Glavna urednica programa Slavonske televizije Antonija Tomasović svoj posao obavlja već gotovo cijelo desetljeće. Na početku razgovora šali se da moraš biti malo lud kako bi toliko dugo preživio na vrhu u tom poslu. "Moraš samo raditi svoj posao najbolje što možeš. Nikada ti ne smije postati rutina, pa svaki dan iznova ispred sebe i novinare postavljam nove izazove."

Kako se informativni program STV-a mijenjao u tom dugom razdoblju?- Najbolje je reći da je narastao. Nekada smo imali samo središnje vijesti u 20.10, a danas vijesti tijekom dana emitiramo od jutra do 17 sati svakoga sata. Uveli smo i emisiju "Teme dana" u kojoj svaki dan u 17 sati s gostom govorimo o aktualnijim temama. Naime, prošla su vremena kad su ljudi čekali vijesti na televiziji. Danas je, zahvaljujući internetu, odnosno brojnim portalima, informacija odmah dostupna i tome smo se morali prilagoditi. Stoga smo uveli i jutarnji program kroz koji gledatelji uvijek mogu dobiti najvažnije i najaktualnije informacije.Lokalne televizije mnogi često znaju podcjenjivati, a ipak njima prvima trče kad žele informacije iz svoje ulice i gradske četvrti. Jeste li se često susretali s podcjenjivanjem?- Da, vrlo često smo podcijenjeni, ali na to smo već naviknuli. Premda za to, prema mom skromnom mišljenju, nema mjesta. Ljudi koji kod nas rade zaista dobro nauče svoj posao. I da sada odu raditi na bilo koju nacionalnu televiziju, uvjerena sam da bi bili bolji od nekih samoprozvanih velikih zvijezda. Naime, kod nas se radi mnogo više, pa je često jedan čovjek i novinar i urednik i voditelj autorske emisije. Imam čak i nekoliko primjera kad sam razgovore s nekim poznatim osobama gledala na nekim od nacionalnih televizija i bila razočarana jer je voditelj upadao u riječ, postavljao naučena pitanja i trudio se biti veća zvijezda od svog gosta. A to nikako nije naš posao. Mi smo tu da što bolje prezentiramo temu i goste, stoga sam nekoliko puta zamolila naše urednike da u emisiju zovu iste te ljude kako bih čula ono što mislim da bi gledatelji željeli čuti.Provedite nas kroz svoj radni dan...- Teško je opisati jer je svaki moj radni dan pomalo drugačiji. No, jedan tipičan izgleda ovako: Dolazim na posao u 7.45 kako bih posložila sve prije nego što dođu kolege (čitaj: moram u miru popiti prvu kavu). Na kolegiju u 8.50 dogovaramo što ćemo za Vijesti raditi tog dana, rasporedimo novinare na terene, te dogovaramo gosta za emisiju "Teme dana". Nakon toga prolazimo goste i teme za jutarnji program, dogovaramo hoćemo li i odakle imati javljanje uživo. To u pravilu dogovorimo do 10, 11 sati. Tada na red dolazi čitanje svih portala i novina te izdvajanje tema koje su mi zanimljive za "Komentar tjedna". Zatim osmišljavanje tema i snimanje priloga za emisiju "Ritam grada". Nakon što kolege novinari završe svoje priloge, sve im moram pregledati i sastaviti program za Vijesti. Kad je i to gotovo, pregledavam pozive za sutrašnji dan kako bismo okvirno znali što ćemo raditi. Tu je i malo dosadnog birokratskog posla, neka poslovna kava i nastavak dana uz mobitel i rješavanje eventualnih problema u hodu.Osim što ste glavna urednica, na STV-u i vodite neke emisije, a imate i spomenutu rubriku "Komentar tjedna" subotom u središnjim vijestima. Tu ne štedite nikoga, a neke rečenice znaju se komentirati i tjednima poslije. Jeste li imali neugodnosti zbog toga?