Ne promijene li se tri ključna elementa - plaća, uvjeti rada i odnos prema radniku - uskoro ćemo s ulice morati kupiti ljude i moliti ih da se prekvalificiraju za vozače i da rade. Naglasio je to Anto Jelić, predsjednik Udruge sindikata vozača i prometnih radnika Hrvatske, nakon nedavne prometne nesreće na autocesti A3 između čvorišta Novska i Okučani kad je kontrolu nad upravljačem autobusa izgubio 61-godišnji vozač, Osječanin Milan Matijević, o kojoj smo već pisali u našem listu.

U nesreći, srećom, nitko nije poginuo, šest je ozlijeđenih osoba, a Jelić upozorava na nužne promjene u sustavu. Naime, dob vozača prilično je visoka, a mladi vozači, kaže, svoju perspektivu vide u boljim plaćama u inozemstvu.
- Za razliku od Njemačke, Švicarske ili neke druge europske zemlje, u Hrvatskoj su autobusi loši, uvjeti rada su nikakvi, a tvrtke neuređene. Tako je u svim tvrtkama gdje se organizira prometni prijevoz i svagdje je dob vozača prilično visoka. Konkretno, među članovima udruge kojoj sam predsjednik prosječna dob vozača viša je od 50 godina, a mladi vozači, i kad dođu raditi, ubrzo odlaze tamo gdje je plaća dvostruko veća, a radnik se cijeni i društva su uređena sukladno zakonskim propisima - ističe Jelić dodajući kako će se zbog cjelokupne situacije uskoro u neprilici naći i poslodavci koji čak ne mogu pronaći vozače ni u susjednoj Srbiji ili Bosni i Hercegovini, koji također u želji za organiziranim radom, boljom plaćom te poštovanjem dostojanstva radnika odlaze u zapadne zemlje.
Dakako, to ne znači da mlađih vozača nema. Štoviše, svi profesionalni vozači autobusa, pa i kamiona, polažu tzv. Kod 95. Tom se prilikom vozači educiraju i usmjerava ih se također kako komunicirati s ljudima. No, unatoč tome, kaže Jelić, problem je u tome što brojni vrlo brzo nakon početka rada odlučuju da ipak neće raditi. Tako brojne tvrtke raspolažu vozačima srednje i životne dobi koja se smatra visokom. Ti vozači, kaže, uz to što znaju raditi posao u kojemu nose glavu u torbi, još uvijek daju svoj maksimum. Jelić upozorava da organizam ima svoje granice i da katkad dolazi do kolapsa kakav se dogodio i 18. listopada Panturistovu vozaču na putu iz Zagreba za Osijek.
- U svemu je sreća što ovakve nesreće, kakva je snašla Matijevića ili neke gore, nisu česte. To možemo zahvaliti spretnosti i naporu ljudi pa se postavlja pitanje - trebamo li izgubiti 50 ljudskih života da bi netko shvatio da je situacija alarmantna? - pita se Jelić, naglašavajući potrebu zajedničkog sastanka nadležnih u Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture sa sindikatima kako bi dogovorili potrebne parametre. Tu je također nužno i skraćivanje radnog vremena vozača, ali i zanavljanje autobusa koji su, ocjenjuje, vrlo stari.