Ručali smo rukama, služeći se samo nožem, po muški, u sjeni bijele murve u najsjajnijem od svih poljičkih katuna u Kostanju, kod domaćina didića Mate Gojsalića, potomka dične Mile Gojsalić. Na stolu slatke smokve sušene vratom prema gore, soparnik, lešada, vino i voda. Zrak je listopadski, zaglušen cvrkutom ptica i zrikanjem buba. Za leđima nam je šuškalo platinasto lišće vugave crvene, sorte vinove loze koja je svojom sposobnošću i naporom ljudi poniknula i sačuvana na terasama omeđenima suhozidima podno sunovratnih litica južne Dinare i Biokova. Naokolo se čuo riječni huk, protok zelene, ponekad smeđe, sivkaste i modre, neobuzdane pa umjerene i na kraju, na ušću u more, blage rijeke Cetine. Krijepio nas je miris crnoga bora, zimzelene tršlje, mirte i brnistre koje su ionako čisti zrak obogaćivale mirisom zdravlja.

Prije dvije godine nakon gozbe pozdravili smo se s domaćinom kuće srdačno, prijateljski, zahvalno i ponizno. Ponajprije sretni zbog darova neposrednog iskustva i nesebične pažnje koja nam je poklonjena. Ove smo se godine, oportunistički, spustili nisko do mora u Omiš. U betonski apartman sa šarenom, desetcentimetarskom polistirenskom fasadom, potpuno završenim tek nedavno u turističkim dekadama, na Obali gusara. Uvaljeni tik do mora izmiješanog s Cetinom kratili smo vrijeme do željenoga starta utrke prepričavajući i izobličavajući legende o Mletačkoj Republici i Ugarskoj koji su onomad s morske i kopnene strane tu umirivali vladare Kačiće. Nametali su oni omiškom knezu Malduku Kačiću svoju upravu, a sve kako bi primirili napade gusara pod njegovom kontrolom na otoke Brač i Hvar i na križare na njihovu putu u ratove po Palestini.


Nekoliko stotina metara od Obale gusara i apartmana za spavanje na Trgu svetog Mihovila Arkanđela pokraj crkve grupa trkača i volontera iz osječkog SRK "Žuti šešir" imala je službeni start trećeg izdanja Dalmacija ultra traila. Ovaj smo se put raštrkali, svatko na neku od ponuđenih staza. Petar Šokčić i ja odlučili smo se za Sky DUT, utrku od 100 milja. Tomislav Bilandžić procijenio je svoju spremnost primjerenom za Mountain DUT, utrku od 100 km, a Maja Urban za Sea DUT u dužini od 53 km. Utrka Sea DUT ujedno je bila i staza za Prvenstvo Hrvatske u trail trčanju. Članovima "Žutog šešira" pridružila se ovaj put i Dragana Bekić. Bila je stručni volonter, liječnica, i pazila je na zdravlje trkača na kontrolnim točkama Klis i Zadvarje. Na stazama su se događale različite nepredviđene stvari povezane sa zdravljem i ozljedama natjecatelja. Gospođa Bekić o svome iskustvu rekla je: "Na kontrolnoj točki Klis bilo je više zabavno i nije bilo problema s ozljedama natjecatelja. Kroz Zadvarje kao centralnu i tranzicijsku točku utrke prošli su svi trkači. Kako su staza i uvjeti oko nje vrlo zahtjevni, većinom su sudjelovali pripremljeni trkači. Bilo je intervencija povezanih s ozljedama koljena, dehidracijom, žuljevima i općom iscrpljenosti. Za nekoliko trkača smo kolegica i ja dali preporuku o prekidu utrke te je organizator postupio po našem savjetu."
Natjecatelji su sve "na noge" i u vremenskom limitu morali proći veliki put gdje se osim u fantastičnoj prirodi planina Kozjak, Mosor, Primorska kosa, Omiška Dinara i Biokovo i rijeka Cetina, Žrnovnica i Jadro moglo uživati u rukotvorinama starih i novih ljudi kao što je antička Salona, odnosno Solin, koji je trenutno najbrže rastući grad u Hrvatskoj. Tvrđava Klis, koju su nakon pada Knina od 1523. godine desetke puta opsjedali i osvajali Turci Osmanlije pa Mlečani da bi utvrdu na kraju u drugi plan bacili Francuzi. Sada je ona turistička atrakcija koja je bila kulisa i za seriju Igra prijestolja (Game of Thrones). Podno i oko nje nalazi se glasovito dalmatinsko sportsko penjalište Markezina greda.
Utrka prolazi i kroz mjesta i općine Podstrane, Jesenica, Sitno i Srinjine koje su na presudnim izborima za ondašnje Hrvate 1882. godine preglasale skidanje talijanskog jarma s hrvatskog grada Splita. Na desetak kilometara prije cilja, oko sto pedesetog kilometra, kada smo bili već pomalo umorni i umlaćeni, prolazilo se i pokraj Vruje, prirodnog fenomena i otvorene uvale otprilike na pola puta između Omiša i Makarske. Prema legendi, Hrvati su izišli na Jadran baš ovdje, iznad uvale u Dubcima u VII. stoljeću. Vidjevši vlastitim očima i osjetivši svim bićem ljepotu krajolika i raskoš Vruje, naši prapreci presretni su uzviknuli: More! Vruja je odnedavno postala mjesto razdora između ekoaktivista, mještana i poduzetnika koji ovdje izvode građevinske zahvate.

