karaktera nisu postojale. Od početka 1990-ih razvoj građanskog društva tekao je sporo, a građani se postupno upoznaju s mogućnostima i oblicima djelovanja civilnog društva. Razvoj civilnoga društva potaknut je potkraj 1990-ih, kad je donesen temeljni Zakon o udrugama, a 2003. osnovana je Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva. Danas u Hrvatskoj postoji najviše sportskih udruga (više od 10.000) pa kulturnih (više od 3600), gospodarskih (više od 3000), tehničkih (oko 2800) i socijalnih udruga (oko 1000), zatim zdravstvenih, humanitarnih, ekoloških te udruga za zaštitu djece, mladih i obitelji. Tu su i udruge branitelja i stradalnika iz Domovinskog rata, nastale zbog ostvarivanja specifičnih zakonskih prava, kao i čuvanja uspomene na događaje iz nedavne prošlosti.