Objavljeno 3. studenog, 2018.
Premda nažalost nisam mogao biti na promociji vaše knjige "Retorika i politika", koliko sam vidio, sve je odlično prošlo, percepcija je redom pozitivna, no koliko ste osobno zadovoljni odjekom, da tako kažem, na koji nailazi vaša knjiga?
- Mogu vam reći da sam iznimno zadovoljna. U ovo moderno vrijeme, kada su čitanje i knjige pomalo potisnuti, činjenica da knjiga uopće izaziva pozornost javnosti je hvalevrijedna, a još kad je moja, onda je to laskavo. Knjiga je već tjednima prva na top-listi 10 najprodavanijih publicističkih djela, i to me doista veseli. Nadala sam se da će knjiga pridonijeti podizanju kulture komunikacije te iako je iluzorno očekivati da će to i postići, pokazalo se bar da je javna komunikacija došla u fokus interesa, da se više pozornosti poklanja tome kako se javno komunicira. I da na tome ostane, ja sam zadovoljna.
BEZ DOBRE RETORIKE
S knjigom u svezi, je li bilo negativnih reakcija, napose političara koje u knjizi spominjete?- Komentari koje najčešće dobivam su pozitivni. Čitatelji mi čak pomalo bojažljivo govore kako im je bilo lako čitati, kako su u dan dva pročitali knjigu. Bojažljivo jer misle da je to možda nešto negativno. Da su dobre ili "ozbiljne" knjige komplicirane i teško shvatljive. A meni je to najveći kompliment jer sam htjela da ono što pišem bude jasno, čitljivo i zanimljivo. I da svatko može nešto naučiti i primijeniti. Bez pretenzija da mistificiram svoju struku. Držim se onog Einsteinova postulata: ako ne možete jasno objasniti, znači da ni sami ne shvaćate. Pa kad mi ljudi kažu da je bilo lako pratiti i čitati, meni nema veće pohvale. Što se političara tiče, reakcije su također pozitivne. Naime, mislim da je očito kako moja namjera nikada nije bila s profesorskih visina govoriti o nekom političaru s omalovažavanjem, ruganjem ili pak neutemeljeno kritizirati. Svatko od spomenutih političara mogao bi kritiku shvatiti konstruktivno. Pametni jesu. Oni drugi mi se nisu javili.S obzirom na vrijeme kad ste pisali knjigu i današnje stanje, što se promijenilo ili nije ništa, kad se radi o retorici i politici u Hrvatskoj?- Nažalost, nije se mnogo toga promijenilo. I bojim se da i neće tako brzo. Retorika je slika društva, a društvo se ne mijenja preko noći. No treba ustrajati. U Hrvatskoj postoje brojni vrsni stručnjaci, komunikacijski, politički, novinarski, urednički, koji upozoravaju na pogreške političara. I svi trebaju ustrajati u svom radu i profesijama te pridonositi promjenama u raznim segmentima društva. Promjenom društva mijenjat će se i zahtjevi, kriteriji koje društvo postavlja pred političare, a oni će, da bi te zahtjeve zadovoljili, morati postati, između ostaloga, i bolji retoričari.Dojam je naime da retorika naših političara ide istim smjerom kao i prije, i to prije svega oporbe (SDP i ostali) - sve se svodi na teške riječi, prozivanje, dramatiziranje, crnilo... Kako to komentirate?- Na hrvatskoj političkoj sceni trenutačno nema dobre retorike, i tu ste u pravu kad naglasak stavljate na oporbu. Funkcija oporbe jest da propituje, kritizira, sugerira, da, kolokvijalno rečeno, ne da mira vladajućima. A da bi u tome bili uspješni i učinkoviti, da bi vladajući doista osjećali pritisak kako moraju biti bolji i pripremljeniji jer ih čeka opasna i oštra oporba, retorika je ključna. Nitko od oporbenih političara trenutačno ne može ravnopravno oponirati Andreju Plenkoviću. Kao što svojedobno nitko nije mogao oponirati Zoranu Milanoviću. I što onda dobivamo? Vladajuće koji se uljuljkaju u svoje pozicije jer im nitko ništa ne može. To je loše i za politiku i za retoriku, a u konačnici loše je za Hrvatsku.Kako biste ocijenili neke konkretne primjere aktualne političke retorike? Dojam je da se primjerice premijer Plenković unatoč gomili problema koje ima, dobro snalazi u takvom komunikacijskom teatru kojem svakodnevno svjedočimo, dok se recimo kod Bernardića komunikacija i dalje svodi na "riganje vatre" prema Vladi i HDZ-u. Tu su i Sinčić, mostovci... Vaš komentar na sve njih ili bar neke?- Kao što sam rekla, premijeru teško itko može oponirati. A to se manifestira i u njegovoj retorici. Staložen, miran, siguran… i dalje su dominantne odlike njegove retorike, ali s kritikama se dosta loše nosi. Ako se kritiziraju ili samo propituju neke njegove odluke, nerijetko osobno napada kritičara nastojeći ga diskreditirati i pokazati kako i ne zavrjeđuje odgovor. To je loša retorička taktika. Dati argumentiran odgovor na kritiku bilo bi mnogo uvjerljivije. Pokazao bi se kao spretniji, stručniji i s više samopouzdanja. Napad na osobu obično je znak nedostatka argumenata. A najgore od svega je što izaziva lančanu reakciju… prema principu a fortiori argumenta, to jest, ako vrijeđati može premijer, onda mogu i ja. I onda dolazi do neciviliziranih rasprava koje šalju ružnu sliku naših političara. Ima tu nekoliko političara iz svake stranke koji bi, kad bi se više aktivirali, mogli argumentirano i sigurno ući u polemike s Andrejom Plenkovićem. Krešo Beljak, Anka Mrak Taritaš, Nikola Grmoja. Dok je njih, ne bi se premijer trebao potpuno opustiti, a oni bi se ipak trebali češće, sigurnije i odlučnije suprotstaviti mu. Argumentima, naravno.
NEOBJAŠNJIVA SIMBIOZA
Zaključno - kakvi su nam u svemu tome mediji, napose oni s mainstream predznakom? Senzacionalizam, crnilo, defetizam... i dalje dominiraju...- To je neka neobjašnjiva simbioza političara i medija. Mediji prenose političare koji izvode kojekakve performanse, a oni logični, razumni govornici ispadaju dosadni. Političari to vide, pa za koji klik na portalu ili koju sekundu u televizijskom prilogu izvode sofističke senzacionalističke poteze poput onog: poderati zakon ispisan na papiru, nositi transparente ili majice s natpisima, vrijeđati, vikati, koristiti se neprimjerenim pa čak i vulgarnim rječnikom. Mislim da smo se već naslušali i nagledali svakojakih jeftinih senzacionalizama i sada bi zapravo prava vijest bila objaviti nastup političara uz kojeg bi stajao naslov: Pametan političar koji govori logično i suvislo. E to bi bio breaking news! D.J.