Magazin
GLAZBENI INTERVJU: DINO ŠARAN

Ako je sreća poslati dijete da živi u Njemačkoj ili Irskoj dok se teritoriji prazne, što je onda domovina?
Objavljeno 10. studenog, 2018.
Vremena se mijenjaju, nigdje više nije po starom

Letu štuke je bosanskohercegovačka pop-rock glazbena skupina osnovana u Sarajevu 1986. Tako piše u Wikipediji. Bar neke koristi od te "sveznajuće" internetske enciklopedije. Za one pak koji žele znati nešto više, spomenimo i to da Letu štuke imaju četiri objavljena albuma, uključujući i novi, "Topla voda", čija koncertna promocija tek slijedi. S obzirom na uspješnu dosadašnju karijeru benda te nove pjesme, razgovor s liderom Štuka, pjevačem Dinom Šaranom, nametnuo se kao logičan izbor za ovotjedni glazbeni intervju.



Za 17. studenoga najavljena je promocija novog albuma Letu štuke u Tvornici kulture. Kako teku pripreme, ima li nervoze, je l‘ set-lista dogovorena, što ćemo čuti, i vidjeti?
- Pripreme su u tijeku, a ima malo i nervoze. To je prirodno. Svirat ćemo pjesme s novog albuma u kombinaciji sa starim. Želimo ispričati svoju priču i upoznati se sa svima koji prvi put dolaze na naš koncert.

REALNOST I ONO IZA



Što treba znati o albumu "Topla voda", koji objavljuje Menart, četvrtom u karijeri benda, prije nego što ga poslušamo? Neki tehnički podatci - snimanje, produkcija, miks, gostujući glazbenici i tako to... Lirika pjesama je tvoja?
- Da. Ja sam autor pjesama. Producent je Bojan Ahac, naš član. Dakle, zvuk je novi. Miksao je Alan Omerović. Ovaj put gosti su nam instrumentalisti, puhači i gudači iz Makedonije, BiH i SAD-a, a specijalni gosti albuma su članovi Dubioza kolektiva. Brano Jakubović producirao je zajednički singl. Tu je i naš stalni suradnik i bivši član Djani Pervan.



Naslov albuma je ironičan, na što se referira, ako se referira, i ako nam to smiješ otkriti, ili da to slušatelji samo otkriju kad poslušaju o čemu Letu štuke pjevaju?
- Teme su razne. I intimne i javne. Ne volim objašnjavati sadržaj, nego želim pustiti da publika sama profura film. Pojedinačno i kolektivno. Svako će se naći u nekoj atmosferi ili stihu. Neke će se pjesme primiti na prvu, a neke ne. Uvjek su me zanimali višeslojnost i drukčiji pogled na realnost i ono iza.

Album je već promoviran singlicama "Bože zdravlja" i "Supermarket", a slijedi i singl featuring Dubioza kolektiv. Kakve su reakcije publike, s obzirom na to da ste imali podužu pauzu?
- Reakcije su odlične. Zaboravili ste spomenuti "Bočice", čiji smo lyric video na YT objavili u srpnju. To je lepršava tužna patriotska pjesma o Bosni i o ovim prostorima. Govori o trivijalnostima koje su nas udaljile od onoga u što jedino možemo biti sigurni da jesmo. Ljudi. Maleni ispod zvijezda.

U odnosu prema prethodnim albumima, kakav je ovaj novi, ima li nekih iznenađenja, ili su to i dalje stare Štuke u novom pakiranju, da se tako izrazim?
- Neka o tome sude publika i kritika.

SNAŽNA BiH SCENA


Vratimo se u okrutnu stvarnost. Kako je živjeti u Sarajevu i baviti se glazbom, nekad i danas, ima li razlike ili je "sve po starom"?
- Moje iskustvo kaže da su rad i ulaganje u djelo formula za uspjeh. Tako je i u Sarajevu. Tko radi, za toga se i zna. Stvari se prebrzo odvijaju i vlastita infrastruktura najbolji je saveznik i alat. Vremena se mijenjaju. Nigdje više nije po starom.

Vezano uz to - postoji li danas uopće sarajevaska rock-scena? Nekad je, prije rata, ta scena imala velike bendove, da o tzv. novom primitivizmu i ne govorimo...
- Postoji BiH scena i inkorporirana je u regionalnu scenu, koja ne priznaje granice. Ni u jednom žanru muzike. Bendovi poput Skroza, Zostera, Sopota, Helem nejse, tuzlanske i sarajevske hip-hop scene, Evolucija zvuka, kantautori poput Vanje Mišić, Mare... Nema potrebe da spominjem sve one kolege koji su već godinama regionalne i internacionalne zvijezde.

