Magazin
TEMA TJEDNA: UDRUGE CIVILNOG DRUŠTVA (I.)

Kažu da se ne bave politikom, a stalno politiziraju
Objavljeno 10. studenog, 2018.
DOBRE I LOŠE STRANE: OD HUMANITARNIH AKTIVNOSTI I ZALAGANJA ZA RAZVOJ DEMOKRACIJE DO ZLOPORABE POLOŽAJA U DRUŠTVU

Predsjednica udruge "U ime obitelji" Željka Markić ponovo se sa svojim suradnicima i istomišljenicima našla u središtu zanimanja javnosti nakon što, prema izvješću Vlade, dvije referendumske inicijative, "Narod odlučuje" i "Istina o Istanbulskoj", nisu prikupile dovoljan broj potpisa za raspisivanje referenduma.
Budući da je udruga "U ime obitelji" dio platforme "Narod odlučuje", Markić oputužuje da "Vlada vodi specijalni rat protiv građanskih inicijativa", a traži se i ostavka ministra uprave Lovre Kuščevića koji je prvi objavio da referendumske inicijative nisu prikupile dovoljan broj potpisa te da je previše krivotvorina. Ministra optužuju da je lagao, a on ih poziva da se ponovo prijave za provjeru potpisa. Ujedno su zatražili i pomoć predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, iako nije jasno kako bi im ona mogla pomoći. Time je ponovno otvoreno i pitanje uloge civilnog društva, kao i svrhe brojnih udruga koje ga čine, jer mnoge se ponašaju kao političke organizacije koje žele utjecati na demokratske procese.


Inače, uređena demokratska društva karakterizira supostojanje triju sektora: javnoga (država), privatnog (tržište) i građanskog (civilno društvo). Najkraće rečeno, civilno društvo jesu građani koji se aktivno i slobodno upleću u sve sfere društvenog djelovanja. Organizacije civilnog društva (udruge) nazivaju se dobrovoljnim, neovisnim, neprofitnim, nevladinim ili trećim sektorom. U svijetu se govori o nevladinom sektoru, no pri tome postoji opasnost da se udruge pretvore u oporbu vlasti i zato udruge nisu treći sektor i ne može se govoriti o apsolutnoj nepovezanosti vlade i udruga jer vlada (bez obzira na političku orijentaciju) ulaže sredstva u rad neprofitnog sektora, no to ne utječe na aktivnosti same organizacije. Udruge zapravo moraju surađivati s vladom i u idealnim uvjetima postići da ona odgovorno ispunjava svoja obećanja. No, neke političke opcije, posebice na lokalnoj razini, na udruge gledaju kao na opoziciju aktualnoj vlasti i funkcija watch doga (psa čuvara) u javnosti se percipira kao negativna, no evidentno je da civilno društvo ima važnu ulogu, osobito u zemljama mlade demokracije kao što je Hrvatska.

