Prije mjesec dana Osijek je izgubio od Gorice u Gradskom vrtu, a pred njim je bila serija od četiri prvenstvena gostovanja. Vladalo je određeno nepovjerenje prema bijelo-plavima, pa čak i lagana bojazan kako će nakon tog miniciklusa od četiri gostovanja spuznuti u žabokrečinu sredine tablice.

No, 30 dana kasnije slika je posve drugačija. Osijek je nanizao tri gostujuće pobjede s razlikom pogodaka 9:1, i pokazao kako mu male utakmice više nisu kost u grlu. U tom naletu bijelo-plavi razbili su Inter Zaprešić koji im je prošle sezone uzeo čak osam bodova, lako su se obračunali s Rudešom s kojim su lani prosuli sedam bodova, a kao šlag na sve to stigla je prva pobjeda na Poljudu nakon deset godina i peti uzastopni prvenstveni susret u kojem Osijek nije poražen od Splićana. Vražje, zar ne? Kako se cijela percepcija može promijeniti u samo 30 dana.


Taj poraz protiv Gorice kao da je bio okidač na kojem se okrenula sudbina bijelo-plavih. Ako ćemo iskreno, Osijek nije zaslužio izgubiti taj susret. Bio je daleko bolji, ali ta prokleta "okrugla lopta" tog poslijepodneva u Gradskom vrtu donijela je odluku ne ući u vrata Gorice i ‘ajd Bog. Taj susret bio je i vrhunac krize realizacije s kojom se tada borila osječka momčad. Jedan od rijetkih koji nije pao u derpesiju nakon tog šokantnog poraza bio je trener Zoran Zekić. Naravno, nije mu bilo lako, ali vidio je svjetlo na kraju tunela.
- Igramo dobro, stvaramo prilike, to nam se negdje mora vratiti - govorio je tada Zekić.
I onda se onako, pomalo u sjeni, dogodila možda i ključna stvar, u momčad se nakon ozljede vratio Gabrijel Boban. Osijek je ujedinio svoj napadački tandem koji je odlično fukncionirao prošloga proljeća i problemi s realizacijom su nestali. Marić je u Zaprešiću prekinuo golgeterski post koji je trajao šest kola, a Boban je u toj utakmici ušao s klupe u posljednjih desetak minuta i trebala mu je samo minuta kako bi se upisao u strijelce. Bila je to samo najava onoga što slijedi. Upravo na krilima tog tandema srušen je Hajduk. Boban je u tu pobjedu ugradio pogodak i asistenciju Mariću za drugi pogodak, a niz se nastavio protiv Rudeša. Ovaj put Marić je preuzeo glavnu rolu u tandemu. Pogodak, izboreni kazneni udarac, pa asistencija Bobanu za četvrti pogodak. Tako su njih dvojica bili strijelci u sve tri zadnje utakmice i dali veliki doprinos u svih devet osvojenih bodova. Naime, od devet pogodaka koje su postigli bijelo-plavi njih dvojica potpisali su šest, a tome su dodali i dvije međusobne asistencije (svaki po jednu za onog drugog nap.a.).
- Uživamo igrati zajedno. Mnogo razgovaramo o određenim situacijama što nam pomaže u boljem razumijevanju na terenu, a kad sve to donosi dobitak momčadi onda nitko sretniji od nas - nedavno je rekao Gabrijel Boban o odličnoj suradnji s Mirkom Marićem. Njihova kvalitetna suradnja definitivno je izliječila neefikasnost osječke momčadi, a samim time stigli su i kvalitetni rezultati.

Ono što još više ohrabruje jest činjenica da je trener Zoran Zekić očito pronašao svoj "mojo" kada je igra u pitanju. Osijek kao momčad izgleda vrlo dobro, usuđujemo se reći iz kola u kolo sve bolje, a ne treba zaboraviti s kakvim se izazovima susreo tijekom ljeta kada su Gradski vrt napustili neki standardni prvotimci (Barišić i Grezda), na kojima je počivala igra osječke momčadi. Malo toga ga mazi i danas. Dosta mu je važnih ljudi izvan stroja zbog ozljeda, kartona. Protiv Rudeša nedostajala su šestorica.
- Dobro guramo, lijepo i igramo, sada nas očekuje teška utakmica u Puli. Opet imamo neke igrače koji su kartonirani, tako da slijede nove promjene u momčadi. Ljetos, kad smo krenuli, s onima koje smo prodali, uz kartonirane i ozlijeđene koji su propustili susret s Rudešom, dođemo do brojke od 11 manje-više standardnih igrača kojih nije bilo u odnosu na prošlu sezonu. Mene posebno vesele sve bolje partije Petra Bočkaja u veznom redu. Davno sam govorio kako je tu njegovo prirodno mjesto. Jak je na lopti, ima ideju i uvjeren sam kako će biti sve bolji - kaže trener bijelo-plavih.
Pokušao je s Bočkajem u veznom redu još na početku prošle sezone, ali tada ta ideja nije ni izbliza izgledala dobro kao danas. I oko Bočkaja su se dogodile velike promjene. Tamo negdje pred kraj prijelaznog roka razmišljalo se čak o njegovoj posudbi zbog nestašluka koje je izvodio. No sudbina je htjela drugačije. Poneki odlazak, pa onda poneka ozljeda, pa pogoci iz slobodnih udaraca, i onda to prebacivanje u vezni red pomogli su da Bočkaj pronađe sebe i dokaže kako njegov igrački potencijal daleko nadmašuje samo kvalitetno izvođenje slobodnih udaraca. Uglavnom, Osijek izgleda dobro, pa nemamo razloga ne vjerovati kako će se serija od četiri uzastopna gostovanja, čiji će kraj doći u subotu na Aldu Drosini, završiti četvrtim gostujućim trijumfom u nizu. A onda slijedi poslastica - u Gradski vrt stiže Dinamo...