VRBANJA - Već više od 1380 dana mladi Dino Jurić-Šestić (20) iz Vrbanje prikovan je za krevet u zagrebačkoj Klinici "Fran Mihaljević" s teškom dijagnozom - rijetki oblik paraneoplastički encefalitis. Protutijela pristižu i napadaju mu mozak, a žarišta nema te unatoč svim pokušajima, terapijama i maksimalnom naporu liječnika uzročnik bolesti nije pronađen.Uoči Božića 2014., do tada zdrav i veseo učenik Ekonomske škole u Županji, uspješan sportaš i viceprvak Hrvatske u taekwondou, koji se upravo spremao ući u reprezentaciju, počeo se žaliti na nesanicu, bolove u vratu, a krenuli su i napadaji i problemi s gubitkom pamćenja i motoričkim sposobnostima. U zagrebačku kliniku zaprimljen je 16. siječnja 2015. Njegova je bolest, kažu liječnici infektolozi, vrlo neobična i rijetka, jer upalu mozga potiču protutijela koja se stvaraju u njegovu organizmu. A liječnici napominju da ni u literaturi nisu pronašli tako mladog pacijenta s istom dijagnozom.Očajni i iscrpljeni roditelji iznajmili su stan i dvije su godine bili u Zagrebu, bdjeli nad sinom i molili se da se konačno pojavi i ukloni stvarni uzročnik bolesti i da se već stane na kraj toj agoniji. A sada su, priznaje nam shrvana majka Kristina, izgubili svaku nadu za oporavak. Teška bolest i boravak u Zagrebu i financijski su isrcpili obitelj pa se lani u kolovozu vratila kući. Kod sina više ne mogu biti svakodnevno, ali već više od godinu dana majka svaki treći dan odlazi u Zagreb. Suprug je ranom zorom odvozi u Vinkovce, vlakom putuje do Zagreba i kasno navečer vraća se kući.- Dino je jako loše, iz dana u dan sve mu je lošije i stalno se pitam koliko će se naš borac još uopće moći nositi s tim. Tijelo mu je klonulo, organizam jednostavno više nema snage za borbu. Otpočetka su nam, nakon što su dijagnosticirali bolest, liječnici govorili da neće biti dobro, ali trebalo nam je vremena da to shvatimo i pokušamo prihvatiti. Ali, vjerute mi, kako vrijeme prolazi, još nam je teže, osjećaj bespomoćnosti, očaj i tjeskoba uzimaju sve više maha. Dinino neurološko stanje jako je loše, bolest ga je totalno uništila - priča nam shrvana majka, koja je upravo stigla iz Zagreba. Kaže da joj je posebno teško kada se vrati kući. Dino je cijelo vrijeme na respiratoru, uglavnom ga drže uspavanog, a kada je budan, samo kratko otvori oči, no već dugo ne reagira ni na što. Majka je jako zahvalna osoblju bolnice na velikom trudu i brizi.- Svi oni zaslužuju svaku pohvalu. Sestre su zbilja divne, s toliko pažnje i odgovornosti već gotovo četiri godine brinu se o Dini. On je ležeći pacijent gotovo od prvog dana i još nikada nije imao ni jednu ranu na sebi. Cijeli tim doktora nikada nije digao ruke od njega i dalje se predano bori te da nije njihova ogromnog truda, vjerujem da našeg sina već odavno ne bi bilo. Oni su nam postali i obitelj i prijatelji, pa čak i psiholozi, jer se nama roditeljima s ovime jako teško nositi - priznaje majka Kristina.