AKTIVIZAM LJEVICE

Svrha postojanja civilnog društva jest promicanje, između ostaloga, demokracije, ljudskih i manjinskih prava, različitih građanskih inicijativa te filantropije i volonterstva. To su društveno korisni i plemeniti ciljevi koji nemaju nužno ideološki predznak. Može se očekivati da se u ostvarenju projekata tih ciljeva mogu pronaći zagovornici i lijevo-liberalne vizije društva i one desno-konzervativne. No, zašto se civilno društvo u Hrvatskoj percipira kao sfera aktivizma ljevice? Tko nadzire financiranje i trošenje sredstava? Zašto su podatci o nepravilnostima u sklopu praćenja provedbe projekata financiranih iz sredstava Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva tajni? Jesu li udruge koje zastupaju lijevo-liberalne vrijednosti i udruge koje zastupaju konzervativne vrijednosti ravnomjerno zastupljene u financiranju, u prostoru koji dobivaju u medijima te u utjecaju koji imaju na političke i društvene procese, neka su od pitanja koja se najčešće postavljaju kada je riječ o toj temi. Primjerice, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva u ovoj je godini raspisala više natječaja za dodjelu sredstava nego što je raspisala u svih 15 godina svog djelovanja, istaknuo je početkom godine i ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić. On je na regionalnom skupu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva poručio da Vlada vidi civilno društvo kao partnera u projektima za razvoj i društvene promjene, kao i u predlaganju različitih rješenja jer je civilno društvo puno fleksibilnije i agilnije od državnih institucija.
- Imamo milijardu kuna na raspolaganju za civilno društvo, 700 milijuna kuna za natječaje u kojima su udruge nositelji i još nekoliko stotina milijuna gdje su partneri. Nacionalna zaklada djeluje 15 godina kao javna zaklada za podršku civilnom društvu u Hrvatskoj, a u tom je razdoblju dodijeljeno više od 5000 podrški - istaknula je upraviteljica Zaklade Cvjetana Plavša-Matić te dodala: "Uložili smo gotovo 500 milijuna kuna u civilni razvoj, uspjeli smo u organizacijama civilnog društva zaposliti 11.727 osoba, čime smo pridonijeli ne samo društvenom nego i ekonomskom razvoju Hrvatske.
I ulaskom Hrvatske u EU otvorile su se mnoge mogućnosti organizacijama civilnog društva, koje su se pokazale najprofesionalnijim u iskorištavanju raspoloživih sredstava EU fondova. Građansko-liberalni savez (GLAS) pak nedavno je u Saboru organizirao okrugli stol o temi "Civilno društvo u Hrvatskoj - što zapravo želimo?" radi analize dosadašnjeg doprinosa udruga građana razvoju društva, ali i propitivanja imaju li nadležne državne institucije jasnu viziju podrške razvoju civilnog društva i na kojim vrijednostima ta vizija počiva. Potpredsjednica GLAS-a Diana Topčić Rosenberg ustvrdila je da je civilno društvo u Hrvatskoj marginalizirano područje djelovanja javnih politika, usprkos tome što postoji više od 52.000 udruga, 270 zaklada i stotine drugih organizacija civilnog društva. Kao jedan od indikatora koliko je to marginalizirana tema spomenula je da u Nizozemskoj 30 posto ljudi radi u organizacijama civilnog društva, a u Hrvatskoj ih je zaposleno oko 22.000. U zemljama razvijene demokracije oko 75 posto građana donira za različite projekte organizacija civilnog društva, a u Hrvatskoj o tome uopće nema podataka, upozorila je Topčić Rosenberg.
- Brine nas što odnos države prema civilnom društvu u posljednjih 20 godina prolazi kroz vrlo turbulentne faze, od partnerstva do potpunog ignoriranja ili napadanja - kazao je Beus Richembergh upozorivši da se civilno društvo pokušava politizirati i stvarati politički podobne i nepodobne organizacije.
I Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije svojevremeno je komentirao kritike na račun civilnih udruga, koje su se mogle čuti i u Hrvatskom saboru. Prije svega, to se odnosilo na ocjenu Ladislava Ilčića iz HRAST-a da je naše civilno društvo duboko bolesno. Bosanac je odgovorio: "To za nas nije ništa novo, ta hajka traje već nekoliko godina. Njegova dijagnoza o civilnom društvu je promašena. On sa sestrom vodi udrugu Grozd, koja nikad nije objavila financijski izvještaj. A prozivaju one koji izvještaje objavljuju. Nije problem koliko se novca troši, njih najviše muči što je civilno društvo vrlo kritično i što se ne slaže s njihovim isključivim stavovima." Ilčić je ustvrdio i da su neke civilne udruge postale biznis, smatrajući da je moguće da neke udruge imaju više izvora financiranja i ostvaruju pritom i znatniju financijsku korist, na što je Bosanac reagirao: "Ne možete se domoći novca u varijanti biznisa osim ako ste Dinamo. Mi smo neprofitne udruge koje ne mogu isplaćivati novac, već ulagati u projekte. Pojedinci su zlorabili neprofitne organizacije kako bi sebi isplaćivali novac. Većina udruga mnogo više novca uplaćuje u državni proračun nego što ga dobiva. Tako da mi zapravo financiramo gospodina Ilčića. Tim lažima koje slušamo treba stati na kraj."
Buru je izazvao i bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović kada je, primjerice, raspustio Povjerenstvo za neprofitne medije i najavio da će krenuti u reviziju svih ugovora na temelju kojih je Ministarstvo kulture dalo određeni novac pojedinim nevladinim udrugama. Hasanbegović i Bruna Esih zajedno su, pak, podnijeli i amandman na Prijedlog državnog proračuna Republike Hrvatske za 2017. godinu. Amandmanom su tražili smanjenje sredstava iz programskog područja razvoja civilnih udruga za iznos od gotovo 13 milijuna kuna. Plan dvoje spomenutih zastupnika bio je da se sredstva preusmjere za aktivnosti iz programskog područja socijalne i humanitarne djelatnosti. Povećali bi sredstva udrugama branitelja, organizacijama koje se bave humanitarnom djelatnošću u inozemstvu, Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, Hrvatskom Crvenom križu... No, amandmani nisu prihvaćeni.
Sve uz svemu, uvid javnosti u djelovanje civilnih, građanskih udruga u RH poprilično je maglovit, ponajprije u načine kako se i otkuda financiraju. Preciznih ili konkretnih odgovora gotovo da i nema, kao ni transparentnosti, pa i tu dolazi do kratkog spoja i brojnih nesuglasica na svim mogućim relacijama. One poslovno najrazvijenije imaju i međunarodne partnere i financijere ili su ih imale, poput primjerice Georga Sorosa, američkog investitora, političkog aktivista i filantropa židovsko-mađarskog podrijetla. Njega je pak mađarski premijer Viktor Orban, zbog navodnog upletanja u unutarnju politiku, proglasio personom non grata i zabranio mu djelovanje.
MAGLOVITO DJELOVANJE