- Najveće pritužbe ima moja mama koja stalno govori da će me netko natući zbog mog dugog jezika (smijeh). Bilo je nekih prijetnji tužbama, ali do sada nije stigla ni jedna. No, i to je cijena ovoga posla. Tužbama se prijeti uglavnom kad kažeš onako kako jest. Moj cilj u tom komentaru nije nikoga ocrniti, napadati zbog napadanja, nego ukazati na društvene anomalije. A njih, svjesni smo svi - osim onih koji uporno odbijaju skinuti ružičaste naočale - ima i previše. Ponekad mi se čini da je sve samo pucanj u prazno, da nemam za koga pisati. Mislim da smo mi Hrvati doktorirali kukanje, ali malo toga želimo promijeniti ili jednostavno odlazimo, pa zbog toga posljednjih godina i imamo toliko naših ljudi u inozemstvu. Stotinu puta mi je došlo i da odustanem, ali onda krene novi tjedan, nova afera, nova uhljebljenja, nova nebriga, novi lopovluk. I prsti sami krenu po tipkovnici.Ove televizijske sezone pojačali ste rad novim rubrikama poput "Tužionica", a zamjetna je i veća aktivnost na društvenim mrežama. Zašto ste se odlučili na sve to?- Želimo gledateljima i preko društvenih mreža ponuditi informacije, ali ih i zabaviti. Za taj dio zadužena je Jelena Grgić, urednica jutarnjeg programa, koja svakoga dana i osmišljava dio sadržaja za koje vjerujemo da će se svidjeti gledateljima. No, društvene mreže su i izvrstan kanal preko kojega se može vidjeti što gledatelji uistinu žele, ali i pomoći u rješavanju njihovih problema. Smisao lokalne televizije je biti gledateljima na raspolaganju. Upravo zbog njih pokrenuli smo i rubriku "Tužionica" u kojoj ih pozivamo da nam se jave izravno u program ili preko Facebooka sa svojim problemima da ih zajednički pokušamo riješiti. Do sada je već bilo mnogo poziva koji su uglavnom vezani uz komunalne probleme, o kojima smo tada izvještavali nadležene i tražili odgovore. Nekad smo ih uspjeli dobiti, nekada ne. Ponekad od odgovora i nije bilo koristi jer ništa nije učinjeno. To, nažalost, ne možemo promijeniti, ali nas to ne obeshrabruje. Nastavljamo ukazivati na ono što tišti naše građane i sigurna sam da će nas konačno čuti ako budemo dovoljno uporni.Ima li slučajeva da se političari "osvećuju" uskraćivanjem davanja izjava kad nisu zadovoljni "tretmanom" na televiziji?- Naravno. Znate kako je to, mnogi političari misle da su bogom dani, a uz to često, ovisno o društveno-političkim prilikama, mijenjaju mišljenje, pa zaborave ono što su jučer pričali pod izlikom da je sve to politika, zaboravljajući da iza svake politike stoji čovjek. A kad im ukažete da to nije dobro, onda uvijek novinari ispadnu negativci. Ima i onih koji, primjerice, ne odgovaraju na naše pozive za gostovanja u emisijama, a onda pričaju kako im je zabranjeno doći na našu televiziju. No, na to se više ne obaziremo. Tu smo u službi građana, a ne političara.Kako pomirujete vjerojatno veliki raskorak između ideja i nedostatka novca za realizaciju tih istih ideja?- Teško. No, ipak je moguće. Kolega Bojan Uranjek, direktor programa STV-a, i ja to pokušavamo svakoga dana. Upravo radimo na nekoliko novih projekata i vjerujem da ćemo ih uspjeti ostvariti. Naime, iako je novac prijeko potreban, puno je i u mašti, kreativnosti, znanju. Tako, slikovito rečeno, možete imati najnoviju Diorovu haljinu, Pradine ciple i izgledati skupo, ali dosadno. A možete i sami sašiti izvrsnu haljinu kakvu ćete imati samo vi i u njoj se izvrsno osjećati, pa tada i savršeno zaplesati.Kako je tekao vaš novinarski put, gdje ste sve pekli zanat?- Moj novinarski put započeo je u Večernjem listu. Onamo sam stigla kao klinka i iskazala želju pratiti kulturu. Sjećam se da baš nisu bili oduševljeni tom idejom, ali ipak su mi dali priliku. Ubrzo sam uz kulturu počela pratiti zdravstvo i politiku. Bilo je vrlo stresno, znalo se dogoditi da infomaciju doznate u 22 sata pa nemate vremena pisati tekst, nego ga iz glave diktirati kako bi ušao u tisak. No, tada je to bilo zanimanje sa strogim pravilima, a danas svatko može svašta pisati i, što je najgore, sve prolazi. Nakon Večernjaka kratko sam imala svoju emisiju o zdravlju na Gradskom radiju i u konačnici završila na STV-u.