Regija
ŠTO S NEPRODANOM HRANOM NAKON TRŽNOGA DANA

Besplatno ponuđeno povrće nije htjela jer joj je teško nositi
Objavljeno 5. studenog, 2018.
Ima zahvalnih ljudi koji kažu: “Evo, meni je vrećica dosta. Neka ostane i za druge”
ĐAKOVO

Odbačeno povrće, voće, istina ne u velikim količinama i u ne baš dobrom stanju – česta je slika uz kamene klupe i druge štandove na đakovačkoj Gradskoj tržnici nakon završetka dva udarna tržna dana u gradu, u srijedu i subotu. Ostavljena roba s manjom ili većom greškom završava pod metlama Univerzalovih komunalaca zaduženih za čistošću trbuha grada, pa potom u kantama, kontejnerima za otpad, no bude tu i odbačene hrane koja je u dobrom stanju. Što s neprodanom robom, povrćem i voćem nakon završetka tržnoga dana – nameće se pitanje pri pogledu na odbačenu hranu poslije 12, odnosno 13 sati srijedom i subotom, kada tržnica utihne do idućeg radnog dana.

Neprodano vraćaju
Prodavači, povrtlari, a voditeljica Univerzalove Poslovne jedinice (PJ) Tržnica/Sajmište i PJ Parking, Ivanka Vargić, kaže da ih tu prodaje 56-ero certificiranih te njih približno 30 bez certifikata, kažu da u pravilu neprodanu robu na završetku tržnoga dana vraćaju sobom kući.Praksa je to i povrtlarke Blaženke Škorvage, vlasnice OPG-a Škorvaga iz Punitovaca.- U pravilu, većinom svi vraćamo neprodanu robu. Ostavi se nešto kada je specifičan dan kada je ta roba u takvom stanju da nije ni za vratiti kući. Neprodano uvijek vratim, a ako ostavim - to su sitnice, loša roba za baciti. No znam dio robe, to bude po jedna gajbica, ponuditi kupcima besplatno jer nije u takvom stanju da bih imala srca uzeti novac za nju, a nije ni za baciti. No u takvim prilikama doživjela sam svašta, ne bi čovjek vjerovao… - kaže povrtlarka Blaženka.- Ponudila sam povrće koje nisam namjeravala vratiti kući, a nisam htjela ni naplatiti ženi koja je gledala ponudu na mome štandu. Odgovorila mi je da neće, da joj je - preteško nositi! Ostala sam u šoku. Osjećala sam se kao da sam, a imala sam najbolju namjeru, povrijedila nekoga. A možda joj je bilo i neugodno da joj netko nudi džabe. A nisam pitala tamo nekog prolaznika, nego osobu koja je sa zanimanjem pregledavala moju robu, znači zanima ju, treba joj povrće. Kada me za takvu robu pitaju pošto je, kažem: "Nije za prodaju, loša je, ponesite si, besplatno je." Ima i vrlo zahvalnih ljudi koji si napune vrećicu njome, zahvale i kažu: "Evo, meni je vrećica dosta. Neka ostane i za druge. "Neki znaju ostaviti i 2 - 3 kune, kažu, za kavu, i nisu bezobrazni. Stariji takve robe uzmu otprilike kilu, kažu, ne mogu više nositi, što je i razumljivo s obzirom na njihove godine - govori o svojim iskustvima s neprodanom robom Škorvaga. Dodaje, besplatno je nudila neprodane krastavce, papriku, rajčicu…
U zaključane kontejnere
Dugogodišnja prodavačica na tržnici je i Bojana Šakota.- Vraćam kući neprodano jer, pravilo je, klupa nakon završetka radnog dana na tržnici, zar ne, mora ostati uredna. I sama poklonim nešto neprodane robe kada vidim da mi je došao netko tko prebire po voću i drugoj ponudi, a nema za što kupiti. Kada im date nešto besplatno, takvi ljudi budu zahvalni - kaže Šakota.Na upit ima li slučajeva da prodavači voća i povrća za sobom na klupama ciljano ostavljaju kutije s nešto neprodane hrane za one u potrebi, naši sugovornici odgovaraju niječući.Voditeljica PJ Tržnica/Sajmište Ivanka Vargić potvrđuje da nakon svakog tržnog dana za štandovima ostaje nešto neprodanog povrća i voća, no u manjim količinama, te da je u pravilu riječ o nejestivoj robi.- Otpad što ostane za prodavačima mi bacamo u kontejnere. Zna tu zalutati i pokoji plod koji je još za iskoristiti i to su pojedini u potrebi znali uzimati nakon tržnog dana. No takav otpad završava u kontejnerima koji se zaključavaju pa traženje hrane po njima nije moguće. Jednom riječju, prodavači.vraćaju kući neprodano, ono što valja. Jer, uostalom, za sav taj posao s povrćem, voćem moraju imati popratnu dokumentaciju, voditi evidenciju - kaže Vargić.A neumoljiva statistika kaže da u zemljama EU godišnje na smeću završi čak 89 milijuna tona neprodane hrane, od čega u Hrvatskoj oko 400 tisuća tona. U slučajevima nekih – samo zato što ju je teško ponijeti kući…
Suzana Župan
Klupa za robu što nije za prodaju
Povrtlarka Blaženka Škorvaga kaže kako na proljeće planira izići s inicijativom da svi prodavači povrća i drugog organiziraju jednu klupu za robu koja nije za prodaju.

- Do nje bi mogli doći ljudi i uzeti si slobodno, besplatno takvu robu. Uvijek ima ljudi u potrebi, a uvijek imaš i takve robe - kaže Škorvaga, koja drži da bi takvu inicijativu zajednički trebali realizirati prodavači i Univerzal.
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

RJEŠENJE DUGOGODIŠNJIH PROBLEMA U ŠEĆERANI

Postaju vlasnici zemljišta na kojemu su im stanovi

2

IZRAĐUJU UKRASNE SAPUNČIĆE

Kich Sapunich postao prepoznatljivi vinkovački brend

3

“VUKOVAR TO SMO MI”

Istrčali 90 km između Našica i grada heroja