Inače, organizacija i razvoj civilnog društva u prošlosti Hrvatske najviše se vezuju uz pozitivni karitativni rad Crkve i imućnih građana, a već u srednjem vijeku postoji u obliku zaklada i bratovština. Tijekom socijalističkog razdoblja građanske aktivnosti takvog karaktera nisu postojale. Od početka 1990-ih razvoj građanskog društva tekao je sporo, a građani se postupno upoznaju s mogućnostima i oblicima djelovanja civilnog društva. Razvoj civilnoga društva potaknut je potkraj 1990-ih, kad je donesen temeljni Zakon o udrugama, a 2003. osnovana je Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva. Danas u Hrvatskoj postoji najviše sportskih udruga (više od 10.000) pa kulturnih (više od 3600), gospodarskih (više od 3000), tehničkih (oko 2800) i socijalnih udruga (oko 1000), zatim zdravstvenih, humanitarnih, ekoloških te udruga za zaštitu djece, mladih i obitelji. Tu su i udruge branitelja i stradalnika iz Domovinskog rata, nastale zbog ostvarivanja specifičnih zakonskih prava, kao i čuvanja uspomene na događaje iz nedavne prošlosti.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
Najpoznatije udruge
 
HRVATSKI CARITAS: Humanitarna katolička udruga koja pomaže svima u oskudici i nevolji, utemeljena 1934. godine.

GONG: Utemeljen 1997. radi poticanja građana na aktivnije sudjelovanje u političkim procesima; nadgleda izbore te obrazuje građane o njihovim pravima i dužnostima.

B.a.B.e.: Udruga osnovana 1994. radi promicanja i zaštite ženskih ljudskih prava i promicanja rodne ravnopravnosti.

ZELENA AKCIJA: Udruženje građana za zaštitu okoliša, osnovano 1990. godine.

HRVATSKI HELSINŠKI ODBOR: Dugo vremena vodeća udruga za promicanje ljudskih prava. Utemeljen 1993., do 2003. djelovao kao predstavništvo Međunarodne helsinške federacije, a potom kao domaća udruga.

TRANSPARENCY INTERNATIONAL HRVATSKA: Primarno se bavi suzbijanjem nacionalne i međunarodne korupcije te povećanjem vladine odgovornosti.