Dalmacija ultra trail utrka je koja se sastoji od četiri po dužini i visini različite trase. Ove godine održano je njezino treće izdanje, na kojemu je nastupilo približno 750 natjecatelja. Perjanica ovoga sportsko-rekreativnog događaja je utrka Sky DUT. To je ruta u dužini od 160 km i 7000 m visinske razlike (kumulativno 14.000 m). Ona je zamišljena tako da se trčeći i prelazeći ovu rutu upozna istinska bit ovoga dijela Dalmacije - prekrasni krajolici, kraški, ponekad za trkača brutalno zahtjevan teren, uvale, plaže, surove planine, povijest i kultura naroda te način života i svakodnevnica mještana. Većinom se u utrci krajobrazi isprepleću kao more, planine, šume, rijeke, ljudi, sunce, mjesec, zvijezde i vedro nebo. Ovu su utrku relativno dobro otrčali Dario Majetić, s rezultatom 33:32:39 h i Petar Šokčić, 33:36:57. Petar je o svome iskustvu rekao: "Ovo je za mene, ali i za naš klub prva utrka od sto milja, tzv. stomajlerica. Teren je bio tehnički vrlo zahtjevan jer se većinom trčalo po kraškom terenu. Dobro pripremljen i s akumuliranim iskustvom nisam imao većih problema. Možda sam prvih šezdeset kilometara trčao malo brže nego što sam trebao, pa su mi se privremeno ispraznili energetski depoi te je tijelo prije nego što sam očekivao prešlo na metabolizam masti. Oko stotog kilometra dostigao me je klupski prijatelj Dario Majetić te smo utrku izmjenjujući se u tempu završili s razumnim ostatkom energije."
Druga po težini je Mountain DUT trasa u dužini od 103 km s 4400 m visinske razlike, koja se na glavnu stazu veže na tvrđavi Klis. Na ovoj utrci nastupio je Tomislav Bilandžić - Bill, koji nam je prenio dojmove: "Tehnički prilično zahtjevan teren, ne toliko zbog visinske razlike, nego zbog dalmatinskog krša, koji ‘ubija‘ stopala, zglobove, a rastura i sve poznate i priznate modele trail patika. Kamen pod nogama nije čvrst i nabijen kao na nekakvom makadamu, nego imate osjećaj da je netko istresao gomile građevnog materijala pa trčiš po razbijenim pločicama ili ostacima stakla i betona. Mjestimično sam pomislio da će mi stijena probiti stopalo! Dok sam u subotu trčao kroz taj kraj, ljudi su na nekoliko mjesta brali masline, a ispred lokalnih uljara bila je doista gužva. Uz putove vise zreli plodovi nara, pokoja neobrana smokva ili grozd. Pravo je osvježenje bila dionica uz rijeku Cetinu, koja moćno prolazi kroz ovaj kraj. Također, izlazak u Brela i dolazak na samu obalu poseban je užitak - mnogi su mi trkači rekli da su gotovo htjeli odustati od trke i baciti se u more! Interesantna je bila i dinamična Sea Dut od 53 km i 2300 m visinskih. Staza koja starta u Makarskoj i završava u Omišu. Kao klub smo zadovoljni što se možemo pohvaliti našom članicom Majom Urban, koja je rezultatom 6:07:59 u ženskoj konkurenciji bila ukupno treća te prva Hrvatica. Ovim rezultatom Maja je postala Hrvatska prvakinja u trail trčanju. Najvišim plasmanom izborila je mjesto u hrvatskoj trail reprezentaciji, te će u lipnju 2019. godine nastupiti na Svjetskom prvenstvu u trailu u Portugalu."
Maja nam je o utrci rekla: "Osjećam se odlično, nisam očekivala tako dobar plasman jer je staza zahtjevna, pogotovo za mene koja u blizini nema ni približno sličnog terena gdje bih se mogla pripremati za utrku ovog tipa. Krajolici su prekrasni, ali nažalost nisam mogla puno uživati u njima jer je trebalo biti vrlo oprezan i gledati kamo staješ."

Manje ambiciozne trkače okuplja dvadesetkilometarska Sea DUT sa startom u Dugom Ratu. Sve su utrke certificirane u sustavu ITRA (International Trail Running Association) i kao takve imaju svoju bodovnu vrijednost. O neposrednoj organizaciji utrke rekla nam je nešto Anamarija Marović iz udruge Dalmacija trails:
"Zanimljiva je sama organizacijska koncepcija DUT-a jer su se za realizaciju ovoga projekta u udrugu Dalmacija Trails udružile četiri udruge s područja kojim prolazi trasa, i to PD Imber, PEU Gata, udruga Jesenice i TTK Strka. U projektu Dalmacija ultra trail Grad Omiš je suorganizator i za gradsku upravu ovo je projekt od primarne važnosti. Podupiru ga i u njemu sudjeluju svi turistički uredi i općine na području od Makarske do Kaštela. Za provlačenje staze po vrlo teškom, dalmatinskom terenu očišćeni su deseci kilometra starih zaboravljenih putova koji su nekada bili jedina komunikacija između sela. Kao organizatori ovo smatramo jednim od najvećih vrijednosti i dostignuća projekta Dalmacija ultra traila.
Danas u organizaciji ove utrke sudjeluju stotine volontera. Samo u obilježavanju staze sudjeluje više od 50 trkača s ovog područja koji su zamoljeni da ne trče, već da samo pomognu realizaciji utrke. Najveći su nam problem nepoznate osobe koje skidaju trakice za označavanje puta. Potrebna su nam stalna dežurstva jer osim skidanja trakica ima još gorih slučajeva da ih netko od nesavjesnih prolaznika premjesti i tako nam krivo usmjeri natjecatelje. Nadam se da će, što se ljudi budu više upoznavali s utrkom, toga biti sve manje. Već su se u nekim selima ljudi angažirali i traže da im ne šaljemo osobe sa strane na dežurstva na kontrolne točke, nego će oni to sami organizirati i obaviti."