Zima se polako bliži, a berbe su u hrvatskim voćnjacima i vinogardima pri kraju.

Vinogradari su, najvećim dijelom, obavili posao, a u vinogradima je ostao samo dio grožđa od kojeg će nastati predikatna vina. Što će voćara tiče, ostale su kasne sorte, ali nije rijetkost da su na stablima ostale i one rane, koje su već odavno trebale biti obrane. I jedni i drugi godinu će pamtiti po problemima sa sezonskom radnom snagom. Neki su problema imali više, drugi manje, ali svi se slažu kako je do prije nekoliko godina situacija bila drukčija.
- Globalno gledajući, hrvatski voćari ovu će godinu nastojati što prije zaboraviti. Velike količine hrvatske jabuke ostat će na stablima - priča Frane Ivković, vlasnik istoimenog OPG-a i još uvijek aktualni dopredsjednik Hrvatske voćarske zajednice, napominjući kako je nekoliko razloga zbog čega je tome tako. U prvom redu riječ je o sezonskoj radnoj snazi. Govoreći o osobnom iskustvu, tvrdi kako je umjesto 20-ak potrebnih berača imao ih između pet i sedam. Stoga nije mogao poštovati rokove berbe, pa je golema količina jabuke prezrela.

- Jasno je da ju moram prodati za industrijsku proizvodnju, što znači za cijenu od 0,20 kuna po kilogramu, umjesto bar 2,50 kuna. Uz sve to ove su godine otkupljivači slabo otkupljivali, što je također jedan od razloga zbog kojega će velika količina jabuka ostati vani. Već sam izgubio bar 300.000 kuna, a do kraja berbe kasnih sorti izgubit ću još - priča, naglašavajući kako cijelu situaciju ne može nazvati drukčije nego krah, ne samo njegov nego i velikog broja hrvatskih voćara. U ovu skupinu ne uvrštava one koji imaju vlastite hladnjače, a koji su u manjini.
- Manjim voćarima ne isplati se uskladištavati jabuke u tuđim hladnjačama, posebice kada se zna da je proteklih godina bilo elementarnih nepogoda - ističe. Vraćajući se na sezonsku radnu snagu, napominje kako se na njegovu području (Moslavina) dnevnice kreću između 22 i 25 kuna na sat, ili 0,20 kuna po kilogramu, što je, tvrdi, puno. To više što radnici više novca mogu zaraditi u Hrvatskoj nego u Njemačkoj, gdje moraju plaćati stan i hranu.
- No, u Njemačkoj ih nitko ne vidi. Znam to jer sam razgovarao s nekima koji su ranije radili kod mene. Oni stari, pouzdani berači, više ne mogu raditi, a mladi su radije na birou ili odlaze van. Oni koji žele brati, dobro znaju da je manjak sezonaca, pa ucjenjuju. Pokušao sam posredovanjem Zavoda za zapošljavanje, ali ljudi koji dođu žele dobru dnevnicu, a jabuka naberu toliko da ih od prodaje ne mogu isplatiti - razočaran je Ivković. Naglašava kako je u startu, pri određivanju kvota ‘‘uvoznih berača‘‘, napravljena pogreška koja je tek poslije ispravljena, ali kasno. Nije zadovoljan ni procedurom zapošljavanja inozemne radne snage.

- Sustav je prekompliciran, dugotrajan i skup. Kako bi bilo kada bi turistički djelatnici svakog gosta morali voditi u policiju, prijavljivati i plaćati razne dadžbine - pita se, naglašavajući kako bi za angažman inozemne radne snage trebale postojati agencije koje bi se time bavile. Voćarstvom se bavi 50 godina, a aktualna ga situacija podsjeća na propast hrvatskog voćarstva. Problema sa sezonskom radnom snagom, možda ne u tolikoj mjeri, bilo je i u Baranji.

- Početkom berbe bilo je napeto, ali smo uspjeli formirati skupinu berača, pa su svi poslovi na vrijeme obavljeni - kaže Denis Slonja, vlasnik istoimenog OPG-a, napominjući kako je njegova dnevnica bila 17 kuna po satu, čemu treba dodati i 20 kuna za markicu. Zajedno s porezom jedan ga je sezonac tako izišao 200-tinjak kuna dnevno. Ima informaciju da su probleme sa sezonskom radnom snagom imali neki slavonski voćari, oni u okolici Donjeg Miholjca primjerice, a kontaktirali su ga i vlasnici plantaža mandarina s juga, koji su ga zamolili za angažman 30-ak ljudi, uz plaćen prijevoz i smještaj. Za berbu mandarina u dolini Neretve, kaže, nije uspio nikoga preporučiti. Ivica Getto