JELENA MATANČEVIĆ

MIJENJAJU SE DOSADAŠNJI OBRASCI DJELOVANJA

 

U zajedničkoj knjizi "Civilno društvo i pozitivne promjene" dr. sc. Jelene Matančević i dr. sc. Gojka Bežovana tematizirano je civilno društvo kao dionik socijalnog, ekonomskog i političkog razvoja te pokretača pozitivnih društvenih promjena.

JAČANJE PARTNERSTVA

Možete li nam to malo šire pojasniti, s obzirom na to da je knjiga itekako aktualna?

- Civilno društvo važan je društveni dionik i ovo područje zadobiva rastući interes znanstvenika, stručnjaka i donositelja odluka. Kao dionik socijalnog razvoja, civilno društvo ima važnu ulogu u jačanju socijalne kohezije, uključivanju socijalno ranjivih skupina, u pružanju važnih socijalnih, obrazovnih, zdravstvenih i drugih usluga za kojima postoji potreba, a država ima sve manje kapaciteta na njih odgovoriti. Na taj način one upotpunjuju državne programe, ali, za razliku od javnog sektora i službi, one pokazuju i kapacitete inovativnog djelovanja. Te organizacije važne su i za njegovanje identiteta, očuvanje tradicije i brojne druge funkcije. Politička uloga očituje se u zagovaranju određenih vrednota, potreba ili interesa građana, kroz građanski aktivizam, radi unaprjeđivanja institucionalnog i zakonskog okvira. Na taj način te organizacije daju glas građanima koji su često u nepovoljnom položaju. Te organizacije imaju i važnu ekonomsku funkciju, ali ta perspektiva često izostaje u javnom diskursu o civilnom društvu. Kod nas je problem što slabo pratimo te pokazatelje, nedostaju nam podatci.Zanimljivi su noviji komparativni pokazatelji organizacija civilnog društva u Europi. Ono je prostorom značajnog zapošljavanja, kojemu treba dodati i nemali volonterski doprinos. Posebice u zemljama s razvijenom socijalnom ekonomijom i poduzetništvom, zapošljavanje u ovim organizacijama je značajno. Pokazuje se da je u razdoblju posljednje ekonomske krize rast zapošljavanja u trećem sektoru bio snažniji od opće stope zapošljavanja. Sigurno su se kroz socijalno i kulturno poduzetništvo ublažili učinci krize za mlade, ali i druge skupine koje su postale ranjive na tržištu rada.

Koliki je utjecaj civilnog društva na razvoj demokracije?

- Rekla bih da je upravo civilno društvo u velikoj mjeri doprinijelo demokratizaciji i modernizaciji hrvatskog društva. Pitanja demokracije i vladavine prava, antidiskriminacije, prava manjina, borbe protiv korupcije i druga u velikoj su mjeri civilnodruštvene teme i područja građanskog aktivizma. Organizacije civilnog društva često su prve stavile neke teme u javni prostor, utjecale na unaprjeđivanje javnih politika. Organizacije civilnog društva danas su nezaobilazan dionik u određenim područjima. Primjerice, pitanja borbe protiv nasilja u obitelji, prava i dobrobiti djece, osoba s invaliditetom i druga te senzibilizacija javnosti u velikoj su mjeri rezultat djelovanja organizacija civilnog društva. Te organizacije danas djeluju u okviru zajamčene slobode udruživanja, ali još treba raditi na izgradnji povjerenja države i institucija prema civilnom društvu te jačanju partnerstva kako bi se ostvarili sinergijski učinci.

Pred kakvim se ovodobnim izazovima civilno društvu nalazi u svijetu, ali i u Hrvatskoj?