Letu štuke jesu sarajevski bend, no, gledajući šire, i regionalni. Jesi li zadovoljan karijerom, odnosno statusom koji bend uživa na širem prostoru bivše zajedničke države, jer imate fanova na sve strane?
- Jesmo, ali uvijek može bolje.

KINESKA KLETVA


Politiku je danas nemoguće izbjeći, vjerojatno to ni ti ne možeš. A kad se radi o BiH, to je posebno iskustvo, pretpostavljam loše. Koliko se takva kaotična stvarnost BiH društva odražava na tebe, ali i na tvoje stvaralaštvo? Inspiracije vjerojatno ne manjka?
- Stalno to ponavljam - postoji kineska kletva: Da Bog da živio u zanimljivom vremenu! Vrijeme je sve zanimljivije i svijet je u kaosu. Na zemljama poput moje to se samo malo bolje primijeti. Nije lako biti multikulti u Europi koja se više i ne pretvara da ne želi taj koncept. Inspiracije nikad dosta.

Ima li BiH kao država, ovakva kakva je sada, uopće šanse biti konačno uređena i uljuđena zemlja sretnih i zadovoljnih ljudi ili je to sve utopija, bar za sada? Što treba i može li se uopće nešto promijeniti, je li ulazak u EU i NATO jedno od rješenja za "bolje sutra"?
- Jedino rješenje je bavljenje konkretnim pitanjima i životom. Nacionalizam je opijum za mase. To nam se iz dana u dan jasno dokazuje. Elita na grbači većine, od koje opet manjina razumije o čemu se radi. Ako je sreća poslati dijete da živi u Njemačkoj ili Irskoj dok se teritoriji prazne, što je onda domovina? Koji su to nacionalni interesi o kojima političari govore? Pa to je izvoz vlastite krvi. Izdaja svoje djece i unuka. Ako se ne ujedinimo oko toga pitanja - nestat će nas.

Kad smo kod BiH, konkretno, Sarajeva - osjećaš li se siguran u gradu danas? To pitam s obzirom na napetosti, kriminal, nezaposlenost, podijeljenost grada... toga svega ima, i o tome slušamo svaki dan, premda to nije karakteristika samo Sarajeva, naravno.
- Svjestan sam svega, ali ne mogu znati ništa o shemama. Institucije su pod šapom vlasti i ne štite građane od kriminala ni od vlastite sile. Opet nacionalizam. Sada je već nametnut toliko da to izgleda bolesno i neprirodno. Čini mi se da se stanovnici polako bude iz umjetne kome, ali to je dugotrajan proces. Mladi odlaze. Baš kao i u Hrvatskoj. Dakle, opet to ključno pitanje: Što su to nacionalni interesi? Ako je to kolektivni rikverc, onda ništa.

Vratimo se ipak glazbi. Osim glazbe, koji su ti još interesi, kad je popularna kultura u pitanju, mislim na, recimo, film, književnost, video... na tom tragu?
- Sve to. Zanima me umjetnost kao takva. Umjetnost kao bijeg, ali i rješenje. Individua u kolektivu, ali ne i kolektivno ludilo u individui. Kultura iskrenog dijaloga, a ne floskule.

NEKA GOVORE DJELA


Živimo u globalno umreženom svijetu, virtualna je stvarnost svuda oko nas - koliko takvo doba pomaže današnjim autorima, bendovima (ali i tebi) da se pokažu, iskažu i promoviraju na tržištu? Usput, kakvo je tvoje mišljenje o društvenim mrežama, koliko si, ako jesi, "opsjednut" Fejsom, tvitanjem, instagramom...
- Virtualno je korisno onoliko koliko smo ga svjesni. Mjera je formula za sve. Ipak je to samo jedna oglasna ploča. Ne bih od toga pravio pitanje života i smrti.

Planovi? Kakva je budućnost Dine Šarana i benda Letu štuke, da budemo malo "vidoviti"? Što s koncertnim nastupima...?
- Izlazi nam novi album i krećemo na turneju. To je ono što za sada znam. O svemu ostalom bit ćete obaviješteni na vrijeme.

Dino Šaran u tri-četiri riječi?
- Sasvim običan čovjek.

I za kraj, da malo zlorabim slična, malo morbidna, pitanja iz Classic Rocka i drugih inozemnih časopisa - koje bi riječi želio da budu upisane na tvom nadgrobnom spomeniku, kako bi glasio tvoj epitaf?

- Ne volim epitafe. Neka govore djela. I dobra i loša.
Razgovarao: Darko JERKOVIĆ
Nije lako biti multikulti u Europi koja se više i ne pretvara da ne želi taj koncept. Inspiracije nikad dosta.
Ne volim objašnjavati sadržaj, nego želim pustiti da publika sama profura film. Pojedinačno i kolektivno.
Nacionalizam je opijum za mase. Elita je na grbači većine, od koje opet manjina razumije o čemu se radi.
Možda ste propustili...