- Posljednjih godina organizacije civilnog društva u svijetu, a i kod nas, muče neki zajednički izazovi i trendovi. Oni su, prvo, povezani sa smanjenjem financiranja iz javnih izvora te općenito poteškoćama financiranja, ali i procedurama koje podrazumijevaju sve veću birokratizaciju i administraciju, što opterećuje njihovo djelovanje i primarnu misiju. Ovo je značajan problem za organizacije u većini europskih zemalja. Povezno s time, sve je veće radno opterećenje, a zapošljavanje u njima je nestabilno i neizvjesno. U pružanju usluga te se organizacije sve više oslanjaju na tržište, a istovremeno jača konkurencija profitnih organizacija u socijalnim uslugama i drugim područjima. Mijenjaju se i obrasci volontiranja, organizacije sve manje mogu računati na dugotrajniju potporu i posvećenost volontera, volontira se više prigodno i kratkoročno. U Hrvatskoj je sada izazov korištenja sredstava iz EU fondova, organizacijama su na raspolaganju znatna sredstva, no ona donose i zahtjevnije procedure, administraciju, izvještavanja. Često je dojam da se više gleda na ono što stoji u izvještajima, nego na stvarne učinke projekata. Istovremeno, samo manji dio organizacija ima znanja i ljudske kapacitete za pripremu i provedbu EU projekata, dok velik dio organizacija koje nisu profesionalizirane, ali imaju važnu ulogu u svojim zajednicama ostaje bez financijske potpore.

MOBILIZACIJSKA MOĆ

Djelovanje udruga poput "U ime obitelji" i "Narod odlučuje", bez obzira na to što su građanske inicijative, ima i političku, ideološku razinu. Kako to objašnjavate?

- Civilno društvo sve više postaje okvir političke mobilizacije građana i utjecanja na javne politike i odluke koje ih se tiču. Političke stranke i ono što nazivamo predstavničkom demokracijom gube vezu s građanima i sve manje mogu zastupati i promicati njihove interese. S druge strane, civilno društvo okvir je takozvane sudioničke demokracije, koja je neposrednija te više uključiva za skupine koje su često socijalno isključene i nemaju moć. Civilno društvo promiče novu kulturu vladavine te stavlja nove teme na dnevni red. Inicijative i udruge koje navodite kao primjere imaju snažnu mobilizacijsku moć, podršku građana, i to nije zanemarivo.(D.J.)

EMINA BUŽINKIĆ

NEPOSREDNA PODRŠKA ODREĐENIM SKUPINAMA

 

U posljednjih više od dvadeset godina imali smo prilike svjedočiti i sudjelovati u izgradnji različitih i povezanih etapa razvoja civilnoga društva. Mogli bismo se, bar djelomično, složiti s konstatacijom da je civilno društvo u Hrvatskoj težilo razini sudioničke i demokratske kulture kakvu primjećujemo u zemljama Europske unije i zapada te da ju je dosegnulo.

U tom smislu civilno društvo u Hrvatskoj razvijalo je interne demokratske mehanizme, kao i zagovaralo unaprjeđivanje demokratskih praksi u javnim institucijama i javnim politikama pokazujući da je politički zrelije u svojoj demokratskoj orijentaciji od same države. Sudeći po društvenim pokretima, njihovoj pojavnosti i trajnosti, možemo reći da imamo vrlo aktivno civilno društvo, međutim, njegova dinamika istovremeno je refleksija niske participacije građana i opće političke apatije, kao i pokretač šire društvene participacije.
POLITIČKI ENTITET
Civilno društvo u Hrvatskoj nalazi se u drukčijim kontekstualnim konstelacijama nego razna civilna društva na Zapadu. Stoga je nezahvalno komparirati ih, no postoji jedna čvrsta linija komparacije, i to ona da je civilno društvo uglavnom liberalizirano u svojoj projektnoj orijentaciji i modelima financiranja koji imaju svoje zahtjeve i kontrolu nad organizacijama civilnoga društva, a osim toga orijentirano je u velikoj mjeri osiguravanju socijalnih usluga za deprivilegirane društvene skupine. To je neposredan rezultat financijskih i nesocijalnih politika države, jer civilno društvo u ovoj zemlji radi ono što bi, u mnogim slučajevima, trebala raditi Vlada. Radi s društvenim skupinama čije postojanje Vlada i ne primjećuje, pruža socijalne usluge za koje Vlada ne izdvaja novac i za koje ne osigurava mjesto u sustavu.Važno je ne govoriti o civilnom društvu kao homogenom uniformnom entitetu. Civilno društvo u Hrvatskoj izrazito je heterogeno i ne djeluje samo u spektru dvaju ekstrema, kako se često pojednostavljuje: između liberalno-demokratskih zagovaratelja vladavine prava, zaštite ljudskih prava i razvoja demokracije te konzervativno-desnih i organizacija koje su orijentirane vjerskom fundamentalizmu i sužavanju prostora izražavanja i izbora. Moramo prepoznati da civilno društvo u nas nije uvijek kritički i zagovarački orijentirano te da se doista nalazi u sferi neposredne podrške određenim skupinama ili pak djeluje u koncentriranim znanstvenim, sportskim ili drugim područjima. U nadi da izbjegnem bilo koju vrstu pojednostavljivanja i potaknem da razmišljamo o kompleksnostima konteksta u kojemu civilno društvo djeluje, želim istaknuti da se civilno društvo u Hrvatskoj u velikoj mjeri bavilo kritičkom analizom problema i davalo strukturne odgovore na društvene probleme, što su vlade RH posljednjih 27 godina propuštale činiti.Civilno društvo primarno doživljavam kao područje kritičkog glasa, korekcije države i državnih politika i prostor u kojem se nude političke alternative. Civilno društvo za mene je politički entitet par exellence, koji pomaže da kritička oštrica društva ne otupi, nego da bude kvalitetnija i promišljenija. To je područje u kojem se grade strukture i modeli koji mogu dati strukturne odgovore na društvene probleme. Držim da mora postojati civilno društvo koje puše za vrat svakoj vladi i upozorava kada političari izlaze iz demokratskih okvira. Bez toga nema demokracije, a upravo su organizacije civilnoga društva te koje se niz godina bave nadziranjem i kritikama vladinih politika, danas trn u oku dijelu političke scene. Svjesni smo stupnjevitog i rapidnog rušenja institucija i mehanizama posvećenih razvoju civilnoga društva posljednjih godina sa strane vladajućih struktura. Baš kako sam i nedavno rekla za H-alter, taj napad na civilno društvo i rušenje svih standarda koji su mukotrpnim dugogodišnjim radom u širokom konsenzusu uspostavljeni posljednjih godina bili su mi ključan motiv za angažman u Savjetu za razvoj civilnoga društva, osobito u njegovu sektoru ljudskih prava i demokratizacije, koji posljednjih godina ima sve uži prostor djelovanja.
TRETMAN ŠUTNJE
Političkim pritiscima i kriminalizacijom koja je i dio javne debate o udrugama (naljepnicama poput uhljeb, Soroševi plaćenici, porezni neplatiše) onemogućuje nas se u kritičkoj zadaći koju imamo. Cijela akcija rezanja sredstava organizacijama civilnoga društva, pa onda i onima koji se bave ljudskim pravima i demokratizacijom, provedena je pod krinkom tvrdnji da kontinuirano parazitiramo na sredstvima poreznih obveznika, da konstantno cijedimo državu i da nitko nema kontrolu nad time što radimo. Nasuprot tome, velik broj organizacija civilnoga društva ne ostvaruje nikakva sredstva od države i od poreznih obveznika, nego se isključivo financira preko projekata koje samostalno i u partnerstvima oblikuje, piše, provodi i o njima izvještava.Željela bih spomenuti i kako djelujemo u uvjetima postavljenih prepreka i tretmana šutnje sa strane državnih institucija. Primjerice, Nacionalna strategija za razvoj civilnoga društva nije donesena već dvije godine jer Ministarstvo rada blokira njezino usvajanje. Provedba programa Europskog socijalnog fonda odvija se pod velom tajni, što o financijskim sredstvima što o kritikama i revizijskim postupcima tijela Europske unije. Zakoni koji se tiču kvalitete života građana donose se preko noći u jeku festivalskih i ljetnih događanja, kada je pozornost usmjerena na nešto drugo. Državne se institucije još uvijek ponašaju neodgovorno i neprihvatljivo i takva se politika odražava kao nedostatak poštovanja i dirigirano slabljenje utjecaja civilnoga društva.
Piše: Emina BUŽINKIĆ